Poslovni broj 79 Gž-4709/2023-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-4709/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. P. iz S. K., OIB …, koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u S., protiv tuženika 1. D. S. iz V. P., OIB …, koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u B., 2. K. R. iz S., OIB …, 3. M. R.1 iz S., OIB … i 4. M. R.2 iz S., OIB …, 2. do 4. tuženici zastupani punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni P-574/2022-84 od 17. listopada 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice Š. P., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni P-574/2022-84 od 17. listopada 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

 

              I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to k. č. br. 3614 upisane u zk. ul. br. 8399 k.o. S. K. u naravi oranica Podgorščica površine 4140 m2 od 19. srpnja 2012. sklopljen između Š. P. iz S., kao prodavatelja i prvotužene D. S. iz V. P., kao kupca ne proizvodi pravne učinke."

 

              II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to k. č. br. 3614 upisane u zk. ul. br. 8399 k.o. S. K. u naravi oranica Podgorščica površine 4140 m2 od 19. srpnja 2012. sklopljen između Š. P. iz S., kao prodavatelja i prvotužene D. S. iz V. P., kao kupca te isti ne proizvodi pravne učinke.

 

2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 24. kolovoza 2012. i to k. č. br. 3614 upisane u zk. ul. br. 8399 k.o. S. K. u naravi oranica Podgorščica površine 4140 m2 od 19. srpnja 2012. između D. S. iz V. P.,  kao prodavatelja i N. R. I. iz S., kao kupca te isti ne proizvodi pravne učinke.

 

3. Utvrđuje se da je tužiteljica Š. P. iz S., S. K., OIB … vlasnica nekretnine k. č. br. 3614 upisane u

zk. ul. br. 8399 k.o. S. K. u naravi oranica Podgorščica površine 4140 m2, što su drugo-četvrto tuženi dužni priznati te trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnik nekretnine u 1/1 dijela.

 

4. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina između I tužene i II tužene od 24. kolovoza 2012. i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. tako da se briše pravo vlasništva, na zemljištu u S. K., upisane u zk. ul. br. 8399 k.o. S. K. k. č. br. 3614 u naravi oranica Podgoršica površine 4140 m2 s imena drugo-četvrto tuženih, uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tužiteljice Š. P. iz S.

5. Nalaže se I i II tuženoj da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana."

 

              III Nalaže se tužiteljici Š. P. iz S. K., OIB … da tuženicima K. R. iz S.,  OIB …, M. R.1 iz S.,  OIB … i M. R.2 iz S., OIB … namiri parnični trošak u iznosu od 2.437,75 eura / 18.367,23 kn1 u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica.

 

3. Tužiteljica se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13,  28/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22 i 115/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu s navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-3257/2022-2 od 11. listopada 2022. djelomično je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-137/2022-65 od 28. lipnja 2022. pod toč. I. izreke presude kojim je tužiteljica zahtijevala raskid Ugovora od 19. srpnja 2012. (zbog neispunjenja), te pod toč. II. izreke u dijelu koji glasi "Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to k. č. br. 3614 upisane u zk. ul. br. 8399 k.o. S. K. u naravi oranica Podgorščica površine 4140 m2 od 19. srpnja 2012. sklopljen između Š. P. iz S., kao prodavatelja i 1. tužene D. S. iz V. P., kao kupca", dok je u preostalom dijelu (pod toč. II. izreke) presuda ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U ponovljenom postupku predmet spora je zahtjev tužiteljice da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. ne proizvodi pravne učinke; zatim utvrđenje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. sklopljen između tužiteljice i tužene ad/1. i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. sklopljen između tužene ad. 1. i sada pok. N. R. (prednice tuženika ad/2. do ad/4.) i da ne proizvode pravne učinke, kao i utvrđenje da je tužiteljica vlasnica predmetne što su tuženici ad/2. do ad/4. dužni priznati i trpjeti da se ona upiše kao vlasnica nekretnine kao i nalaganje uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tuženika ad/2. do ad/4. uz istovremeni upis vlasništva za korist tužiteljice.

 

6. Među strankama nije bilo sporno da su sklopljeni Ugovori o prodaji nekretnine koja je sada upisana u zk. ul. 8399 k.o. S. K. i to 19. srpnja 2012. između tužiteljice kao prodavateljice i tužene ad/1. kao kupca te Ugovor o prodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. između tužene ad/1. kao prodavateljice i sada pok. N. R. kao kupca.

