Poslovni broj 77 Gž R-1299/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-1299/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica Š. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. & S. S-L. d.o.o. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, te u pravnoj stvari tužitelja E. & S. S-L. d.o.o. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. u Z., protiv tuženika D. D. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica Š. Č., odvjetnica u Zagrebu, radi sudskog raskida, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3023/2018-64 od 24. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I               Odbija se žalba tuženika-protutužitelja E. & S. S-L. d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3023/2018-64 od 24. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I, II, V i VII izreke te pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.945,05 eura/ 90.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2023. pa do isplate, kao i pod točkom VI izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.228,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2023. do isplate.

 

              II              Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3023/2018-64 od 24. listopada 2023. pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju E. & S. S-L. d.o.o. isplatiti tužitelju-protutuženiku D. D. preko iznosa od 11.945,05 eura/ 90.000,00 kuna do iznosa od 14.243,81 eura/ 107.320,00 kuna (za iznos od 2.289,76 eura/ 17.320,00 kuna) te pod točkom VI izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak preko iznosa od 1.228,82 eura do iznosa od 1.488,77 eura (za iznos od 259,95 eura), i sudi:

 

1.     Odbija se zahtjev tužitelja D. D. za isplatu naknade štete u iznosu od 2.289,76 eura/ 17.320,00 kuna, kao neosnovan.

 

2.     Odbija se zahtjev tužitelj za naknadu parničnog troška u iznosu od 259,95 eura, kao neosnovan.

 

              III              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

 

              IV              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika D. D. kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u točki VII izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3023/2018-64 od 24. listopada 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika-protutužitelja E. & S. S-L. d.o.o. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. siječnja 2018. te da radni odnos tužitelja-protutuženika D. D. kod tuženika-protutužitelja E. & S. S-L. d.o.o., temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2017., nije prestao.

Pod točkom II izreke je odlučeno da se raskida s danom 17. lipnja 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je zaključen između tužitelja-protutuženika D. D. i tuženika-protutužitelja E. & S. S-L. d.o.o. 7. srpnja 2017.

Pod točkom III izreke je naloženo tuženiku-protutužitelju E. & S. S-L. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D. D. s osnove naknade štete isplati iznos od 14.243,81 eura/ 107.320,00 kn  sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

U točki IV izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika D. D. na ime naknade štete u preostalom iznosu od 8.546,29 eura.

U točki V izreke je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja E. & S. S-L. d.o.o. koji glasi:

"Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 22. siječnja 2018."

Pod točkom VI izreke je naloženo tuženiku-protutužitelju E. & S. S-L. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D. D. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,77 eura (slovima: tisućučetristoosamdesetosameuraisedamdeset sedamcenti)/ 11.217,13 kn (slovima: jedanaesttisućadvjestosedamnaestkunai trinaestlipa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

U točki VII izreke je odbijen zahtjev za naknadu troška postupka tužitelja-protutuženika D. D. u preostalom dijelu u iznosu od 10.514,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

U točki VIII izreke je odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja E. & S. S-L. d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 7.386,73 EUR.

 

1.1. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3023/2018-64 od 24. listopada 2023. je dopuštena preinaka tužbe tužitelja-protutuženika D. D. predložena na ročištu održanom 29. ožujka 2022.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom VII izreke žali se tužitelj-protutuženik D. D. (dalje: tužitelj) bez navođenja zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te bez valjanog prijedloga sadržaja drugostupanjske odluke.

 

2.2. Kako tužitelj u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnio žalbu na rješenje.

 

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I, II, III, V, VI I VIII izreke žali ste tuženik-protutužitelj E. & S. S-L. d.o.o. (dalje: tuženik) zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku, kao i troška sastava žalbe.

 

4 U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su u potpunosti izostali razlozi o visini ugovorene plaće tužitelja, dok su nejasni i neobrazloženi razlozi u pogledu utvrđenja visine bruto plaće "u razdoblju kada nije bio privremeno nesposoban za rad" u iznosu od 21.464,00 kn/ 2.848,76 eura, a prema kojoj visini je sud utvrdio iznos dosuđene naknade štete, a na što upire i žalitelj.

