Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-223/19-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) N. V. iz Z., …, OIB: …, 2) B. V. iz S., …, OIB: 8… i 3) J.

P. iz K., …, OIB: …, zastupanih po punomoćnici M.

P., odvjetnici iz S., …, protiv tuženika G. S., …,

OIB: …, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku I. D.,

odvjetniku iz S., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-918/12 od 12. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika G. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-918/12 od 12. studenog 2018. u toč. I. izreke.

2. Djelomično se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-918/12 od 12. studenog 2018. u toč. II. izreke (odluci o troškovima postupka) do iznosa od 16.600,00 kn i djelomično uvažava žalba tužitelja pod 1) N. V., 2) B. V. i 3)

J. P. te preinačuje i sudi tako da se uz već dosuđene troškove postupka od 16.600,00 kn nalaže tuženiku G. S. naknaditi tužiteljima i daljnji parnični trošak u iznosu od 3.281,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. N. V. pok. A., OIB: …, iz

Z., …., pod 2. V. B. pok A., OIB: …, iz S.,

…., pod 3. J. P. pok. A., OIB: …, iz K., …, naspram tuženika G. S., kao pravnog slijednika upisanog zemljišno-knjižnog

vlasnika O. imovina, a kao organ upravljanja M. narodni odbor S.,

suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. …, površine 1147 m2, ZU …, K.O. S., i to tužitelj pod 1) N. V. za 1/4 dijela cijelog, tužiteljica pod 2) B. V. za

2/4 dijela cijelog i tužiteljica pod 3) J. P. za 1/4 dijela cijelog, pa su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo u navedenim suvlasničkim udjelima, dakle tužitelj pod 1) N. V. za ¼ dijela cijelog, tužiteljica pod 2) B. V. za 2/4 dijela cijelog i tužiteljica pod 3)

J. P. za 1/4 dijela cijelog, uz istovremeno brisanje tog prava za cijelo s imena upisanog zemljišno-knjižnog O. imovina, a kao organ upravljanja M. narodni

odbor S. kao isključivog pravnog prednika tuženika G. S., a što je sve tuženik dužan trpjeti.

II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 16.600,00 kn.“

Protiv citirane presude u toč. II. izreke (odluke o troškovima postupka) koja se po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) smatra rješenjem žalbu su izjavili tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je na ročištu od 01. ožujka 2016. sud prvog stupnja naložio im dostavu povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za utuženu nekretninu po kojem su morali postupiti i dostaviti taj izvadak za kojeg su izvršili uplatu iznosa od 2.010,00 kn u korist Državnog proračuna, pa im je prvostupanjski sud trebao obistiniti taj trošak, jer je bio neophodan za vođenje parnice. Na strani tužitelja bile su tri osobe pa je prvostupanjski sud, s obzirom da ih je sve zastupala ista punomoćnica, trebao obistiniti uvećanje tarifnih stavki za drugog i trećeg tužitelja za 20%. Predlažu priznati im trošak od 2.010,00 kn i povećanje Tarifnih stavki za 20%, što iznosi 2.000,00 kn i porez na dodanu vrijednost od 500,00 kn, kao i trošak sastava žalbe uz porez na dodanu vrijednost.

Protiv iste prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je naveo da je pravni prednik tužitelja stupio u zakonit posjed na temelju usmene kupoprodaje iz 1958. Sud prvog stupnja pogrešno tumači odredbu čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatrajući da valjani pravni temelj može predstavljati usmeni ugovor o kupoprodaji od nevlasnika. Sud pogrešno izjednačava zakonitost i poštenje posjeda smatrajući da posjednik koji nije zakonit može biti pošten, odnosno pogrešno tumači zakonske odredbe o kakvoći posjeda i dosjelosti, jer ne čini distinkciju između zakonitog i poštenog posjednika. Suprotno tome, ispravno navodi da je Odlukom U. s.R. H. od 17. studenog 1999. ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu

i drugim stvarnim pravima, pa se vrijeme posjedovanja stvari u društvenom vlasništvu do 8. listopada 1991. ne može računati u dosjelost. Prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio od koga je pravni prednik tužitelja kupio spornu nekretninu niti su tužitelji dokazali trajanje i kakvoću njegova posjeda. Jugoistočni dio sporne nekretnine nije u posjedu tužitelja i u naravi predstavlja neobrađeno zemljište zaraslo u šiblje i nisko raslinje. Vještak R. uspješno otklonio prigovore tuženika po tom pitanju i iskaz vještaka koji to zemljište proglašava zemljištem i vrtom je kontradiktorno. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na čest.zem. …upisane u zk.ul…. k.o. S. i to tužitelja pod 1) N. V. za ¼ dijela, tužiteljice pod 2) B. V. za 2/4 dijela i tužiteljice pod 3) J. P. za 1/4 dijela.

Na temelju činjeničnih utvrđenih u postupku pred sudom prvog stupnja:

- da je sporna čest.zem … k.o. S. od osnutka zemljišne knjige, sve od 1948. bila upisana kao O. O. S. od 1948. do 1949 kao "općenarodna imovina" a od 1949. upisana je kao "općenarodna imovina" pod upravom M. narodnog odbora S.,

- da se predmetna nekretnina nalazi u S., u predjelu "Rupotina" u kojem su stari S. imali poljoprivredna zemljišta i da je ista nekretnina u naravi samostojeća višeetažna stambena građevina koja se sastoji od prizemnice od 28 m2, garaže od 26 m2 te dvorišta s vrtom od 939 m2 (l.s. 155),

- da iz potvrde H. š. od 15. ožujka 2016. proizlazi da čest. zem. 5799/3

k.o. S. nije obuhvaćena P. gospodarenja šuma i šumskim zemljištima S.-

o.-t. užeg područja (l.s. 27),

- da je prednik tužitelja (njihov otac) A. V. pok. P., 1958. od N. i

B. Ž. usmenim kupoprodajnim ugovorom kupio predmetnu nekretninu (kućicu sa štalom i okućnicom izgrađenu još prije 2. svjetskog rata),

- da je N. Ž. svojom Izjavom ovjerenom pred Javnim bilježnikom M.