 

7. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-513/2015) od 11. siječnja 2021. koja je postala pravomoćna 26. travnja 2021. D. S., ovdje tužena ad/1. proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv imovine –prijevarom iz čl. 236 st. 1 i 2 Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11) jer je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela Š. P. (ovdje tužiteljicu) lažnim prikazivanjem u zabludu i time je navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a D. S. je postupala s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi i prouzročenja takve imovinske štete. Tuženica D. S. je proglašena krivom za navedeno kazneno djelo jer je 19. srpnja 2012. u S. zajedno i po prethodnom dogovoru s I. Š., u nakani da se znatno nepripadno okoriste, Š. P. neistinito predočili da će od nje za novčani iznos od 100.000,00 eura kupiti nekretninu u njenom vlasništvu upisanu u zk. ul. 8399 k.o. S. K., k. č. br. 3614, oranica Podgorščica s 4140 m2, ali da će navesti manju cijenu u ugovoru zbog poreznih olakšica, iako stvarne namjere plaćanja dogovorene kupovnine nisu imali, a u što im je ništa ne sumnjajući Š. P. povjerovala jer su od nje prethodno kupili osobno vozilo i u više navrata ju kontaktirali i posjećivali u vezi zemljišta stvorivši pritom privid prijateljskog odnosa, pa im je u svojstvu prodavatelja potpisala i ovjerila ugovor o prodaji nekretnine u kojem je bio neistinito naveden iznos od 30.000,00 kn kao kupoprodajna cijena, koju je navodno zaprimila, a u stvarnosti je sveukupno zaprimila 1.400,00 eura kapare dok joj iznos od stvarno dogovorene cijene nikada nisu isplatili, a predmetno zemljište su 24. kolovoza 2012. prodali N. R. za iznos od 30.000,00 eura dok su i u tom kupoprodajnom ugovoru naveli bitno umanjenu kupoprodajnu cijenu, na koji način su ostvarili znatnu nepripadnu imovinsku dobit u iznosu od 490.300,00 kn jer je stvarnu vrijednost zemljišta ovlašteno porezno tijelo procijenilo na 500.799,80 kn, te ujedno Š. P. oštetili za navedeni iznos, a za koju presudu je sud prvog stupnja vezan, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP.

 

8. Sud prvog stupnja zaključuje da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. nije bez učinka jer je tuženica ad. 1. prilikom njegovog sklapanja postupala prijevarno, a tužiteljica to tada nije znala niti je morala znati, kako to proizlazi iz citirane kaznene presude, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22-dalje u tekstu: ZOO) da bi ugovor bio bez učinka.

 

9. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužiteljice da se iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. vidi očiti nerazmjer između prava i obveza tužiteljice i tuženice ad/1., da je njime grubo povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba, da je ugovor protivan i moralu društva i da je zbog svega toga bez učinka, sud prvog stupnja utvrđuje da iz navedene kaznene presude proizlazi da je tužena ad/1. tužiteljicu dovela u zabludu da će joj isplatiti 100.000,00 eura kao kupoprodajnu cijenu čime je ona postupala prijevarno, a prema čl. 284 st. 1 ZOO ugovor koji je sklopljen prijevarnim postupanjem jedne od stranaka nije bez učinka nego je pobojan. Isto tako, prema odredbi čl. 375 st. 1 ZOO ugovor u kojem je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba nije bez učinka nego je pobojan.

 

10. Nadalje, sud prvog stupnja ocjenjuje da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. nije ništetan (čl. 322 st. 1 ZOO). U slučaju ugovora koji je sklopljen kao posljedica prijevare jedne ugovorne strane prema drugoj ugovornoj strani, što se svakako može ocijeniti kao nemoralno postupanje, takav je ugovor pobojan, a ne ništetan i nije bez učinka.

 

11. Tužena, sada pok. N. R. i kasnije njeni pravni slijednici ad/2. do ad/4. tvrdili su da je N. R. sklapajući Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012. postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

12. Polazeći od povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. 8399 k.o. S. K., sud prvog stupnja utvrđuje da u vrijeme kad je sklopljen kupoprodajni ugovor između tužene ad/1. i N. R. na predmetnoj nekretnini nije bio upisan nikakav teret i jedini vlasnik je bila tužena ad/1. Zabilježba žalbe tužiteljice na rješenje poslovni broj Z-3745/12 od 23. srpnja 2012. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist tužene ad/1. na temelju zahtjeva zaprimljenog 30. listopada 2012. uslijedile je više od dva mjeseca nakon što je sklopljen Ugovor o kupoprodaji između tužene ad/1. i N. R., a osim navedene zabilježbe, koja je u međuvremenu obrisana na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8547/12 od 29. listopada 2013. pod brojem Z-3614/13, u navedenom zk. izvatku upisane su još zabilježbe ovog spora i privremene mjere, i to obje te zabilježbe su upisane tijekom 2015. Tako sada pok. N. R., pored takvog zemljišnoknjižnog stanja prema čl. 122 st. 3 ZVDSP nije bila dužna istraživati izvanknjižno stanje nekretnine.