 

8. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu otklonio te odlučio kao u izreci ove presude.

 

9. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženik donio dana 22. siječnja 2018. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te osobito važne činjenice gubitka povjerenja u radnika zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka nipošto nije moguć, budući da je tužitelj, iako mu nije bio odobreno korištenje godišnjeg odmora u razdoblju 8.-12. siječnja 2018., dana 8. siječnja 2018. je izostao s posla te dostavio poslodavcu e-mail da mora ostati na bolovanju; da je 9. siječnja 2018. dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u kojoj je očekivano trajanje bolovanja pet dana; da je u razdoblju od 8.-12. siječnja 2018. realizirao planirano prethodno najavljeno privatno putovanje i zloupotrijebio institut privremene nesposobnosti za rad za tu svrhu, a što je poslodavac utvrdio na način da je prethodno angažirao privatnog detektiva radi prikupljanja obavijesti i informacija o povredama radnih obveza; da je privatni detektiv 17. siječnja 2018. dostavio poslodavcu izvješće iz kojeg je utvrđeno da je tužitelj s noći 5. na 6. siječnja 2018. autobusom otputovao u V. T., kamo je stigao 6. siječnja 2018., a s kojeg se vratio u Z. 16. siječnja 2018. te bolovanje produžio do 18. siječnja 2018. U Odluci je također navedeno da je tužitelju 19. siječnja 2018. omogućeno pravo na iznošenje obrane, na koji je tužitelj naveo da će se očitovati naknadno,

- da je tužitelj u grupaciji E.&S. B. d.d. radio od 2002.; da je od 2015., nakon što se javio na interni oglas za oglašeno slobodno radno mjesto, zaposlen kod tuženika, pri čemu je zadržao plaću i sve benefite koje je do tada imao iako je sve to sada na novom radnom mjestu bilo niže,

- da je tužitelja obavijestila njemu nadređena A. S. e-mailom od 24. studenoga 2017. (list 19 spisa) da mu može "predodobriti korištenje g.o." u siječnju 2018. ukoliko sve aktivnosti i zaduženja koja ima budu dobro i jasno iskoordinirana, da je tužitelja e-mailom od 14. prosinca 2017. obavijestila da mu u ovom trenutku nema mogućnosti odobriti zimski godišnji odmor koji je zatražio u razdoblju od 8.-12. siječnja 2018.; da su tužitelju neposredno prije termina planiranog godišnjeg odmora, po prijedlogu neposredno nadređene A. S., oduzete sve ovlasti pristupa internom serveru i podacima na njemu, a zadaci na kojima je radio su bili delegirani drugim kolegama,

- da je tužitelj, budući da je već ranije uplatio aranžman kod agencije K. t., odlučio otići za vikend na skijanje s prijateljima gdje je u subotu navečer 6. siječnja 2018. osjetio prve znakove viroze; da se u nedjelju nakon 13 sati vratio sa skijališta jer se nije osjećao dobro,

- da je tužitelj u nedjelju navečer, 7. siječnja 2018. dobio visoku temperaturu pa mu partner, koji je medicinske struke, nije dao da putuje autobusom natrag u Z.,

- da je u ponedjeljak, 8. siječnja 2018., nazvao svoju liječnicu obiteljske medicine koja mu je otvorila bolovanje i preporučila mirovanje, što je on i učinio do srijede kada je otišao do lokalnog liječnika u V. T., koji ga je odmah vozilom hitne pomoći uputio u bolnicu na odjel intenzivne njege; da je sutradan premješten u veću bolnicu u C. radi koronarografije gdje je na kraju utvrđeno da je boraveći na planini razvio visinsku bolest te je u navedenoj bolnici ostao do ponedjeljka, a potom se autobusom vratio u Z.;

