Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 25 Gž R-7/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 25 Gž R-7/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Vlatke Fresl Tomašević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-454/2017-44 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-454/2017-44 od 14. studenog 2023.pod stavkom I izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o trošku nastalom u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 6.176,83 EUR / 46.539,39 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže navedene u izreci pod stavkom osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.947,86 EUR/22.210.65 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenog 2023. pa do isplate (stavak I izreke), a djelomično je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da se isplata izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Zagrebu. (stavak II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tuženica, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,28/13, 89/14, 70/19, 80/22 I 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže odbiti žalbu tužene kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće i to za rad na terenu kada je tužitelj rad obavljao prekovremeno, subotom, nedjeljom i blagdanima te u smjenama, u utuženom razdoblju od 18. listopada 2011. do 31. svibnja 2014.
6. Sud prvoga stupnja tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim na temelju propisa koje je citirao pod toč. 6. do 14. obrazloženja, a visinu do koje je osnovan tužbeni zahtjev utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i to, kako obrazlaže varijante nalaza i mišljenja broj C.2., koja je prema obrazloženju (točka 23.) sačinjena na temelju dokumentacije koju je dostavila tuženica, ali i iskaza tužitelja i svjedoka koji su u bitnome suglasni i potvrđuju da evidencije rada na terenu ne prikazuju stvarno odrađene sate rada.
7. U žalbenoj fazi postupka sporan je zaključak suda prvoga stupnja da dokumentaciju o evidenciji radnog vremena tuženica nije uredno vodila, a posljedično i u vezi s time da osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz varijante nalaza i mišljenja na koju se sud poziva.
8. Sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a ta evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok je čl. 131. st. 1. ZR propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, u vezi s čim je st. 4. te odredbe propisano da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. stavka 1. toga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
9. U vezi tereta dokaza, u smislu tih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-927/22-2 od 7. veljače 2023., u predmetu iste činjenične i pravne osnove odgovarajući na pitanje: ''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?'' odgovorio da su sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju iskaza stranaka/svjedoka primjenom pravila o teretu dokazivanja, ali da je pri tome nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
10. U predmetnom slučaj, zaključak da evidencije radnog vremena koje je tuženice dostavila nisu vođene na propisani način i da je stoga odluka o organizaciji radnog vremena utemeljena na iskazima tužitelja i svjedoka D. J., V. P., T. M., koji su s njim bili u istoj postrojbi u utuženom vremenu, a temeljem kojih je utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja na terenu bilo radnim danom od 06,00 do 22,00 h, subotama od 06,00 h do 13,00 h, nedjeljom od 06,00 h do 13,00 h, a tereni u 05/2014 (poplave) – 16 h rada dnevno.
11. Međutim, sud prvoga stupnja ne daje razloge koje bi se moglo ispitati i iz kojih bi se mogao razumjeti zaključak o odlučnoj činjenici da evidencije koje je dostavio tuženik nisu pravilno vođene (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), a zbog izostanaka jasnih razloga o toj odlučnoj činjenici nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava. Ovo posebno jer zaključak suda proizlazi iz općenitih utvrđenja vezanih uz pravilnost vođenja evidencija tuženika. U takvoj situaciji ne može se ispitati zaključak suda da upravo predmetne evidencije radnog vremena i baš sve nisu vođene na ispravan način, a niti se može u takvoj situaciji ispitati zaključak da su time nastali uvjeti da se organizacija radnog vremena temelji na iskazima svjedoka i tužitelja zbog činjenice da tuženica izvan dokaza u spisu nije dostavila druge dokaze kojima dokazuje točnost sadržaja dostavljenih evidencija. Stoga, navođenje samo općenitih razloga, a da pri tome nije obrazloženo zašto iz istih proizlazi zaključak o nepravilnom vođenju evidencija, nije, samo po sebi, dostatno da bi se mogla ispitati pravilnost zaključka o toj odlučnoj činjenici.
12. Slijedom rečenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.
13. U ponovnom suđenju sud će otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano i donijeti će novu odluku uz jasne i valjane razloge koje će se moći ispitati.
14. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer odluka o tom dijelu zahtjeva ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.
15. Odluka o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 27. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić, v.r.