REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1295/2020
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. iz S., OIB:…, zastupana po
punomoćniku R. P., odvjetniku u S. protiv tuženika P. C., d.o.o. u
stečaju, Z., OIB…, zastupan po stečajnom upravitelju
A. M. K., Z., radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon
provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 09. veljače 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja dana 26. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3331/08 donesenog 16.ožujka 2009. predložene tuženikovim prijedlogom za ovrhu temeljem ovršne isprave zaprimljenog kod istog suda dana 13. studenog 2008.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
Obrazloženje
U tužbi upućenoj ovom sudu predajom preporučene pošiljke pošti S. dana 30.05.2018. (zaprimljena na sudu 1.lipnja 2018.) se navodi kako je tužiteljica rješenjem ovog suda Ovr-3331/08 od 17. travnja 2018. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica je prethodno dana 7. kolovoza 2017. obaviještena od strane svog poslodavca A. d.o.o. o primitku zaključka naslovnog suda od 19. srpnja 2017. kojim se istom društvu kao ovršeničnim dužniku nalaže da se očituje postupa li po rješenju o ovrsi tog suda od 16. ožujka 2009. o čemu se ovršenica očitovala.
Tužiteljica je prije pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi i to u razdoblju od ožujka 2009.g. do veljače 2010. ispunila svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti. Ista je u navedenom razdoblju bila zaposlena kod poslodavca N. M. d.o.o (prije promjene naziva tvrtke kod L. d.o.o.) te kod istog u vrijeme početka provedbe ovrhe imala neto plaću od 3.336,40 kn. Kako je razvidno iz priloga uz tužbu navedeni poslodavac je počev od tužiteljičine plaće za ožujka 2009. pa do obustave plaće za veljaču 2010. vršio obustavu iste u korist tuženika sukladno predmetnom rješenju o ovrsi radi čega je tužiteljica primala plaću umanjenu za iznos isplaćen tuženiku.
Slijedom navedenog predloženo je donošenje presude kojom bi se proglasila nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda Ovr-3331/08 od 16. ožujka 2009. i to uz nadoknadu troškova postupka tužiteljici.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti. Naime, iz dostavljenog izvješća kartice prometa R. b. nije vidljivo po kojoj osnovi je vršena obustava plaće, pa tužitelj tim izvješćem ne dokazuje da je obustava vršena u korist tuženika na čije žiro računu nije vidljiva nikakva uplata po toj osnovi, a iz dokaza kojeg je tužiteljica dostavila razvidna je jedino obustava plaće za ožujak 2009. u iznosu od 1.000,00 kn i za lipanj 2009. u iznosu od 1.000,00 kn čime je umanjeno dugovanje ovršenice, ovdje tužiteljice za 2.000,00 kn, pa bi ostalo nepodmireno dugovanje prema ovrhovoditelju, ovdje tuženiku u iznosu od 4.985,00 kn.
Rješenjem ovog suda P-2746/2018 od 09.09.2019. postupak je prekinut jer su nastupila pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka kad tuženikom, a rješenjem od 17.02.2020. pozvan je stečajni upravitelj tuženika preuzeti postupak na strani tuženika i po pravomoćnosti tog rješenja spis je dobio novu poslovnu oznaku P-1295/2020.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom spisa ovog suda Ovr-3331/08, vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka D. M. jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tog dokaza nije smatrao potrebnim, a stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda Ovr-3331/08 od 16.03.2009.
Na ovu parnicu tužiteljica je upućena rješenjem ovog suda Ovr-3331/08 od 17.04.2018. jer je kao u tom postupku ovršenica u žalbi nakon proteka roka istaknula žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1 točka 9. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08; dalje OZ.) navodeći da je dugovanje namireno u cijelosti zapljenom plaće ovršenice (ovdje tužiteljice) na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda Ovr-3331/08 od 16.09.2009. dakle ističući da je tražbina prestala nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi.
Inače je reći da je dana 13.11.2008. ovrhovoditelj P. C. d.o.o. podnio ovršni prijedlog protiv ovršenice S. A. predlažući na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda pod brojem P-861/2006 od 16. srpnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž-297/08 dana 09. svibnja 2008, a radi naplate tražbine u iznosu od 6.985,00 kn s kamatom od 16.07.2007. donošenje rješenja o ovrsi kojoj bi se odredila ovrha pljenidbom plaću koju ovršenici isplaćuje L. d.o.o. nalaganjem ovršeničinom dužniku L. d.o.o. da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese (isplati) Odvjetničkom društvu D.&P. te zabranom ovršeničinom dužniku da navedenu tražbinu ispuni ovršenici, a ovršenici zabranom da navedenu tražbinu naplati ili inače njome raspolaže, a ovaj sud je rješenjem Ovr-3331/08 od 16.03.2009. odredio predloženu ovrhu (na citirano rješenje je ovršenica izjavila žalbu koja je odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Ovr-3331/08 od 16.09.2009. i to rješenjem Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž-Ovr-1042/10 od 18.01.2012.)
