REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 1577/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. E. (ranije S.) iz S., OIB: … zastupane po pun. G. P., odvjetniku u S., protiv tuženika
P. B. Z. d.d. Z., Z., OIB: …, zastupanog po pun. Z. P., odvjetniku u Z., radi brisanja upisa prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. veljače 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 26. ožujka 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Tuženik je dužan trpjeti da tužitelj pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru, Zemljišnoknjižni odjel, temeljem ove presude zatraži i postigne upis brisanja prava vlasništva upisan u korist tuženika pod brojem Z-1692/17, radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od dana 24. studenog 1997. godine, potvrđenog kod javnog bilježnika iz Č. broj OV-761/97 sve na teret čest. zem. 267/17 PAŠNJAK površine 347 m2 ZU 3676 k. o.
O..
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn.
Obrazloženje
Dana 21. svibnja 2020. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica vlasnica kuće upisane u ZU 3676 k. o. O.. U istom zemljišnoknjižnom ulošku pod brojem Z-1692/17 da je upisan u korist tuženika prijenos vlasništva u svrhu osiguranja ugovora o dugoročnom kreditu od dana 24. studenog 1997. godine zaključenog između tuženika, tužiteljice i društva N.-K. d.o.o. koje je prestalo postojati i brisano je iz sudskog registra, a čije obveze je preuzeo direktor istog M. B.. Pred ovim sudom u predmetu pod brojem P-6687/15 tuženik da je potvrdio kako mu je u cijelosti podmirena obveza po kreditu upisanom u ZU 3676 k. o. Okrug. Tuženik koji je pozvan na izdavanje brisovnice da ističe kako je sva prava Ugovorom o subrogaciji od 24. studenog 2005. godine prenio na M. B.. M. B. da nikada nije upisao svoja prava u ZU 3676 k. o. O., dok se istovremeno obvezao pred O. sudom u Z. na ispunjenje obveze po citiranom Ugovoru o dugoročnom kreditu od 24. studenog 1997. godine prema tužiteljici. Radi navedenog da je nezakonito i nesvrsishodno ustrajanje tuženika da ostane upisan na predmetnoj nekretnini. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se u cijelosti prihvaća njen zahtjev odnosno odluči kao u izreci.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, navodi da tužiteljica pogrešno navodi kako je vlasnica predmetne nekretnine i da je obveze glavnog dužnika N.-K. d.o.o. preuzeo direktor M. B.. Prema stanju u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina da je upisana kao vlasništvo pravnog prednika tuženika
– M. banku d.d., uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine. Ugovor o dugoročnom kreditu da su zaključili M.
banka d.d. kao kreditor, N.-K. d.o.o. Z. kao korisnik kredita i tužiteljica kao protivnica osiguranja. M. B. da nije bio direktor dužnika već da je direktor društva N.-K. d.o.o. bila K. K. koja je ujedno i potpisala Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine. Okolnost da je glavni dužnik N.-K. d.o.o. u međuvremenu brisan iz sudskog registra radi zaključenja stečajnog postupka da nema nikakvog utjecaja na tražbinu tuženika s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine prema tužitelju. U konkretnom slučaju da nisu nastupile okolnosti iz. čl. 277. A važećeg Ovršnog zakona, a da bi tuženik imao obvezu tužiteljici izdati izjavu o povratu prava vlasništva odnosno izdati brisovnicu. Tužiteljica da nije tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku podmirila dugovanu tražbinu s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine niti je osigurana tražbina prestala. Navodi da je točan navod tužiteljice da je pravni prednik tuženika M. banka d.d. dana 24. studenog 2005. godine sa ispuniteljem M. B. zaključila Ugovor o subrogaciji kojim se B. obvezao
M. banci d.d. podmiriti potraživanje s osnova predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu, koje je M. banka d.d. imala prema korisniku kredita N.-
K. d.o.o. i tužitelju kao protivniku osiguranja. Ispunitelj da je preuzetu obvezu ispunio te M. banci d.d. podmirio dugovanu tražbinu s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine, a sukladno uvjetima i rokovima iz Ugovora o subrogaciji. Međutim, Ugovorom o subrogaciji M. banka d.d. da se obvezala nakon podmirenja obveze od strane ispunitelja na njega prenijeti fiducijalno pravo vlasništva te za uplaćeni iznos smanjiti svoju prijavljenu tražbinu prema stečajnom dužniku N.-K. d.o.o. u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu St-262/04. Budući je ispunitelj svoju obvezu ispunio te podmirio dugovanje M. banci d.d., ista da je pozivala ispunitelja na zaključenje Sporazuma o prijenosu fiducijalnog osiguranja na predmetnoj nekretnini na kojoj je izvršen prijenos prava vlasništva u korist M. banke d.d., međutim, unatoč kontinuiranim pozivima ispunitelju, ispunitelj da nikada nije sa pravnim prednikom tuženika zaključio ugovor o prijenosu sporednih prava u konkretnom slučaju sporazuma o prijenosu fiducijalnog prava vlasništva na nekretnini. Bez obzira što nikada nije zaključen ugovor o prijenosu fiducijalnog prava vlasništva, na ispunitelja da je samim ispunjenjem obveze pravnom predniku tuženika prešla tražbina iz ugovora o subrogaciji sa sporednim pravima. U slučaju ispunitelja da je nesporno da postoji njegov pravni interes budući da to proizlazi iz sudske nagodbe koju je dostavila sama tužiteljica zaključene u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P- 3422/02, a kojom se ispunitelj obvezao podmiriti tražbinu tužiteljice prema M.
