REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2966/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika M. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. G., dipl. iur. kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 1042/2015-2 od 6. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 664/10-29 od 23. ožujka 2015., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 1042/2015-2 od 6. rujna 2016. i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 664/10-29 od 23. ožujka 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 29.603,90 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 9.264,11 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tuženik, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Tuženik, pozivom na već zauzeta shvaćanja ovog suda (u odluci br. Rev – 1005/1995- 2 od 19. 11. 1998.) postavlja pitanje je li shodno odredbi čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik samo do iznosa osigurateljeve obveze?
Naime, nižestupanjske odluke donijete su na temelju pravnog shvaćanja da se ugovorena svota osiguranja ne odnosi na oštećene subjekte, jer tužitelj kao treća osoba nije ugovorna strana ugovora o osiguranju, pa da je neosnovan prigovor limita kojeg je sukladno odredbama čl. 964. ZOO-a istaknuo tuženik kao osiguratelj.
Navedeno pravno shvaćanje ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, treće oštećene osobe uz položaj oštećenika iz građanskopravnog odnosa odgovornosti za štetu, kod sklopljenog ugovora o osiguranju od odgovornosti u smislu odredbe čl. 965. ZOO-a mogu izravno od osiguratelja zahtijevati naknadu štete koju su pretrpjele događajem za koji odgovara osiguranik. Međutim, navedeno izravno pravo na naknadu štete, treće osobe mogu ostvarivati samo do iznosa osigurateljeve obveze (slično pravno shvaćanje zauzeto je u odluci ovog suda br. Rev – 435/1995-2 od 1. lipnja 1999.). Pri tom treba napomenuti da navedeno izravno pravo na naknadu štete nije uvjetovano prethodnom nemogućnošću naplate od osiguranika, već se ostvaruje uz pretpostavke odgovornosti za štetu osiguranika i postojanja osigurateljskog pokrića, kako glede širine rizika, tako i glede osigurane svote.
Zbog pogrešnog pravnog stajališta u primjeni prethodno navedenih zakonskih odredaba, ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke.
Slijedom iznijetog temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava (čl. 965. ZOO-a) u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 24. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