- da je tužitelj u Z. obavljao daljnje pretrage kod pulmologa, nakon toga bio još dva dana na bolovanju pa se vratio na posao, gdje je po povratku na posao pozvan da se očituje na okolnosti bolovanja, no on se u tom trenutku nije bio u stanju očitovati te mu je za tri dana uručen izvanredni otkaz ugovora o radu, koji je donesen nakon primitka izvješća detektivske agencije koju je tuženik angažirao budući da je tužitelj, koji je inače često izostajao s posla, najavio put, a nije mu bio odobren godišnji odmor pa je postojala sumnja tuženika da će tužitelj otići na planirani put,

- da iz dopisa HZZO od 11. siječnja 2022. proizlazi da je 28. prosinca 2021. mjerodavni kontrolor HZZO proveo kontrolu Specijalističke ordinacije obiteljske medicine dr. J. E. kojom prilikom je utvrđeno da je privremena nesposobnost za rad tužitelja od 8.-18. siječnja 2018. bila medicinski indicirana i opravdana (list 256 spisa),

- da je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1853/2017 utvrđeno da je u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. kolovoza 2017. tuženik kod donošenja te odluke o iznosu otpremnine i trajanju otkaznog roka tužitelju priznao ukupan radni staž u E. g. kojoj pripada tuženik, i to od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015. te je u članku IV. navedene odluke odredio otpremninu u iznosu od 107.320,00 kn bruto (list 413-414 spisa),

prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije zloupotrijebio bolovanje u razdoblju od 8.-18. siječnja 2018., a što je bio razlog za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu. To iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj otišao na skijanje tijekom noći s 5. na 6. siječnja 2018. gdje se 6. siječnja 2018. razbolio te je 10. siječnja 2018. hospitaliziran u bolnici u F., a liječenje je nastavio i po povratku u Republiku Hrvatsku, pri čemu je svog poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad pravovremeno obavijestio (9. siječnja 2018.), koja privremena nesposobnost je trajala do 18. siječnja 2018., a ista je, nakon kontrole bolovanja od strane HZZO, ocijenjena medicinski indiciranom i opravdanom, slijedom čega je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio spornu Odluku o otkazu nedopuštenom.

 

10. Opisana utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

11. Tuženik u opširnim žalbenim navodima u bitnome ističe da se zlouporaba bolovanja osniva na namjeri tužitelja da si omogući zimovanje koje je prethodno uplatio na način da, pozivajući se na bolest, "isposluje" bolovanje kod liječnice obiteljske medicine pa žalitelj smatra da to što, ako i jest naknadno obolio, nije niti bi trebalo biti od odlučnog značaja za sud; da je tužitelj otišao u 949 km udaljeno mjesto (V. T.) do kojeg vožnja autobusom traje u prosjeku 18 sati, zbog čega je za zaključiti da nije imao namjeru vratiti se na posao dana 8. siječnja 2018. Pored toga, tuženik navodi da je izostala ocjena izjave liječnice na ročištu održanom dana 19. rujna 2023. da je "pogreškom" naznačila rukom pisanu opasku kako je provela klinički pregled tužitelja umjesto telefonskih konzultacija, kao i da je neosnovan i nepravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je bolovanje bilo opravdano jer je tako zaključio HZZO u provedenoj kontroli.

 

12. Opisanim žalbenim navodima tuženik nije uspio dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu.

 

13. Iz podataka u spisu je vidljivo da je tužitelj dana 24. studenoga 2017. u 8.30 (list 19 spisa) poslao e-mail nadređenoj djelatnici A. S., s naznačenim predmetom "plan zimskog GO", u kojem je naveo da je unio zahtjev za 1 dan 13.12.; da je za period 08.-12.01.18. (5 dana) mogao unijeti samo preostala 3 dana godišnjeg za 2017. jer još nije omogućen za unos godišnjeg za 2018., od kojeg bi koristio 2 dana, ako je moguće; da je u evidenciji vidio da će kolege B., R. i N. u tom terminu biti na radnom mjestu te da bi molio A. S. za povratnu informaciju danas ako je moguće jer bi trebao uplatiti aranžman danas do 13 h za putovanje 08.-12.01.18. (5 dana). 

