REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-5073/2016-54.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda A. L., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik M. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika B. K., OIB: …, iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. veljače 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice M. H., odvjetnice i tuženika osobno, dana 25. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je tužiteljica M. S. iz Z., OIB: …, u 1/9 dijela, dosjelošću stekla pravo

vlasništva

sljedeće

nekretnine:

- stambena zgrada u I. Osječkom odvojku br. 10 u kopiji plana označena br. I, tlocrtne površine 32 čm i stambena zgrada u I. Osječkom odvojku b.b. u kopiji plana označena br. II, tlocrtne površine sagrađene na 95/2010 dijela čkbr. 2003/I, upisana u z.k.ul. … k.o. resnik kao ZK tijelo VIII, a izgrađena na k.č.br. 2003/1.

II. Tuženik B. K., Z., OIB: …, je dužan trpjeti upis prava vlasništva predmetne nekretnine opisane pod točkom I. ove Presude u zemljišnim knjigama suda u Z . na ime i u vlasništvo tužiteljice M. S., iz Z., OIB: ….

III. Nalaže se tuženiku B. K., Z., OIB: …, da nadoknadi tužiteljici M. S., iz Z., OIB: … parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je izvanknjižni vlasnik te neposredni, samostalni i kvalificirani posjednik nekretnine opisane u izreci, a koja je u

zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo pokojnih roditelja tužiteljice i tuženika- M. K. i S. K., svaki u 1/2 dijela. U ostavinskom postupku iza roditelja stranaka koji se vodio pod brojem O-3882/13 tuženik je proglašen nasljednikom 1/9 dijela predmetne nekretnine. Tužiteljica je 7/9 dijela predmetne nekretnine stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-3882/13 od 26. veljače 2014., a u odnosu na 1/9 suvlasničkog dijela koji je u zemljišnim knjigama upisan na tuženika, smatra da je isti stekla dosjelošću i to samostalnim kvalificiranim posjedom od 12. siječnja 1989., odnosno najkasnije od 4.8.1994. Tužiteljica i njezin pok. suprug D. K. (ranijeg imena R. S.) sklopili su 12. siječnja 1989. sa majkom tužiteljice M. K. ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim im je M. K. kao primateljica uzdržavanja prenijela vanknjižno vlasništvo 12/20 suvlasničkog dijela nekretnine - kuće upisane u z.k.ul. 4238 k.o. Resnik k.č.br. 2003/1, a u cijelosti koji se sastoje od sobe i kuhinje, u prvo Z. te prostoriju koja služi kao wc koji se nakazi uz šupu, sve to u Z., prvo … sa pravom korištenja zemljišta koje služi tim objektima. D. K. je preminuo 22. studenog 2012. te je tužiteljica njegova jedina nasljednica. Tužiteljica je odmah nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju stupila u kvalificirani posjed u kojem je od 1989., a u samostalnom posjedu od 1994. kada je preminula primateljica uzdržavanja, dok se 2001. uselila u predmetnu nekretninu sa svojom obitelji te od 1989. podmiruje sve režijske troškove, doprinose, održava nekretninu i vrši ulaganja u istu. Stoga prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 15. listopada 2019. predlaže da sud utvrdi da je ista vlasnica dijela nekretnine koja je upisana na ime tuženika, uz naknadu troškova parničnog postupka.

Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Nadalje, spori navode tužiteljice te smatra kako ista neosnovano polaže pravo na predmetnu nekretninu, dok su tijekom godina i tuženik i sestra Z. T. ulagali i financirali održavanje predmetne nekretnine pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u z.k. izvadak (list 5-6, 87 spisa), rješenje posl. broj O-3882/13 (list 7-10 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12.1.1989. (list 12-14 spisa), rješenje Gradskog ureda za upravu i pravosuđe od 29.8.1995. (list 15-16 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. broj O-6798/12 od 22.11.2012. (list 17 spisa), ugovore i uplatnice za komunalije (list 18-40 spisa), sudsku nagodbu u R1-758/14 (list 54-56 spisa), sudsku nagodbu u R1-611/16 (list 57- 58 spisa), nalaz i mišljenje o vrijednosti nekretnina Eter d.o.o. od 29.2.2016. (list 63-65, 89- 135 spisa), rješenje posl. broj O-3882/13 od 19.4.2017. (list 88 spisa), saslušani su svjedoci A. J. (list 170-171 spisa), A. S. (list 170-171 spisa), tužiteljica (list 171-172 spisa), tuženik (list 172-173 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 179-182 spisa), provedeno je geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku V. R., dipl. ing. (list 187-196 spisa) te je pročitan spis ovog suda posl. broj R1-611/16.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev e.