Odredbom iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08; dalje OZ) propisano je kako protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, a st. 2 istog članka propisano je kako ovršenik može izjaviti žalbu osobito-toč. 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave.
Za ocjenu tužbenog zahtjeva ocijeniti je saznanja do kojih je ovaj sud došao provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C..
Vještak je s obzirom da tužiteljica i tuženik na različite načine iskazuju iznos u kojem je podmiren dug (ili dio duga) po predmetnoj ovrsi obračun tog duga radio na sljedeći način: a) prema tvrdnji ranije punomoćnice tuženika - odvjetnice D. D. (iz njenog odgovora na Tužbu (Tablica br. 1.)
b) prema tvrdnji tužiteljice iz tužbe od 01.06.2018. i podneska od 07.02.2019. i to u 2 varijante (Tablice br. 2. i 3.)
Tako je obračun duga po ovrsi u Tablici br. 1 rađen sukladno tvrdnji ranije pun. tuženika odvjetnice D. D. da je „iz dostavljenih dokaza razvidna jedino obustava plaće za ožujak i lipanj/2009. u iznosu od po 1.000,00 kn, čime je dugovanje umanjeno za 2.000,00 kn, a ostaje i dalje nepodmireno dugovanje u iznosu od 4.985,00 kn.“
Ako bi se uvažila spomenuta tvrdnja pravne zastupnice tuženika, tada proizlazi da je dug po ovrsi samo djelomično plaćen, tj. glavnica duga bila bi umanjena za 2.000,00 kn i iznosila bi 4.985,00 kn (stupac 5), a kumulativ duga po osnovi zatezne kamate iznosio bi 7.542,69 kn (stupac 10), odnosno saldo ukupnog duga u razdoblju od 16.07.2007. do dana izrade ovog vještva, iznosio bi 12.527,69 kn (stupac 11).
Međutim, budući odvjetnica D. D. nije odgovorila na traženje vještaka da se dostave sudu izvodi sa njenog žiro-računa (iz kojeg bi bile vidljive sve uplate od strane tužiteljice) te s obzirom da je njena izjava (iz odgovora na tužbu od 16.10.2018.) bila dana prije nego što je tužiteljica podneskom od 07.02.2019. dostavila knjigovodstvenu dokumentaciju kao dokaz izvršenih isplata prema tuženiku, vještak smatra da je spomenuti prigovor tuženika neosnovan te da je ovaj obračun duga najmanje realan od sva 3 obračuna. Nadalje je vještak obračun duga po ovrsi u Tablici br. 2 radio i na temelju:
- dostavljenih podataka o isplatnim listama tužiteljice kod njenog poslodavca (M. d.o.o.) za razdoblje siječanj - prosinac/2009. (list 21-32 sudskog spisa);
- rekapitulacije tih uplata (list 33 sudskog spisa);
- Izvješća kartice prometa (list 36 sudskog spisa).
Iz tih podataka je vidljivo da je u svim promatranim mjesecima (osim kod plaće za svibanj/2009.) izvršen odbitak od plaće u korist H.-A.-A. bank (žiro-račun odvjetnice D.) po administrativnoj zabrani br. 3331/08. i to u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno. Također je vidljivo da je tužiteljica dana 26.06.2009. izvršila isplatu sa svog tekućeg računa kod R. b. u korist duga po predmetnoj ovrsi u iznosu od 1.000,00 kn (u
Tablici boldirano žutom bojom); a svi ti odbici od plaće, kao i spomenuta uplata tužiteljice, prikazani su u stupcu 3.
Tako je iz Tablice br. 2 vidljivo:
- kako je u promatranom razdoblju (prema dostavljenim podacima iz isplatnih lista i osobne uplate tužiteljice) evidentirano 12 odbitaka od plaće + 1 osobna uplata, tj. uplaćeno tuženiku po osnovi duga po ovrsi ukupno 13.000,00 kn (stupac 3); - da kumulativ duga po osnovi zatezne kamate iznosi 1.754,03 kn (stupac 8); - da je ukupan saldo duga od rujna/2009. negativan, (ukupno u iznosu od -4.260,97 kn), tj. da je nakon tog mjeseca tužiteljica u preplati (stupac 10).
Vještak međutim napominje kako kod ove varijante obračuna duga po ovrsi postoje određene uplate za podmiru duga po predmetnoj ovrsi koje su s knjigovodstvenog aspekta dvojbene (odbici plaće za siječanj, veljaču i ožujak/2009. označeni u stupcu 3 crvenom bojom) jer je prema podacima iz isplatnih lista vidljivo da je u ta 3 mjeseca tužiteljici isplaćena neto plaća u punom iznosu (bez umanjenja za iznos od 1.000,00 kn mjesečno), radi čega ni ovaj obračun duga nije u potpunosti realan.