 

14. U e-mailu od 24. studenoga 2017. (list 19 spisa) A. S. je, između ostalog, navela da tužitelju može predodobriti korištenje g.o. u 1. mjesecu, ukoliko sve aktivnosti i zaduženja koja ima budu dobro i jasno iskoordinirana, što predlaže da dogovore nakon 5.12. kao povratka s njegovog ovogodišnjeg godišnjeg.

 

15. Iz provedenih dokaza je jasno vidljivo da je tužitelj od neposredno nadređene djelatnice zatražio odobrenje za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 8.-12. siječnja 2017. i obavijestio o namjeri uplate aranžmana u tom razdoblju te je opravdano očekivao da će mu godišnji odmor u tom razdoblju biti odobren jer je dobio odgovor da mu nadređena djelatnica može "predodobriti" korištenje godišnjeg odmora u tom razdoblju.

 

16. Nadalje, tužitelj je otputovao na skijanje u F. (V. T.) u petak navečer 5. siječnja 2017., dakle u svoje slobodno vrijeme, a nagađanja o tome da li bi se tužitelj zaista vratio u nedjelju navečer (7. siječnja 2017.) ili u ponedjeljak (8. siječnja 2017.) prije početka radnog vremena ne mogu predstavljati zlouporabu bolovanja. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu je navedeno da je Radnik zloupotrijebio bolovanje, prekršio pozitivne propise Republike Hrvatske i interne akte i pravila Poslodavca, oštetio Poslodavca i potpuno narušio odnos povjerenja zbog čega "nastavak radnog odnosa Radnika kod Poslodavca, ovo niti uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, više nije moguć.". Navedenu zlouporabu tuženik obrazlaže time da je u razdoblju od 8. siječnja do 12. siječnja 2018., za koje je prethodno tražio, ali nije ishodio odobrenje z korištenje godišnjeg odmora i za koje je Poslodavcu nastavno dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, Radnik realizirao planirano prethodno najavljeno privatno putovanje i zloupotrijebio institut privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti (bolovanje) u istu svrhu.

 

17. Iz isprava u spisu je vidljivo da je tužitelj u F. bio na pregledu kod liječnika opće prakse dana 10. siječnja 2018. (list 29 spisa) gdje mu je dijagnosticiran Akutni edem pluća te određen transfer u Bolnički centar A. te da je nakon toga bio na bolničkom liječenju u Bolničkom centru M. S. C. C. razdoblju od 12. do 15. siječnja 2018. (list 37 spisa, 289-290 te original na listu 298-299 spisa) zbog akutnog plućnog endema.

 

18. Dakle, tužitelj je nedvojbeno bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti u razdoblju od 8. siječnja 2017. do 18. siječnja 2017. te njegov izostanak s posla nije mogao predstavljati zlouporabu bolovanja. Na tu okolnost nisu od utjecaja eventualne namjere i planovi tužitelja koji su prethodili izostanku s posla u razdoblju od 8. do 18. siječnja 2017., a o kojima tuženik iznosi određene pretpostavke.

 

19. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 12/17 i 98/19 – dalje: ZR), kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega je utvrdio da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2018.

 

20. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a je propisano ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

21. Na temelju citirane zakonske odredbe je prvostupanjski sud prihvatio i dio tužbenog zahtjeva da se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen između tužitelja i tuženika 7. srpnja 2017., s danom 17. lipnja 2018., kao danom koji prethodi danu sklapanja ugovora o radu tužitelja s novim poslodavcem te je odlučeno kao u točki II izreke prvostupanjske presude.

 

22. U odnosu na taj prvostupanjske presude žalitelj ističe da je sud trebao sudski raskid odrediti s datumom kojeg je predložio tuženik a ne tužitelj, a u svakom slučaju je sud propustio obrazložiti zbog čega nije odredio sudski raskid s datumom kojeg predlaže tuženik.

