REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 615/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. b. d.d. u stečaju, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., protiv tuženice- protutužiteljice Lj. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7674/2013-3 od 12. travnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3693/04 od 2. srpnja 2013., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja-protutuženika u dijelu kojim pobija presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7674/2013-3 od 12. travnja 2017. glede odluke o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja-protutuženika u dijelu kojim pobija odluku o parničnim troškovima sadržanu u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7674/2013-3 od 12. travnja 2017. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 57.938,09 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR na dan isplate zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženici iz Ugovora o kreditu broj .... od 1. listopada 1996. i Aneksa broj 1 od 1. siječnja 1998. koje je na dan 19. ožujka 1999. iznosilo 12.083,22 EUR-a jer je prestalo otplatom 19. ožujka 1999. te uračunavanjem tuženičina potraživanja prema tužitelju u iznosu od 11.250,00 kn (toč. II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (toč. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3693/04 od 2. srpnja 2013. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3693/04 od 2. srpnja 2013. u točki II. izreke, i sudi:

Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužitelja G. B. d.d. u stečaju, Z., ...., prema tuženiku LJ. K. iz Z., ..., iz Ugovora o kreditu broj ... od 1. listopada 1996. i Aneksa broj 1 od 1. siječnja 1998. koji je na dan 19. ožujka 1999. iznosio 12.083,22 EUR, koji iznos odgovara iznosu od 23.632,72 DEM konvertiranom prema fiksnom tečaju koji za 1,00 EUR iznosi 1,95583 DEM, jer je prestalo otplatom dana 19. ožujka 1999., te uračunavanjem potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.250,00 kn što je prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 19. ožujka 1999. iznosilo protuvrijednost od 2.890,00 DEM, a koji iznos odgovara iznosu od 1.477,63 EUR konvertiranom prema fiksnom tečaju koji za 1,00 EUR iznosi 1,95583 DEM.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3693/04 od 2. srpnja 2013. u točki III. izreke, i sudi:

1. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 122.012,60 kn (stodvadesetdvijetisućedvanaest kuna i šezdeset lipa) u roku od osam dana.

2. Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 22.084,00 kn."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj-protutuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ali i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te u smislu revizijskih razloga odlučiti sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP, odnosno čl. 395. ZPP. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Prije svega, treba reći, da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega je protiv iste dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP (dakle, ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP – tzv. izvanredna revizija).

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa, pa tako niti iskazima tuženice i svjedoka S. Š.

Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu novčanog potraživanja u iznosu od 57.938,09 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog 1. listopada 1996. i Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog 13. studenoga 1997., oba s pripadajućim Aneksima, time da je Ugovorom o kreditu broj ... s pripadajućim Aneksom tužitelj tuženici stavio na raspolaganje kredit bez namjene u iznosu od 28.922,90 DEM u kunskoj protuvrijednosti, dok je Ugovorom o kreditu broj ... s pripadajućim Aneksom tužitelj tuženici stavio na raspolaganje kredit za kupnju stana u iznosu od 111.648,71 DEM u kunskoj protuvrijednosti.

Predmet spora je i tuženičin zahtjev za utvrđenje da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženici po osnovi Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog 1. listopada 1996. s pripadajućim Aneksom, koje potraživanje da je 19. ožujka 1999. iznosilo 23.632,72 DEM, koji iznos odgovara iznosu od 12.083,22 EUR, jer da je prestalo otplatom izvršenom 19. ožujka 1999. i uračunavanjem tuženičinog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 11.250,00 kn koji iznos odgovara iznosu od 2.890,00 DEM, odnosno iznosu od 1.447,63 EUR. Prvostupanjski sud je odbio kako tužbeni, tako i protutužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen – toč. I. izreke, imajući na umu odredbe čl. 1068., čl. 295. st. 1., čl. 312. st. 1. i 2., čl. 337. st. 2. i čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01), a preinačio je istu u toč. II. izreke kojom je protutužbeni zahtjev odbijen na način da je protutužbeni zahtjev prihvatio.

Odluku suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

Prema stavku 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj-protutuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

U odnosu na reviziju tužitelja-protutuženika u dijelu kojim pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u drugostupanjskoj presudi, treba reći, da prema pravnom shvaćanju zauzetom na IV. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem valjalo je reviziju tužitelja-protutuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o trošku odbaciti kao nedopuštenu i primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 24. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.