REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 67/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. G. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2020. broj K-70/20, u sjednici održanoj 24. ožujka 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog R. G. i branitelja optuženika, odvjetnika H. K.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi R. G. proglašen je krivim zbog počinjenja pokušaja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. pa mu je, na temelju tih propisa, a uz primjenu odredaba članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, a na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena mu pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2018. broj K-754/2018 pa mu je kazna zatvora iz te presude u trajanju šest mjeseci uzeta kao utvrđena, pa je optuženi R. G., uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca. U tu kaznu optuženiku je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. lipnja 2020. pa nadalje.

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) optuženi R. G. je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

I Kž 67/2021-8

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku R. G. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju“.

Optuženi R. G. je po branitelju, odvjetniku H. K., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio njeno odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika H. K. te optuženog R. G. koji se nalazi u Zatvoru u Z., čija prisutnost na sjednici vijeća je, u skladu s odredbom članka 475. stavka 8. ZKP/08., bila osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je o sjednici uredno izviješten.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik ne ukazuje na neke okolnosti koje prvostupanjski sud nije cijenio, već tvrdi da je taj sud precijenio olakotne okolnosti, a one otegotne da nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na visinu kazne.

Tako žalitelj od otegotnih okolnosti upire na raniju višekratnu osuđivanost optuženog R. G., i to za kaznena djela s elementima nasilja, ističe da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja određenom ranije mu izrečenom uvjetnom osudom, da njegovo kriminalno ponašanje očigledno progredira, da je optuženik pokazao izrazitu upornost prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela te da samo pukom srećom nije došlo do smrtnog ishoda.

U odnosu na olakotne okolnosti, državni odvjetnik smatra da optuženikovo iskazano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela nisu iskreni, već da se radi o prigodnom davanju izjave prilagođene potrebama odmjeravanja kazne te da optuženika niti stupanje u izvanbračnu zajednicu i zapošljavanje nisu odvratili od ponovnog činjenja kaznenog djela.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i ispravno je ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne. Pritom je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pomno raščlanio svaku od okolnosti koje su odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11. izrijekom navedene kao one koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (jačina ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljeni učinci kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu) te je svakoj od njih dao i odgovarajući značaj.

Tako je prvostupanjski sud, ocjenjujući optuženikov odnos prema počinjenom kaznenom djelu, pravilno ocijenio ne samo optuženikovo priznanje kaznenog djela kojim je on nedvojbeno pridonio utvrđivanju činjeničnog stanja i ekonomičnosti ovog postupka, nego i

I Kž 67/2021-8

njegovo izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela koje je, suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno ocijenio iskrenim, jednako kao i izraženu spremnost naknade štete, a takav odnos prema djelu, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svakako treba značajno utjecati na kaznu.

Prvostupanjski je sud pravilno analizirao i olakotnim ocijenio optuženikov prijašnji život u dijelu u kojem se on odnosi na osobne i obiteljske prilike u kojima je optuženi R. G. odrastao (bez oca i uz majku alkoholičarku, u nestabilnim i nestimulativnim socioekonomskim uvjetima primarne sredine, povremeno radeći i doprinoseći i uzdržavanju majke i dvije sestre), ali i one u kojima je živio do uhićenja (osiguravajući radom sredstva za život u izvanbračnoj zajednici, brinući i o djeci izvanbračne supruge, a financijski pomažući i majci). Pritom optuženikovo zaposlenje i život u izvanbračnoj zajednici, iako ga nisu odvratili od počinjenja kaznenog djela, suprotno žalbi državnog odvjetnika, treba cijeniti kao okolnosti koje ukazuju na promjenu optuženikovih stavova i njegovo usmjeravanje prema društveno prihvatljivom ponašanju. Konačno, opravdano je prvostupanjski sud olakotnim cijenio i optuženikovo narušeno zdravlje, kao i mlađu životnu dob optuženog R. G. (u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao je 24 godine).

S druge strane, otegotna okolnost koja se odnosi na prijašnji optuženikov život uistinu je njegova ranija osuđivanost, ali je prvostupanjski sud ispravno raščlanio te ranije osude – ne samo zbog imovinskih kaznenih djela, nego i onih s elementima nasilja – kao i optuženikovo počinjenje kaznenog djela koje je predmet ovog kaznenog postupka u roku provjeravanja određenom mu uvjetnom osudom (a to je i okolnost koja je, u skladu s odredbom članka 58. stavka 1. KZ/11., bila osnova za opoziv te uvjetne osude). Konačno, prvostupanjski sud u dovoljnoj je mjeri cijenio i način počinjenja kaznenog djela te upornost i odlučnost koje je optuženi R. G. pokazao vrativši se naoružan na mjesto događaja i pozivajući oštećenika na obračun.

Neosnovano državni odvjetnik u žalbi ukazuje na mogućnost nastupa za oštećenog M. S. težih posljedica od onih ozljeda koje je on zadobio od optuženika. Naime, potpuno je jasno da je smrt oštećenika bila obuhvaćena namjerom optuženog R. G. i da je ta posljedica uistinu mogla nastupiti, ali zbog činjenice da do nje nije došlo optuženikove radnje pravno su označene kao pokušaj kaznenog djela ubojstva. Oštećenik nije zadobio osobito teške tjelesne ozljede, a mogućnost njihovog zadobivanja kao i mogućnost nastupa smrtne posljedice predstavljaju stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra koji je u dovoljnoj mjeri našao odraza u kazni koja je optuženiku utvrđena za pokušaj ovog kaznenog djela, dok činjenica da djelo nije dovršeno predstavlja osnovu za zakonsko ublažavanje kazne (članak 34. stavak 2. KZ/11.).

Sve opisane okolnosti, a posebno i činjenica da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne te odmjeravanja optuženom R. G. za predmetno kazneno djelo kazne zatvora u trajanju tri godine te, uz uzimanje kazne zatvora u trajanju šest mjeseci iz opozvane uvjetne osude, izricanje optuženom G. jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca koja je odmjerena u skladu s odredbom članka 51. stavka 1. KZ/11., dakle, na temelju opisane ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

Upravo ta kazna se, i po ocjeni i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ukazuje primjerenom i pogodnom da ostvari i svrhu kažnjavanja iz

I Kž 67/2021-8

članka 41. KZ/11 – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 24. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.