 

23. U skladu s odredbom čl. 125. st. 2. ZR-a odluku o sudskom raskidu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

 

24. Prvostupanjski sud je pod točkom 30. obrazloženja presude naveo da je protutužbeni zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan, budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. To iz razloga jer je tuženik tijekom postupka samo paušalno navodio da je tužitelj već ranije često izostajao s posla i često bio na bolovanju, međutim predmetne navode nije tijekom postupka dokazao.

 

25. Dakle, prvostupanjski sud je iznio jasne razloge zbog kojih nije prihvatio tuženikov protutužbeni zahtjev na raskid ugovora o radu, a posljedično tome nije prihvaćen niti datum sudskog raskida kojeg je predložio tuženik. Pritom žalitelj ne iznosi konkretne razloge zbog kojih smatra da je sud prvog stupnja trebao odrediti sudski raskid s datumom kojeg je predložio tuženik.

 

26. Pored toga, okolnost da je liječnica obiteljske medicine dr. J. E. na ročištu održanom dana 19. rujna 2023. (list 417-419 spisa) iskazala da je "pogreškom" naznačila rukom pisanu opasku kako je provela klinički pregled tužitelja umjesto telefonskih konzultacija, a što tuženik ističe u žalbi, nije od utjecaja na odlučnu činjenicu da je tužitelj zaista bio bolestan u spornom razdoblju od 8. do 18. siječnja 2017. za koje razdoblje mu je imenovana doktorica izdala izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. do 18. siječnja 2017. (list 27 spisa) te da takav postupak liječnice nije rezultirao tužiteljevom zloupotrebom bolovanja.

 

27. Ovdje treba dodati da je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/22) održanoj 4. travnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje (Su Su-IV-33/2022-8) koje glasi: „Kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu (N.N. br. 93/14, 127/17 i 98/19.) na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva iz st. 1.), odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva.“

 

28. U ovoj pravnoj stvari je tuženik podnio protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom u podnesku predanom sudu dana 16. ožujka 2018. (list 72-82 spisa) pa u situaciji da je prvostupanjski sud i odlučio prihvatiti protutužbeni zahtjev, a što nije, ne bi taj raskid mogao odrediti s danom koji je u podnesku zahtijevao tuženik (22. siječnja 2018.), već najranije s danom 16. ožujka 2018. kada je taj zahtjev postavljen.

 

29. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev na sudski raskid s danom 17. lipnja 2018. (dan prije početka tuženikovog rada kod drugog poslodavca), a kako je to zahtijevao tužitelj, jer tužitelju nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa kod tuženika, dok tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana ne bi bio moguć. Stoga su žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu neosnovani.

 

30. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima osporava pravilnost utvrđenja visine naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu kao i pravilnost primjene odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a u tom dijelu.

 

31. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

32. Dakle, visina štete određuje se ovisno o visini propisane ili ugovorene mjesečne plaće radnika.

 

33. Iz podataka u spisu je vidljivo da je u čl. 5. st. 1. Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. bila ugovorena plaća tužitelja u iznosu od 18.000,00 kuna bruto.

 

34. Uzimajući u obzir tužiteljev ukupan staž u grupaciji E. & S. od 13 godina (2. siječnja 2002.-14. svibnja 2015.), srednju životnu dob (46 godina) te činjenicu da tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da ima obveze uzdržavanja, prvostupanjski sud je ocijenio da mu pripada naknada štete u visini pet mjesečnih bruto plaća.

 

35. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj bio zaposlen u grupaciji E.&S. b. d.d. od 2002., da je od 2015., nakon što se javio na interni oglas za oglašeno slobodno radno mjesto, zaposlen kod tuženika, pri čemu je zadržao plaću i sve benefite koje je do tada imao, te da mu je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. kolovoza 2017. tuženik kod donošenja odluke o iznosu otpremnine i trajanju otkaznog roka priznao ukupan radni staž u E. g. kojoj pripada tuženik i to od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015. i odredio otpremninu u iznosu od 107.320,00 kn bruto (list 413-414 spisa).