banci sa ciljem stjecanja prava vlasništva na dijelu poslovnog prostora u Z. kako je to opisano u sudskoj nagodbi. Radi navedenog tuženik da ne može izdati brisovnicu tužitelju niti može trpjeti brisanje prava vlasništva budući da tuženik nije legitimiran, a upravo iz razloga što je tražbina zajedno sa sporednim pravom prešla na novog vjerovnika M. B. neovisno o činjenici da je u zemljišnoj knjizi prijenos prava vlasništva uz zabilježbu još uvijek upisan u korist pravnog prednika tuženika M. banka d.d. Radi navedenog predlaže da sud odbije zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Tužiteljica u svom podnesku od 8. siječnja 2021. godine navodi da očito M. B. nema nikakav pravni interes prenijeti fiduciju upisanu na tuženika te upisati istu na sebe, potraživanje tuženika da je prestalo, potraživanje M. B. prema tužiteljici da ne postoji, iz njegovog ponašanja da je vidljivo da isti ne želi ostvariti svoj pravni interes i upisati fiduciju koju može steći tek upisom.
Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom dopisa tužiteljice tuženiku od 9. ožujka 2020. godine; izvatka iz Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine; zapisnika iz predmeta Općinskog suda u Zagrebu broj LIX-p-3422/02 od 9. ožujka 2004. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu od 19. svibnja 2020. godine; povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo N.-K. d.o.o. Z.; U. o subrogaciji zaključenog između M. banke d.d. Č. i M. B. dana 24. studenog 2005.
godine; dopisa M. banke d.d. od 8. ožujka 2006. godine sa dokazom o slanju;
dopisa M. banke d.d. M. B. od 12. lipnja 2007. godine sa dokazom
o primitku; dopisa M. banke d.d. M. B. od 20. lipnja 2007. godine
sa dokazom o slanju.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice je osnovan.
Među strankama nije sporno da su prednik tuženika M. banka d.d. Č. i društvo N.-K. d.o.o. Z. dana 24. studenog 1997. godine zaključili ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva predmetne nekretnine, zajedno sa tužiteljicom (tada M. S.) kao protivnica osiguranja. U zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana je kao vlasništvo pravnog prednika tuženika – M. banka d.d., uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine temeljem tog Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine. Nije sporno da je glavni dužnik NIK- Krišto d.o.o. prestao postojati odnosno da je nakon zaključenja stečajnog postupka brisan iz sudskog registra. Nije sporno niti da je treća osoba – M. B. ispunio obvezu po predmetnom Ugovoru o dugoročnom kreditu iz 1997. godine, dakle, tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku kao kreditoru tražbina po ugovoru o kreditu je ispunjena u cijelosti, sam tuženik navodi da je njegovom predniku M. B. podmirio dugovanu tražbinu s osnova ugovora o dugoročnom kreditu iz 1997. godine, sukladno uvjetima i rokovima iz Ugovora o subrogaciji koju je nesporno M. B. zaključio sa prednikom tuženika dana 24. studenog 2005. godine. Tuženik je još uvijek upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – čest. zem. 267/17 ZU 3676 k. o. Okrug, prijenos osiguranja izvršen je radi osiguranja tražbine temeljem predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997. godine. Dakle, sporno je pravo tužiteljice da od tuženika potražuje izdavanje brisovnice za upis brisanja prava vlasništva na prednika tuženika za predmetnu nekretninu odnosno trpljenje brisanja tog upisanog prava vlasništva. Nesporno je, a što je potrkrijepljeno priloženom dokumentacijom prednik tuženika više puta pozivao M. B. za zaključenje Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na njena temeljem Ugovora o subrogaciji od 14. studenog 2005. godine, M. B. do danas to nije napravio,
tužiteljica navodi da on nema pravni interes za to.