 

13. Tako je prema ocjeni suda prvog stupnja sada po. N. R. sklapajući Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012., kao i prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu svog vlasništva (27. kolovoza 2012.) postupala u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, pri čemu je u iskazu danom u kaznenom postupku logično i životno opisala okolnosti sklapanja tog ugovora, pojasnila je zašto joj se cijena od 30.000,00 eura činila povoljnom za nekretninu koja je samo djelomično građevinsko zemljište i uz to još i zapušteno i inzistiranje tužene ad/1. da joj se kupoprodajna cijena isplati ranije, opravdavajući takav zahtjev bolešću sina, a koje okolnosti prema ocjeni suda prvog stupnja nisu kod N. R. trebale izazvati ikakvu sumnju o valjanosti prodaje nekretnine jer nažalost bolest člana obitelji često iziskuje dodatna novčana sredstva. Okolnost da je u kupoprodajnom ugovoru navedena manja cijena od one koja je stvarno plaćena kako bi se izbjeglo plaćanje višeg poreza na promet nekretnina bila je česta pojava, radi čega je u pogledu stvarne kupoprodajne cijene prihvaćen iskaz N. R., a i u kaznenoj presudi je utvrđeno da je stvarna cijena kod ove prodaje bila 30.000,00 eura.

 

14. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da time što je tužena ad/1. predmetnu nekretninu stekla kaznenim djelom, ugovor nije ništetan već je tužiteljica zbog kaznenog djela prijevare mogla pobijati kupoprodajni ugovor od 19. srpnja 2012. i takav zahtjev joj je pravomoćno odbijen. Tvrdnju da bi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. sklopljen između tužene ad/1. tužene i sada pok. N. R. bio sklopljen iz nedopuštenih pobuda tužiteljica nije ničim dokazala, a pogotovo nije dokazala da bi sada pok. N. R. znala za eventualne nedopuštene pobude tužene ad/1. prilikom sklapanja tog Ugovora.

 

15. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da je N. R. u vrijeme sklapanja kupoprodajnog Ugovora od 24. kolovoza 2012. i podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na temelju tog ugovora 27. kolovoza 2012. bilo u dobroj vjeri na što okolnost da je tužiteljica 16. listopada 2013. podnijela ovu tužbu nema nikakvog utjecaja.

 

16. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost pobijane odluke u bitnom ponavljajući navode koje je isticala tijekom postupka, a to je da Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 2012. sklopljen iz nedopušteni pobuda, radi čega se traži utvrđenje ništetnim, te da isti ne proizvodi prave učinke. Nadalje navodi da je sud vezan utvrđenjima iz pravomoćne kaznene presude kojim je utvrđeno da je tužena ad/1. počinila kazneno djelo prevare na štetu tužiteljice, radu čega je Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 2012., a posljedično tome i Ugovor o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. protivan zakonu i moralu, odnosno ništetan. Pored toga, ističe i da se radi o providnom ugovoru jer je u njemu naveden iznos od 30.000,00 kn, uz suglasnost svih ugovornih strana, a stvarno ugovorena cijena je bila 100.000,00 Eur, a što je svjesni sporazumni nesklad volja ugovornih strana radi čega takav pravni posao nema učinka među ugovornim stranaka. Pored toga ponavlja da sada pok. N. R. prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. nije bila u dobroj vjeri jer je znala da kupoprodajna cijena ne odgovara tržišnoj cijeni, pa je postupala protivno načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidbi, pa tako navedeni Ugovor ima obilježja zelenaškog pravnog posla, posljedica koje je ništetnost ugovora. Nadalje, ponavlja da je Ugovor o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. sklopljen iz nedopuštenih pobuda, pozivajući se pritom na iskaz pok. N. R.. Konačno, ističe da su kod povjerenja u istinitost zemljišne knjige pravni učinci zaštite povjerenja odgođeni do istaka rokova za brisovnu tužbu, a koja tužba je podnesena u roku.

 

17. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, te žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju.

