Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-48/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-52/2021-10. od 22. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika B. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Sisku, rješenjem broj Ik I-52/2021-10. od 22. veljače 2021., odbio je prijedlog kaznionice za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina izrečenu presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-2/18. od 11. srpnja 2018. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-510/18. od 7. veljače 2019., zbog kaznenih djela teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 1. i 2. KZ/11., rodoskvrnuća iz članka 179. stavka 1. KZ/11, bludnih radnji iz članka 155. stavka 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. i 2. i člankom 152. stavak 1. KZ/11. te nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Početak izdržavanja kazne je 24. travnja 2017., a istek 24. travnja 2022.
Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja.
Na temelju članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Zatvorenik u žalbi navodi da bi kriterij za ocjenjivanje zatvorenika trebalo biti ponašanje zatvorenika na izdržavanju kazne, a ne priznanje kaznenih djela jer da on ne može priznati nešto što nije počinio, kojim navodima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
Promašeni su žalbeni navodi zatvorenika da je osuđen na temelju lažnog iskaza žrtve jer Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije ovlašten analizirati pravilnost pravomoćne presude na temelju koje zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu već samo pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zahtjevu za uvjetni otpust.
Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust podnesenom sukladno odredbi članka 158.a ZIKZ-a, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11-I.), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.
Pravilno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća kaznionice proizlazi da zatvorenik nije ranije osuđivan, da prema dostupnim podacima nema kaznenih postupaka u tijeku, da je za provedbu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu zadovoljava, da je urednog ponašanja na odjelu, no da odbija suradnju u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i pohađanje posebnog programa PRIKIP, da kazneno djelo negira i ne smatra se krivim, kaznu doživljava nezasluženom no miri se s njom. Nadalje, iz izvješća proizlazi da zatvorenik stegovno nije tretiran, da je radno bio angažiran u kuhinji od 1. srpnja 2019. do 29. siječnja 2021. kada samoinicijativno prekida radni angažman, da telefonom kontaktira s polubratom i sinom, da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti s obzirom na razinu uspješnosti i visoku rizičnost zlouporabe njihova korištenja, da nema osiguran postpenalni prihvat, da se kriminalni povrat procjenjuje mogućim i da je mišljenje kaznionice o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika da se odbije.
Neovisno o postojanju određenih pozitivnih okolnosti, s obzirom na ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, i to da odbija suradnju u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i pohađanje posebnog programa PRIKIP, vrstu i narav počinjenih kaznenih djela i njegov odnos prema tim kaznenim djelima, da ne iskazuje nikakvo žaljenje, poriče njihovo počinjenje, visoki neizdržani dio kazne od jedne godine i jednog mjeseca, da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti i da je vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena mogućom, uzimajući u obzir i negativno mišljenje kaznionice, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne
, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11-I.
Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
