REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 41 Pž-960/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u K., protiv 1. tuženika OPĆINA P. J., OIB ..., K., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u G., i 2. tuženika G. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o drugotuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-419/2020-32 od 1. prosinca 2020., 25. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba drugotuženika G. d.o.o., Z. i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-419/2020-32 od 1. prosinca 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačen je kao nepravovremen zahtjev drugotuženika G. d.o.o. Z. od 10. studenoga 2020. za dopunu rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 419/2020-28 od 6. listopada 2020. kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom.

Tuženik G. d.o.o. Z. je zahtijevao donošenje rješenja o troškovima postupka budući da sud o njima nije odlučio u rješenju kojim je utvrđeno povlačenje tužbe. Prvostupanjski sud je odbacio kao nepravovremen tuženikov zahtjev jer je protekao rok od 15 dana od kada je tuženik mogao podnijeti zahtjev za donošenje dopunskog rješenja.

Protiv tog rješenja tuženik G. d.o.o. Z. je podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354., čl. 164. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku. Naime, prema odredbama tog Zakona tužitelj koji u podnesku povuče tužbu, može u tom podnesku postaviti zahtjev za naknadu troškova postupka, dok bi tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova trebao podnijeti u roku u kojem bi se imao pravo izjasniti o povlačenju tužbe. Žalitelj zato smatra da bi u slučaju presumiranog povlačenja tužbe, u nedostatku posebnog pravila o tome, pravilno bilo postupiti analogno kao u slučaju u kojem je tužitelj povukao tužbu izvan ročišta, s time da bi rok od 15 dana za postavljanje zahtjeva za naknadu troškova počeo teći tek od dana kad bi strankama bilo dostavljeno rješenje suda kojim je utvrđeno da je tužba povučena. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio utvrditi da je žalitelj unutar zakonskog roka zatražio predmetni trošak te kako mu je isti trošak dosuđen u prvostupanjskoj odluci.

Tuženik G. d.o.o. Z. je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, dosudi tuženiku zatražene troškove ili podredno da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Žalba tuženika G. d.o.o. Z. nije osnovana.

Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. i 13. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

Ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom (rješenjem) ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude (rješenja) predložiti da se isto dopuni (čl. 339. st. 1. Zakona o parničnom postupku) u vezi s čl. 347. Zakona o parničnom postupku. Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu odbacit će odnosno odbiti sudac bez održavanja ročišta (čl. 339. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena od 6. listopada 2020. tuženik G. d.o.o. Z. je primio 8. listopada 2020., slijedom čega je rok od 15 dana za podnošenje prijedloga radi donošenja dopunskog rješenja istekao 23. listopada 2020. (arg. iz čl. 164. st. 8. ZPP-a).

S obzirom na to da je prijedlog za donošenje dopunskog rješenja podnesen nakon proteka tog roka (10. studenoga 2020.) prvostupanjski sud je pravilno ocijenio tuženikov zahtjev kao nepravovremen.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 25. ožujka 2021.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović, v.r.