I. iz S. pod brojem: OV-5224/09 od 12. ožujka 2009. potvrdila da su ona i suprug

B. "…svoju staru kuću i staju prodali V. A. iz P." za 250.000,00 dinara kao

i to da su "..A. V. i njegovi nasljednici zemljište i kuću držali i koristili neprekidno.." te da "..nije sporno da je to njihovo" (l.s.33),

- da je prednik tužitelja A. V. pok. P. upisan kao posjednik predmetne nekretnine sve od 1964. kako to proizlazi iz posjedovnog lista broj 898 Ureda za katastar S. (l.s. 9),

- da je prije 1968. A. V. nadogradio kupljenu kuću,

- da je čest. zem. … upisana u zk. ul. … k.o. S., sukladno Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u S. broj 0-245/06 UPP/0S-36/07 od 12.ožujka 2007.utvrđena dijelom ostavinske imovine prednika stranaka A. V. pok. P. kojeg su, na temelju zakona i sporazuma naslijedili upravo tužitelji, njegov sin i kćeri, u suvlasničkim udjelima koje zahtijevaju predmetnom tužbom (l.s.6) i

da tužiteljima a ni njihovom predniku A. V. pok. P. nitko nije osporavao posjed ni vlasništvo predmetne nekretnine niti ih je smetao u posjedu, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji imaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje posjeda, usmeni i realizirani kupoprodajni ugovor iz 1958. kojeg je njihov otac zaključio s N. i B. Ž., da su na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca ovu nekretninu naslijedili u zatraženim suvlasničkim udjelima te da su u vlasničkom posjedu prijepora gotovo 60 godina, odnosno, računajući rok za dosjelost počam od 8.listopada 1991. do 2018. godine, tužitelji njezini samostalni i kvalificirani posjednici tijekom razdoblja od 27 godina. Slijedom toga, sud prvog stupnja smatra da su se u konkretnome ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđeni odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP).

Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 4. ZVDSP kada je pobijanom presudom utvrdio da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine u dosuđenim suvlasničkim udjelima, koju su nekretninu stekli dosjelošću kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici.

Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja.

Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 2. i 3. ZVDSP).

S obzirom na postojanje usmenog i realiziranog kupoprodajnog ugovora iz 1958., kao valjanog pravnog naslova, o čemu je svjedočila N. Ž. u svojoj Izjavi od 12. ožujka 2009., kojim je preneseno pravo vlasništva nekretnine uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu, uz činjenicu da prednik tužitelja posjed nije stekao na nedopušten način, pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja zaključio da su se u konkretnome ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

Pri tome je za kazati i to da je V. s. R. H. u svojoj Odluci broj

Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona."

Dakle, V. s. R. H. u toj revizijskoj odluci zauzima pravni stav da

rizik grešaka koje su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinaca koji su stekli pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je U. s. R. H. naknadno ukinuo, posebno u slučajevima kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

Kako iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je prednik tužitelja A. V. pok. P. bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskim podacima još od 1964., da je u samostalnom vlasničkom posjedu prijepora još od 1958. kada je nekretninu kupio od supružnika Ž., što su oni i potvrdili, dakle, bio je u posjedu sporne nekretnine daleko prije 8. listopada 1991. te da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi tužiteljima bili suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba, kao i to da je vještak geometar očevidom na licu mjesta utvrdio i u skici naznačio da je riječ o samostojećoj višeetažnoj stambenoj građevini i dvorištu, prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno odlučio kada je pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrdio da su tužitelji kao nasljednici A. V. pok. P. suvlasnici predmetne nekretnine u zatraženim suvlasničkim udjelima i slijedom toga ovlašteni ishoditi uknjižbu svojeg prava suvlasništva na toj nekretnini, jer su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP te u toč. II. izreke pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP obvezao tuženika da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak.

Stoga žalba tuženika nije osnovana.

Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika G. S. i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I. izreke.

Glede žalbenih navoda tužitelja u odnosu na priznate troškove postupka, za kazati je da tužitelji u spisu nisu predali dokaz (račun) o plaćenom trošku pribave povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, već su taj račun priložili tek uz žalbu, pa im ga prvostupanjski sud osnovano nije priznao. Suprotno tome, tužiteljima je trebalo priznati trošak zastupanja više osoba, sukladno Tbr. 36. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i to pravo na povišenje tarifnih stavki za drugu i svaku slijedeću osobu za 10%, odnosno sveukupno 20%, što uz PDV iznosi 2.500,00 kn, a uz trošak sastava žalbe i PDV, sukladno Tbr. 10. toč. 5.

Tarife iznosi sveukupno 3.281,00 kn.

Stoga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu Općinskog suda u S., poslovni broj Pst-918/12 od 12. studenog 2018. u toč. II. izreke (odluci o troškovima postupka koja se po čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem), do iznosa od 16.600,00 kn, po čl. 380. toč. 2. ZPP, dok je žalbu tužitelja trebalo djelomično uvažiti, te uz već dosuđene troškove postupka od 16.600,00 kn naložiti tuženiku da naknadi tužiteljima i daljnji parnični trošak u iznosu od 3.281,00 kn, u roku od 15 dana, po čl. 380. toč. 3. ZPP.

U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka trebalo je odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u toč. 2. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zadru 25. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.

Broj zapisa: eb2f9-75ab9

Kontrolni broj: 06958-2323d-40e0a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANJA PROSENICA, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.