 

18. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

19. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

 

20. U postupku nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. čl. 7. toč. 3. ZPP jer sud prvog stupnja svoju odluku nije utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

 

21. Sud prvog stupnja je bitne činjenice o kojim ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva analizirao i ocijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke je naveo iscrpne, jasne i prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud i koji žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju.

 

22. Tužiteljica tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. srpnja 2012. sklopljen isključivo iz nedopuštenih pobuda i da je zato bez učinka.

 

23. Sklapanje Ugovora o kupoprodaji nije protivno Ustavu Republike, pozitivnim propisima niti pravilima morala, pri čemu su tužiteljica i tuženica ad/1. očito željele sklapanje Ugovora o prodaji nekretnine, a što su i učinile.

 

24. Eventualno prijevarno postupanje neke od ugovorne strane, ne znači ujedno i postojanje nedopuštene pobude, jer se u tom slučaju radi o mani volje, a to nije razlog za ništavost već za eventualnu pobojnost ugovora.

 

25. Osim toga, za valjano sklapanje ugovora sukladno odredbama čl. 247. i 248. ZOO odlučujuće su suglasno izjavljene volje suugovaratelja, pa pobude (kao onaj unutarnji psihološki čimbenik koji kod ugovorne strane izaziva želju i pokreće donošenje odluke o sklapanju ugovora) za sklapanje ugovora u načelu ne utječu na njegovu valjanost (čl. 273. st. 1. ZOO). Tek u okolnostima ako je pobuda i jedne strana bila nedopuštena, a ona bi bila takve prirode da je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja, a drugi ugovaratelj je znao ili to morao znati (odnosno kod besplatnih ugovora i kada drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja), ugovor bi sukladno odredbama čl. 273. st. 2. i 3. ZOO bio ništetan.

 

26. Ugovor o kupoprodaji nije besplatan već naplatan ugovor zbog čega se traži saznanje druge stranke.

 

27. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 2012. nije bez učinka, jer iako je tuženica ad/1. prilikom njegovog sklapanja postupala prijevarno navedeno tužiteljica kao druga ugovorna stranka nije znala niti je morala znati, a što proizlazi iz sadržaja ranije navedene kaznene presude. Dakle, u konkretnom slučaju nema nedopuštene ponude, za koju su obje stranke znale i istu htjele, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 273. st. 2. ZOO da bi ugovor bio bez učinka.

 

28. Pravilno je utvrđeno i da su prijevara (284. ZOO) te prekomjerno oštećenje (čl. 375. st. 1. ZOO) razlozi pobojnosti, a ne ništetnosti ugovora.

 

29. U konkretnom slučaju Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 2012. je sklopljen kao posljedica kaznenog djela - prijevare jedne ugovorne strane (tužene ad/1.) prema drugoj ugovornoj strani (tužiteljici), no takav ugovor nije ništetan jer prevara nije razlog za ništetnost ugovora već je razlog za pobojnost ugovora.

 

30. Pogrešnim drži ovaj sud žalbene navode tužiteljice kojima upire i na odredbu čl. 285. ZOO kao razlog ništetnosti - fiktivan pravni posao jer taj razlog ništetnosti nije izričito bio naveden u historijatu tužbe niti tijekom postupka.

 

31. Ovo stoga što iako u situaciji kada je tužiteljica navela pravnu osnovu sud nije za nju vezan, već je vezan činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi, da odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te da su stranke te koje su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice.

 

32. To konkretno znači da kako iz stanja u spisu, nepobitno proizlazi da tužiteljica u tijeku postupka nije isticala činjenice na okolnost da bi sporni Ugovor bio ništetan iz razloga jer se radi o prividnom (fiktivnom) pravnom poslu, pa o tome razlogu sud prvog stupnja nije ni mogao raspravljati.

 

33. Slijedom iznesenog, pravilno je odbijen zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 2012. ništetan i ne proizvodi pravne učinke.

 

34. U odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. sklopljen između tužene ad/1. i sada pok. N. R., te da nije proizveo učinke, a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je navedeni Ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude navodeći da je osnovni motiv za kupoprodaju bila cijena zemljišta za koju je sada pok. N. R. znala da je znatno ispod tržišne valja odgovoriti.

 

35. Za ocjenu ništetnosti propisane odredbom čl. 329. ZOO bitna okolnosti je da pri sklapanju pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidbi a narušavanje tog načela izaziva pravne posljedice i kroz institut zelenaškog (lihvarskog) ugovora. Međutim tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da se radi o Ugovoru o kupoprodaji koji je sklopljen pod lihvarskim uvjetima.