 

36. Ovdje treba reći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je ukupan tužiteljev staž u E. g. trajao 13 godina jer je ukupan tužiteljev staž u Erste grupi trajao od 2. siječnja 2002. do donošenja sporne Odluke o otkazu 22. siječnja 2018., to jest 16 godina, s time da je u razdoblju od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015. tužitelj bio zaposlen u E.&S. B. d.d., a nakon toga kod tuženika koji je član te grupacije.

 

37. No, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je prilikom ocjene visine naknade štete potrebno uzeti u obzir cjelokupni staž tužitelja ostvaren u E. g., koji u konkretnom slučaju iznosi 16 godina, pa prema duljini tog staža, životnoj dobi i činjenici da tužitelj nema zakonskih obveza uzdržavanja, ovaj sud ocjenjuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini pet mjesečnih ugovorenih plaća. U prilog zaključku o uračunavanju cjelokupnog staža govori i činjenica da je tuženik isplatio tužitelju dana 18. siječnja 2017. jubilarnu nagradu u iznosu od 2.000,00 kn (isplatna lista na listu 184 spisa), a na koju tužitelj nedvojbeno ne bi imao pravo kada bi mu se u staž uračunalo samo razdoblje koje je proveo na radu kod tuženika, kod kojeg je bio zaposlen od 15. svibnja 2015.

 

38. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o visini naknade štete jer tužitelj ima pravo na pet ugovorenih mjesečnih plaća, koja je nedvojbeno iznosila 18.000,00 kuna bruto (čl. 5. st. 1. Ugovora o radu od 7. srpnja 2017.), a ne u visini mjesečne plaće od 21.464,00 kuna/ 2.848,81 eura kako je to bez jasnog obrazloženja odredio prvostupanjski sud, odnosno tužitelj ima pravo na isplatu ukupnog iznosa od 90.000,00 kuna/ 11.945,05 eura pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali dio od 2.289,76 eura/ 17.320,00 kuna preinačiti odluku i odbiti taj dio zahtjeva.

 

39. Nakon donošenja ove drugostupanjske odluke, tužitelj je u pogledu osnove u sporu uspio sa 100%, a u odnosu na visinu 52% (utuženo 171.712,00 kuna/ dosuđeno 90.000,00 kuna), što znači da je tužiteljev uspjeh u sporu 76%, a tuženikov 24%, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru od 52% od ukupno utvrđenog troška u prvostupanjskoj presudi od 2.363,12 eura (1.890,50 eura + PDV 472,62 eura), u odnosu na koju visinu tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, tako da tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 1.228,82 eura pa je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, a u preostalom dijelu je preinačena te je odbijen zahtjev za naknadu troška u iznosu od 259,95 eura.

 

40. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I, II i III izreke ove presude.

 

U odnosu na žalbu tužitelja

 

41. Tužitelj u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom VII izreke ističe da je prvostupanjski sud trebao odrediti tužitelju naknadu troškova u cijelosti, i to u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

42. Međutim, u situaciji kada je tužitelj uspio u cijelosti s osnovom, a s visinom u omjeru od 52% (što znači da je tužiteljev uspjeh u sporu 76%, a tuženikov 24%), ne može se raditi o neuspjehu samo u neznatnom dijelu pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj.

 

43. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a je odbijena žalbe tužitelja i odlučeno kao u izreci rješenja.

 

44. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, te je odbijen i zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao u točki III izreke.

 

45. S obzirom da je tuženik žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u pogledu osnove i visine, s time da u odnosu na pobijanje osnove nije uspio, dok je djelomično uspio u pogledu visine (preinačeno 2.289,76 eura/ pobijano 14.243,81 eura), što znači da je uspio u omjeru od 8% (osnova 0% + visina 16% : 2 = 8%), pa kako je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, to mu ne pripada pravo na trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka IV izreke).

 

U Zagrebu 27. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća:

          Slavica Garac, v.r.