Među parničnim strankama nesporno je da su tužiteljica i tuženik nasljednici pok. M. K. i S. K. te im je predmetna nekretnina dodijeljena u ostavinskom postupku i na temelju rješenja o nasljeđivanju su upisani u zemljišne knjige, dok je sporno da li je tužiteljica na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je rješenjem o nasljeđivanju dodijeljen tuženiku kao nasljedniku stekla pravo vlasništva dosjelošću.

Temeljem odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZVDSP) samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten je stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Nadalje, temeljem čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Temeljem st. 5. istog čl. posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Iz suglasnih iskaza svjedoka A. J. i A. S. proizlazi da tužiteljica s obitelji živi na navedenoj adresi od 2001., a u navedenom dijelu je suglasan i iskaz tužiteljice, dok tuženik o navedenoj okolnosti nije iskazivao. Sud iskazima svjedoka i tužiteljice u tom dijelu vjeruje, odnosno smatra utvrđenim da tužiteljica doista je posjedovala samostalno predmetnu nekretninu od 2001., međutim, to još uvijek ne znači da je njezin posjed bio potrebne kvalitete da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 2. ili čl. 159. st. 3. ZVDSP- a.

Naime, uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je njime primateljica uzdržavanja raspolagala sa 12/20 dijela kuće upisane u z.k.ul. na br. … k.o. Resnik k.č. 2003/1, dok iz z.k. izvatka koji prileži spisu proizlazi da je primateljica uzdržavanja M. K. bila upisana kao vlasnica ½ dijela kuće upisane kao z.k. tijelo AVIII. Temeljem čl. 115. st. 2. ZVDSP-a na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Nadalje, predmetna nekretnina nije u predmetnom ugovoru opisana sukladno stanju u zemljišnim knjigama pa nije jasno s čime je točno raspolagala primateljica uzdržavanja. To proizlazi i iz činjenice da je njezin suvlasnički dio bio predmetom rasprave u ostavinskom postupku kao naknadno pronađena imovina, a što ne bi bio slučaj da je ostaviteljica valjano raspolagala pravnim poslom za života navedenom imovinom jer u tom slučaju njezin suvlasnički dio imovine ne bi ušao u ostavinsku masu. Pritom je o tome da su njezini roditelji bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine tužiteljica imala neposrednih saznanja budući iz obrazloženja rješenja posl. broj O-3882/13 proizlazi da je upravo ona inicirala postupak radi raspravljanja naknadno pronađene imovine – nekretnine koja je predmet ovog postupka.

Iako se temeljem čl. 18. st. 5. ZVDSP-a poštenje posjednika presumira, iz navedenog je razvidno da tužiteljica nije bila pošten posjednik budući je imala saznanja o tome da su njezin pok. majka i otac bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine te da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije valjana isprava temeljem koje može upisati svoje pravo vlasništva jer bi tada na temelju takvog ugovora i prenijela vlasništvo na svoje ime, a ne bi pokretala ostavinski postupak radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine.

U ovom slučaju tužiteljica je morala znati odnosno imala je dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine koja je bila upisana kao suvlasništvo njezinih roditelja i gdje osim nje postoji još zakonskih nasljednika.

U odnosu na navode tužiteljice da je ista održavala predmetnu nekretninu i plaćala sve režije i doprinose ističe se kako se na navedeni način ne može steći pravo vlasništva, već ona u tom slučaju prema drugom suvlasniku može postaviti obveznopravni zahtjev za isplatu dijela troškova razmjerno njegovom suvlasničkom udjelu.

Stoga je, budući ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP-a budući izostaje osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je poštenje posjeda, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer ista nije uspjela u sporu.

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2021.

Sutkinja:

A. L.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 700,00 kn

2. tuženiku