 

36. Za tvrdnje da je odlučujuća pobuda za sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. bila cijena predmetne nekretnine za koju je sada pok. N. R. znala da je znatno ispod tržišne, valja reći da su navedene tvrdnje u suprotnosti s provedenim dokazima.

 

37. U tom pravcu sud prvog stupnja  je dao obrazloženje koje je prihvatljivo ovom sudu, prihvaćajući iskaz sada pok. N. R. dan u kaznenom postupku, koja je logično i životno opisala okolnosti vezano za sklapanje Ugovora o kupoprodaji i kupoprodajnu cijenu (rbr. 22. obrazloženja presude), pa se suprotni žalbeni navodi tužiteljice, koja u žalbi pogrešno interpretira sadržaj njezinog iskaza ne mogu prihvatiti.

 

38. Osim toga, u vrijeme kupoprodaje nekretnina još nije bio u tijeku bilo kakav sudski postupak niti je na predmetnoj nekretnini  bila upisana bilo kakva zabilježba iz kojeg bi sada pok. N. R. mogla zaključiti da se radi o nedopuštenom pravnom poslu.

 

39. S tim u vezi valja reći da ukoliko bi Ugovori o kupoprodaji bili bez učinka, a što je posljedica sklapanja ugovora s nedopuštenim pobudom, kako to tvrdi tužiteljica, oni su pravno nepostojeći ugovori, a takvi ne mogu biti protivni ni Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva jer nešto čega nema, što ne postoji ne može biti ništetno (tako i odluka VSRH broj Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016.).

 

40. Pogrešno je shvaćanje tužiteljice da bi, sve i da je utvrđena ništetnost Ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja 2012,. automatski i posljedično rezultiralo ništetnošću i kasnijeg pravnog posla-Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. i to iz razloga jer se za svaki pojedini pravni posao, koji je osnova za stjecanje prava vlasništva i na temelju kojeg je izvršena uknjižba, treba dokazati ništetnost da bi se moglo zahtijevati brisanje s imena osobe u čiji je korist temeljem tog posla uknjižba provedena, i to sve u smislu zakonske odredbe iz čl. 123. st. 1. ZVDSP.

 

41. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio da ne postoji ni zakonska osnova za udovoljenje zahtjevu za brisanje uknjižbe i uspostavu ranijeg z.k. stanja, pa su utoliko neodlučni žalbeni navodi da je taj zahtjev podnesen u zakonskom roku od tri godine iz čl. 123. st. 2. ZVDSP (brisovna tužba).

 

42. Posebno se napominje da se savjesnost stjecatelja predmnijeva, a onaj tko u parničnom postupku tvrdi da je stjecatelj nesavjestan mora to i dokazati, što je u ovom slučaju izostalo.

 

43. Stoga i po shvaćanju ovoga suda navedeni Ugovor o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. nije zahvaćen razlozima ništavosti na koje se pozivala tužiteljica niti je tužiteljica dokazala da bi na strani sada pok. N. R. postojala nedopuštena pobuda za sklapanje tog Ugovora o kupoprodaji zbog koje bi isti bio bez pravnog učinka, pa je taj Ugovor o kupoprodaji bio valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva u korist sada pok. N. R..

 

44. Pritom, odredbe čl. 122. st. 3. ZVDSP i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13-dalje u tekstu ZZK), koji je na snazi bio u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora i upisa tužene ad/1. i sada pok. N. R. u zemljišnim knjigama, u takvoj situaciji ne nalažu stjecatelju (kupcu) da istražuje izvanknjižno stanje, odnosno nedostatak dobre vjere se ne može predbaciti nikome zbog razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

45. Upravo je tužiteljica morala dokazati da u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. i upisa u zemljišne knjige pok. N. R. (prijedlog za upis od 27. kolovoza 2012.) nije bila u dobroj vjeri, odnosno da je znala ili imala dovoljno razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne pripada prodavatelju, tuženici ad/1., a što, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, tužiteljica nije učinila. Okolnosti koje su nastale kasnije, a na koje ukazuje tužiteljica u žalbi (zabilježba žalbe, zabilježba privremene mjere i zabilježba tužbe) bez utjecaja su na savjesnost sada pok. N. R..

 

46. Tužiteljica žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti, dakle i u odluci o trošku, a koju je odluku sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, ali u žalbi nije obrazložila razloge pobijanja, pa odluka ostaje neizmijenjena s obzirom da ovaj sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne ispituje primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

47. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude

 

 

U Zagrebu 27. veljače 2024.

             

 

              Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.