REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U JASTREBARSKOM

Šetalište braće Kazić 6

Poslovni broj: 27 Povrv-643/20-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, po sutkinji toga suda Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o.,

Z., U. grada V. … , Podružnica T., Z., Š.

… /VI, OIB: … , zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv

tuženika M. S., OIB: … , J., D. D. … C, vlasnik

odjavljenog obrta B. I. I. K., vl. M. S., Z.,

B. … , Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku E. G.,

odvjetniku u Z., nakon održane glavne rasprave, zaključene 9. veljače 2021. u prisutnosti z.z. punomoćnika tužitelja i z.z. punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S. V. iz J., poslovni broj Ovrv-306/18 od 15. svibnja 2018. i tužbeni zahtjev se odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženika, ranije ovršenika, kao vlasnika odjavljenog obrta B. i I. K., vl. M. S., prijedlog za donošenje rješenja

o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda otvorenih stavaka na dan 07.10.2016., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 18.654,43 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

Povodom ovršnog prijedloga Javni bilježnik S. V. iz J. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-306/18 od 15. svibnja 2018., protiv kojeg je tuženik (ranije ovršenik) pravovremeno podnio prigovor, pa je temeljem odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ) ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-771/18-2 od 09. siječnja 2019., na temelju kojeg je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, i tijekom postupka tuženik (ovršenik) navodi da je rješenje o ovrsi neosnovano, da isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje nije vjerodostojna isprava te da nije podobna za ovrhu, jer da u podacima navedenim u pregledu otvorenih stavki nije naznačena vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Ovršenik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja te prigovor promašene pasivne legitimacije ovršenika budući da iz priložene dokumentacije nije jasno po kojoj osnovi je obveza nastala, a stranke nisu u obveznopravnom odnosu. Ovršenik navodi da prema ovrhovoditelju nema nikakvih dugovanja, a ukoliko se radi o nekom potraživanju koje podliježe zastarnom roku od jedne godine, ovršenik ističe i prigovor zastare za takvo potraživanje. Prigovara i osnovi i visini troškova postupka i predlaže postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Odgovarajući na navode tuženika, tužitelj je tijekom ovog postupka naveo da su stranke 2004. godine sklopile Ugovor broj 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici B., predmet kojeg je bio kiosk ukupne veličine 17,50 m2, koji ugovor je solemniziran u uredu Javnog bilježnika V. M., pod poslovnim brojem Ou-

1294/04. Tvrdi da je ugovor zaključen na određeno vrijeme od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005. Po prestanku ugovora o zakupu tuženik nije postupio sukladno ugovornoj i zakonskoj obvezi te je ostao u posjedu predmeta zakupa u vlasništvu tužitelja, bez pravne osnove. Tužitelj navodi da kako tuženik nije udovoljio ugovornoj i zakonskoj odredbi, dok ne preda poslovni prostor tužitelju, po obveznopravnoj osnovi dužan je plaćati naknadu za njegovo korištenje kioska, u visini zakupnine koju bi tuženik po redovnom tijeku bio dužan plaćati. Navodi da se tuženik još uvijek nalazi u predmetnom prostoru, a svakako je to bio u utuženom razdoblju. Tužitelj navodi da je vlasnik predmetnog kioska koji je predmet zakupa, a da je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetni kiosk G. Z., osnivač tužitelja koji je zaključkom o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvo G. Z., Z. H. d.o.o., P. T. od 22. rujna 2016. na tužitelja

prenio ovlasti upravljanja. Tužitelj tijekom postupka ističe činjenice za koje smatra da su odlučne za rješavanje ovog predmeta: da je tužitelj bivši zakupodavac kojem tuženik kao raniji zakupnik po prestanku ugovora o zakupu nije vratio u posjed predmetni kiosk, da je tužitelj vlasnik kioska, da za osnovanost tužbenog zahtjeva nije odlučno pitanje vlasništva, kraj činjenice da je tužitelj raniji zakupodavac, da je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kiosk G. Z. osnivač tužitelja koji je na tužitelja prenio ovlasti upravljanja te da predmet zakupa nije poslovni prostor u smislu Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

Tuženik tijekom postupka ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Smatra da tužitelj nije bio ovlašten predmetni poslovni prostor dati u zakup, kojeg je bilo potrebno dati u zakup putem javnog natječaja, a prije sklapanja ugovora o zakupu je bilo potrebno pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnoj državnog pravobranitelja. Tuženik tijekom postupka osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava da bi tužitelj bio vlasnik kioska.

Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-771/18-9 od 25. listopada 2019. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S. V. iz J.

poslovni broj Ovrv-306/18 od 15. svibnja 2018., i tužbeni zahtjev je odbijen, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

Nakon žalbe tužitelja, Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Gž-2813/19-2 od 22. travnja 2020. ukinuo presudu ovog suda i predmet je vraćen na ponovno suđenje. U svrhu dokazivanja sud je pročitao izvod otvorenih stavaka na dan 07.10.2016., izvadak iz obrtnog registra, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6475/16-76 od 20. listopada 2017., izvadak iz zemljišne knjige, zaključak o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu G. Z., Z. H. d.o.o.

P. T. Z., zaključak o izmjenama i dopunama zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu G. Z., Z. H. d.o.o.

P. T. Z., cjenik za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti, odluku o odobravanju rabata na iznose mjesečnih zakupnina, pročitao je prijepise računa, prijepise računa za kamate, prijepis posjedovnog lista, ugovor broj 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici B. od 1. rujna 2004. i potvrdu (solemnizaciju) privatne isprave. Pročitane su i presude priložene u ovaj spis donesene u predmetima vođenim između istih ovih stranaka.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu stavile.

Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 18.654,43 kn, s pripadajućim kamatama po osnovi naknade za korištenje prodajnog prostora na tržnici B. u Z., i to kioska površine 17,50 m2, za prosinac 2015. i za razdoblje od siječnja do kolovoza 2016. godine, koji je tuženik prethodno koristio temeljem Ugovora br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici B. od . rujna 2004. i koji je nastavio koristiti i nakon isteka ugovornog roka od godine dana.

Prije svega valja navesti da je tužitelj, ranije ovrhovoditelj, rješenje o ovrsi predložio donijeti na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavaka na dan 7.10.2016., koja isprava je, suprotno tvrdnji tuženika sastavljena u skladu s odredbom čl. 31. OZ te je stoga javni bilježnik osnovano donio predmetno rješenje o ovrsi.

Tuženik je tijekom ovog postupka osporio aktivnu legitimaciji, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je on vlasnik poslovnog prostora na tržnici B. i to kioska ukupne veličine 17,50 m2. Tuženik je osporio ovu tvrdnju tužitelja.

Uvidom u Ugovor br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici B. utvrđeno je da je isti sklopljen dana 01.09.2004. između društva T. Z. d.o.o. iz

Z. i tuženika radi zakupa prodajnog prostora na tržnici B. i to na određeno vrijeme od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005. Predmet zakupa je kiosk ukupne veličine 17,50 m2 po cijeni od 40,00 kn za 1 m2. Iz sudu dostupnog povijesnog izvatka iz sudskog registra vidljivo je da je ovdje tužitelj pravni slijednik društva T. Z. d.o.o. iz Z., obzirom da je isto društvo pripojeno Ugovorom o pripajanju od 09.06.2006.

Među strankama i nije sporno zaključenje naprijed navedenog ugovora o zakupu na određeno vrijeme s trajanjem od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005.

Potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje od prosinca 2015. do kolovoza 2016., dakle na razdoblje nakon prestanka trajanja ugovora o zakupu, slijedom čega se zaključuje da u razdoblju na koje se potraživanje tužitelja odnosi stranke nemaju zaključen valjani govor o zakupu.

Uzimajući u obzir da je predmet ovog spora zahtjev za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora – kioska, bez pravne osnove, mjerodavno pravo koje je potrebno u ovom predmetu primijeniti je odredba čl. čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP). Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Prema tome, iz sadržaja citirane zakonske odredbe proizlazi da pravo na isplatu koristi koju je bespravni korisnik ostvario, ima samo vlasnik stvari, i to od osobe koja stvar posjeduje bez valjane parvne osnove. To pravo bi mogla ostvariti i osoba na koju vlasnik pravo prenese. Nije sporno da je tuženik u utuženom periodu posjedovao kiosk bez valjane pravne osnove, međutim, u situaciji kada je tuženik osporio vlasništvo kioska, tužitelj na kojemu je bio teret dokazivanja (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u ovom postupku bio je dužan dokazati da je vlasnik stvari (kioska) koji je po zakonu ovlašten potraživati od tuženika naknadu za bespravno korištenje tuđe stvari. Tužitelj tvrdi da upravlja tržnicama na području G. Z., daje u zakup i naplaćuje korištenje kioska na tržnicama. Povjeravanjem da upravlja prostorima i zgradama koji u svojoj cjelini čine tržnicu izgrađenu na zemljištu u vlasništvu G. Z. tužitelju, kao trgovačkom društvu osnovanom od strane G. Z., u sklopu prenesenih ovlaštenja nije preneseno i pravo da umjesto vlasnika potražuje naknadu od korisnika stvari za bespravno korištenje te stvari.

Budući da tužitelj nije dokazao da je vlasnik, a niti da mu je vlasnik prenio svoja vlasnička ovlaštenja za naplatu imovinske koristi koju je tuženik ostvario bespravnim korištenjem kioska na tržnici B., valjalo je prihvatiti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP, aktivno je legitimiran isključivo vlasnik nekretnine.

Na identičan način odlučili su sudovi u brojnim sudskim postupcima koji su se vodili između istih stranaka, a što proizlazi iz presuda priloženih u ovaj spis.

Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP valjalo ukinuti plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbenih zahtjev odbiti.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, u iznosu od 1.000,00 kn, prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), za sastav podnesaka od 23.11.2020. i od 18.1.2021., po 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč.1. Tarife) za pristup na ročišta od 2. travnja 2019., 10. rujna 2019. i 9. veljače 2021., po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč.1. Tarife) što predstavlja iznos od 6.000,00 kn, što uz uvećanje od 25% na ime PDV-a iznosi ukupno 7.500,00 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 1. travnja 2019., jer ga je predao na ročištu održanom 2. travnja 2019., pa je na tom ročištu tuženik mogao na zapisnik izjaviti sadržaj podneska, a tuženiku je priznata naknada za zastupanje na tom ročištu. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 25. siječnja 2019., jer je tuženik već uz prigovor bio dužan podnijeti službeni izvadak iz obrtnog registra. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na prigovor jer taj trošak nije platio sudsku pristojbu, a niti će ga sud prozvati na plaćanje iste obzirom da je u konačnici uspio u sporu (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama - "Narodne novine" broj: 118/18).

Stoga je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP presuđeno kao u izreci ove presude.

U Jastrebarskom, 25. ožujka 2021.

S u t k i n j a :

Dragica Sirovica Hranilović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave ovog otpravka, koja se podnosi pismeno ovom sudu, a o kojoj će odlučiti županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje ( čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb2f9-0c789

Kontrolni broj: 06d7d-abe95-c3883

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DRAGICA SIROVICA HRANILOVIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.