Poslovni broj: 119 Povrv-7367/2018-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, a po prijedlogu sudske savjetnice T. F., u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. B., OIB: …, Z., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B., D., V. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženika, 26. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 27. kolovoza 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 106,64 kn te pripadajući iznos zateznih kamata obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

- iznos od 278,73 kn od 16. rujna do 2017. do 1. listopada 2018.,

- iznos od 106,64 kn od 16. rujna 2017. do isplate, sve u roku 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 27. kolovoza 2018. u preostalom dijelu.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 785,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-… od 27. kolovoza 2018. doneseno po javnom bilježniku I. L. iz Z., radi naplate novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 690,67 kn zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da predmetno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti te smatra da predmetno potraživanje ne postoji. U rujnu 2017. stanari zgrade na predmetnoj adresi uputili su tužitelju zajedničku žalbu na povećani račun potrošnje vode putem koje je zatražena specifikacija spornog dijela računa, odnosno razlike po M-BUS sustavu. Navedenu specifikaciju stanari nisu nikada primili pa smatra kako tužitelj nije dokazao svoje potraživanje. Navodi da nije moguće utvrditi tko je i kada vršio očitanja stanja glavnog i sekundarnih vodomjera i tko je potrošio vodu koju je tužitelj zaračunao tuženiku. Predlaže ukinuti platni nalog.

Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

U daljnjem tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare te navodi kako uplatom od 1. listopada 2018. nije priznao tužbeni zahtjev jer se takva uplata uopće ne odnosi na utuženo dugovanje već na redovni račun za vodu pristigao nakon utuženog razdoblja. Podneskom od 23. listopada 2020. navodi kako 1. listopada 2018. uopće nije izvršena uplata na račun tužitelja, te u prilog navedenom dostavlja izvod s transakcijskog računa. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3), matične evidencije – bilješke (list 14), pregled obveznika na objektu (list 15), uvid u kupca (list 16), uvid u mjerno mjesto (list 17), žalbu (list 18-19), odgovor na žalbu (list 20-21),kartica faktura stana (list 22-25), odluka Komisije za otpis vode utrošene bez koristi (list 26), knjigovodstveno stanje obveznika (list 27-29; 31-33; 40-48), preslike računa (list 34-35), karticu očitanja vodomjera (list 36), karticu dužnika (list 37), korespondenciju između stranaka (list 49-58), potvrdu o prometu (list 62-69).

Uvidom u navedene isprave te ocjenom takvih dokaza temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11 , 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

Između stranaka nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, sporno je pitanje zastare potraživanja i visina potraživanja. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO-a za tražbinu naknade za isporučenu vodu. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i preslike računa razvidno je da je račun dospio na naplatu dana 15. rujna 2017., dok je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo dana 14. kolovoza 2018. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, dakle prije isteka propisanog zastarnog roka. Stoga je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika na povećani račun potrošnje vode i uloženu žalbu na isti, ističe se da je tužitelj u odgovoru na žalbu od 23. rujna 2017. naveo kako do navedene razlike iskazane na predmetnom računu dolazi ukoliko je u određenom razdoblju očitanja potrošnja vode po glavnom vodomjeru veća od zbroja očitanja svih sekundarnih vodomjera. Razlika je zajednička potrošnja zgrade i plaćaju je svi potrošači sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 17/13; dalje u tekstu: Opći uvjeti), a ista je iskazana na predmetnom računu u stavci 5. Takav obračun zajedničke potrošnje zgrade ispostavlja se svim potrošačima, neovisno o vlastitoj potrošnji, a ovisno o vlasničkom udjelu u zgradi koji se određuje temeljem elaborata o etažiranju zgrade.

Naime, uvidom u uvid u kupca br. 1307594 od 19. veljače 2019. (list 16) utvrđeno je da suvlasnički udio tuženika iznosi 14,2%. Nadalje, tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako predmetna razlika upućuje na zajedničku potrošnju vode ili na mogućnost kvara na internom dijelu instalacija, a koju je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti sukladno odredbi čl. 9. st. 2. Općih uvjeta. Nadalje, u odnosu na navode tuženika kako nije moguće utvrditi tko je i kada vršio očitanja stanja glavnog i sekundarnih vodomjera, navodi se kako je tužitelj dana 13. srpnja 2017. izvršio očitanje vodomjera, kako to proizlazi iz računa br. 061285756 (list 35) i kartice očitanja vodomjera. Naime, navode tužitelja ovaj sud u potpunosti prihvaća s obzirom da je tužitelj u spis dostavio relevantnu dokumentaciju kojom iste dokazuje, dok tuženik svoje navode ničim ne potkrepljuje, slijedom čega su isti paušalni i neosnovani.

Nadalje, podneskom od 2. rujna 2019. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u odnosu na kamate dužnog iznosa koje sada potražuje od datuma dospijeća uzimajući u obzir uplatu od 1. listopada 2018. u iznosu od 278,73 kn (sukladno knjigovodstvenom stanju obveznika – list 28 i kartici dužnika – list 37) te Odluci Komisije za otpis vode utrošene bez koristi od dana 19. kolovoza 2018. (list 26). Naime, navedenom Odlukom Komisija za otpis vode tuženiku je otpisala 50% prekomjerne potrošnje vode za razdoblje od 28.6.2017. – 28.7.2017. za predmetni objekt u iznosu od 305,30 kn. Dakle, uzimajući u obzir prethodno navedeno, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je i uvidom u prijepis računa te izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koji sud prihvaća kao vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ). S druge strane, navodi tuženika u odnosu na uplatu dana 1. listopada 2018. u iznosu od 278,73 kn u potpunosti su proturječni. Naime, tuženik najprije na ročištu navodi kako uplatom od 1. listopada 2018. nije priznao tužbeni zahtjev jer se takva uplata uopće ne odnosi na utuženo dugovanje već na redovni račun za vodu pristigao nakon utuženog razdoblja, dok podneskom od 23. listopada 2020. navodi kako 1. listopada 2018. uopće nije izvršena uplata na račun tužitelja, te u prilog navedenom dostavlja izvod s transakcijskog računa. S obzirom na navedene proturječnosti, a i knjigovodstveno stanje obveznika iz kojeg jasno proizlazi uplata tuženika, sud je prigovor tuženika vezan za predmetnu uplatu utvrdio neosnovanim i usmjerenim na izbjegavanje obveze.

Prema tome, nije sporno da su stranke bile u obveznom odnosu, dok je uvidom u priloženi izvod iz poslovnih knjiga i račun utvrđeno da tuženik nije u cijelosti podmirio predmetno dugovanje tužitelju. Stoga je sud utvrdio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 106,64 kn te sukladno čl. 9. ZOO-a naložio tuženiku platež glavnice sa pripadajućom zateznom kamatom temeljem odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i održao na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u navedenom dijelu, dok je u preostalom dijelu isti ukinuo s obzirom na dispozicije tužitelja.

U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž- 1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

Tužitelju su na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznati troškovi parničnog postupka. Tužitelju je temeljem Tbr.7.t.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) priznata jednokratna nagrada za zastupanje po odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV u visini od 25 %, kojem iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn prema Tbr. 2. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN broj: 118/18), a što ukupno iznosi 725,00 kuna. Navedenom trošku također treba dodati i priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn, a koji se temelji na odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN br. 8/11 i 114/12). Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu budući isti nije sastavljen po punomoćniku odvjetniku, trošak javnobilježničke dostave koja je obuhvaćena javnobilježničkom nagradom, kao ni predvidive troškove jer isti nisu niti nastali. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2021.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn

- tuženiku po pun.