Nadalje je vještak u Tablici br. 3 - prikazao obračun duga po ovrsi (prema tvrdnji tužiteljice - 2. varijanta)
Tako je obračun duga po ovrsi u Tablici br. 3 radio na temelju dostavljenih podataka o prometu po tekućem računu tužiteljice kod R. b. (list 34 i 35 sudskog spisa), a koji se odnose na isplatu plaće od strane njenog poslodavca (stupac 3) kao i na podatak o osobnoj isplati od 26.06.2009. s tekućeg računa tužiteljice kod R. b. (list 36
sudskog spisa).
Za razliku od Tablice br. 2, u ovoj Tablici su u stupcu 5 (kao iznosi kojima je smanjivan dug po osnovi ovrhe) prikazane uplate samo u onim mjesecima u kojima je neto plaća tužiteljice bila manja od njene prosječne mjesečne neto plaće za 1.000,00 kn. Kako to nije bio slučaj kod isplate plaća za mjesec siječanj, veljaču i ožujak/2009. (jer je u tim mjesecima, prema podacima iz kartica prometa, tužiteljici isplaćena neto plaća u punom iznosu), smanjenje duga po ovrsi obračunato je samo za plaće koje su isplaćene tužiteljici za razdoblje travanj/2009., siječanj/2010. U taj obračun nije uračunata ni uplata za veljaču/2010. jer se ne zna osnova za manje isplaćenu plaću tužiteljici za siječanj/2010.).
Stoga je prema ovoj varijanti tužiteljica smanjila iznos duga po ovrsi za ukupno 10.000,00 kn (uplate plaća u spomenutim mjesecima kod kojih nije smanjivan dug po osnovi ovrhe, označene su u Tablici br. 3 crvenom bojom).
Iz Tablice br. 3 vidljivo sljedeće:
- da je u promatranom razdoblju (prema dostavljenim podacima iz isplatnih lista i osobne uplate tužiteljice) evidentirano 9 odbitaka od plaće + 1 osobna uplata, tj. uplaćeno je tuženiku po osnovi duga po ovrsi ukupno 10.000,00 kn (stupac 5);
- da kumulativ duga po osnovi zatezne kamate iznosi 1.993,99 kn (stupac 10);
- da je ukupan saldo duga od prosinca/2009. negativan (ukupno u iznosu od -1.021,01 kn), tj. da je nakon tog mjeseca tužiteljica u preplati (stupac 12).
Vještak je smatrao da je ovaj obračun duga po ovrsi najispravniji od sva 3 priložena obračuna jer je kod ove varijante obračuna duga postupio u potpunosti prema opće važećim knjigovodstvenim standardima kod utvrđivanja obveza i potraživanja, a s obzirom na raspoloživu dokumentaciju.
Prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo kao stručnog i objektivnog kojemu stranke nisu iznijele konkretnih prigovora ni primjedbi, vodeći računa o materijalnom propisu i baš čl. 8. Zakona o računovodstvu (Narodne novine 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20 dalje ZR) ovaj sud također prihvatljivom drži po vještaku treću ponuđenu varijantu obračuna kao s knjigovodstvenog aspekta najispravnijeg obračuna izvršenog u Tablici br. 3.
U tom su obračunu uzeti u obzir svi dokazi kojima se postupilo prema opće važećim knjigovodstvenim standardima pa kako je po navedenom ukupan saldo duga od prosinca/2009. negativan (ukupno u iznosu od -1.021,01 kn) te je nakon tog mjeseca tužiteljica u preplati za taj iznos to je nedvojbeno zaključiti kako je tražbina tuženika (ovrhovoditelja) iz ove parnice u cijelosti namirena od strane tužiteljice i to kroz njene mjesečne uplate u korist žiro-računa pravnog zastupnika tuženika (ili kroz odbitke od neto plaće tužiteljice od strane njenog poslodavca, ili kroz osobnu uplatu s tekućeg računa tužiteljice).
Međutim, upravo osloncem na nalaz i mišljenje vještaka (Tablica 3.) utvrđeno je kako je tražbina tuženika namirena tijekom prisilnog-ovršnog postupka, što ne znači da je ovrhu određenu rješenjem ovog suda Ovr-3331/08 od 16. ožujka 2009. valjalo proglasiti nedopuštenom.
Tužiteljica naime ne tvrdi niti dokazuje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica (ovdje tužiteljica) nije više mogla uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka (dakle, u postupku ovog suda P-861/06) odnosno ne tvrdi niti dokazuje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave. Slijedom navedenog primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, pri čemu je reći kako bi ovršni postupak Ovr-3331/08 temeljem svega ranije navedenog valjalo utvrditi dovršenim sukladno odredbi čl. 73. st. 2. Ovršnog zakona Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).
Odluka o trošku je izostala jer ga tuženik nije popisao.
U Splitu, 26. ožujka 2021.
SUTKINJA:
Mirjana Rubić, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja
- steč. upravitelju tuženika
- u spis