Iz zapisnika iz predmeta Općinskog suda u Zagrebu broj LIX-p-3422/02 od 9.ožujka 2004.godine razvidno je da su isti zaključile stranke u tom predmetu – M. B. i tužiteljica, u istoj se niti na jednom mjestu ne navodi predmetna nekretnina, M. B., između ostalog, nagodbom je preuzeo obvezu platiti postojeći dug u ime tužiteljice – M. banci d.d., temeljem toga su se stranke sporazumjele urediti vlasničke omjere na drugoj nekretnini – položenoj u Z. (ne i predmetnoj nekretnini). Dakle, tužiteljica i M. B. su u drugom postupku zaključili nagodbu,
razriješili svoje odnose, B. se obvezao platiti predniku tuženika potraživanje vezano za predmetnu nekretninu, ali se nisu sporazumjeli da B. stekne pravo vlasništva iste nakon ispunjenja dugovanja spram prednika tuženika. Očito se radi navedenog, kako to navodi tužiteljica, B. u više navrata i oglušio na pozive prednika tuženika radi prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na njegovo ime. Prednik tuženika i M. B. zaključili su Ugovor o subrogaciji dana 24.studenog 2005.godine, B. je preuzeo obvezu podmiriti predniku tuženika potraživanje prema predmetnom Ugovoru o kreditu, što je isti nesporno u cijelosti i napravio, na vrijeme, a prednik tuženika se obvezao na B. prenijeti svoje fiducijarno pravo vlasništva predmetne nekretnine te za uplaćeni iznos smanjiti svoju tražbinu prijavljenu u stečajni postupka koji se vodi protiv stečajnog dužnika N.-K. d.o.o. Prema stavu ovog suda, pravilno tužiteljica navodi da je tražbina prednika tuženika po predmetnom ugovoru o kreditu prestala, umjesto dužnika i nje osobno to je napravio M. B., kao ispunitelj, a isti je očito odbio, jer očito nema interes, izvršiti upis prava vlasništva na svoje ime, jer je očito svoje odnose sa tužiteljicom posebno uredio i regulirao. U svakom slučaju, s obzirom da je u ime i za račun dužnika B. podmirio tražbinu po Ugovoru o kreditu, tražbina je prestala, tuženik je namiren u svom potraživanju, a kako je relevantno na koga je do danas upisano pravo vlasništva predmetne nekretnine (na tuženikovog prednika), to prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, tužiteljica ima pravni interes izvršiti upis brisanja prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena prednika tuženika na svoje ime, tražbina po ugovoru o kreditu radi koje je i izvršen prijenos prava vlasništva je prestala, M. B. godinama nije izvršio prijenos upisa na svoje ime, i očito to ne želi napraviti, a tuženik na ovaj način štiti interese treće osobe, koja sama svoje interese ne želi zaštiti i očito za to nema potrebe. U svakom slučaju, zahtjev tužiteljice je osnovan, ovu odluku sud će dostaviti i M. B. na znanje, ali je radi svega navedenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, upravo temeljem odredbe čl.323. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). Tuženik je nakon zaključenja Ugovora o subrogaciji sa B., i nakon toga što se isti oglušio na njegove pozive za prijenos vlasništva predmetne nekretnine, mogao obratiti tužiteljici, a isto tako je mogao tražiti da se B. obavijesti o otpočetoj parnici kao treću osobu, pa bi onda on mogao prijaviti svoje miješanje i očitovati se o zahtjevu tužiteljice. Ovako, vezano za činjenično stanje u spisu, sve izvedene dokaze, okolnost što je osigurana tražbina prestala ispunjenjem od strane B. koji je sa tužiteljicom zaključio sudsku nagodbu koja ne obuhvaća stjecanje prava vlasništva B. na predmetnoj nekretnini, time što on do danas očito nije želio da se izvrši prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na njegovo ime, to je tuženik dužan, bez odgode, tužiteljici kao protivniku osiguranija vratiti vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno trpjeti ono što tužiteljica ovim zahtjevom, koji je osnovan traži.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kn; zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 5.000,00 kn; sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 5.000,00 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 5.000,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu od 5.000,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 25.000,00 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužiteljici.
U Splitu, 26. ožujka 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. M. B. iz Z. – na znanje
