REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1289/2014-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika N. M. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik F. K. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva K.&V. u Z., protiv tuženika-protutužitelja G. M. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. T. i J. T., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. u Z., radi predaje u posjed, isplate i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja- protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-778/13-2 od 22. studenoga 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3336/05-29 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 24. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 1. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu pod točkama I. i III. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 2. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na protutužbeni zahtjev pod točkom IV. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

III. Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 1. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu u dijelu pod točkom pod točkom II. izreke te presude odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku G. M. da tužitelju N. M. pok. Š. preda u posjed dio čest. zem. 620/1 k.o. L. zajedno s zgradom sagrađenom na tom zemljištu slobodnu od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana."

II.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku G. M. da tužitelju N. M. pok. Š. na ime naknade tržišne vrijednosti zemljišta isplati iznos od 880.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

III.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik realnog dijela čest. zem. 620/1 k.o. L. u skici mjerničkog vještaka N. K. od 20. travnja 2011. godine označenog slovima A-B-C-D-E-F-G- H-I površine 827 m2 na kojem dijelu je prednik tuženika sagradio kuću, slijedom čega je tuženik dužan svoj objekt porušiti i nekretninu predati u posjed i slobodno raspolaganje tužitelju, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik se može osloboditi svoje obveze iz točke III. 1. ako tužitelju na ime vrijednosti zemljišta isplati iznos od 880.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29., ZOO-a počev od dana presuđenja pa do isplate."

IV- Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik G. M. pok. J., stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 620/1 vinograd, površine 1607 m2, položene u k.o. L. i to za 827/1607 dijela, pa je slijedom toga tuženik ovlašten, na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i u svoju korist i to za 827/1607 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog suvlasničkog udjela na čest. zem. 620/1 k.o. L. s imena tužitelja N. M. pok. Š.."

V- Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik G. M. pok. J., stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 620/1 vinograd, površine 1607 m2, položene u k.o. L. i to za 827/1607 dijela, pa je slijedom toga tuženik ovlašten, na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i u svoju korist i to za 827/1607 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog suvlasničkog udjela na čest. zem. 620/1 k.o. L. s imena tužitelja N. M. pok. Š.."

VI- Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja-protutuženika za određivanjem privremene mjere koja glasi:

"Zabranjuje se tuženiku G. M. korištenje kuće sagrađene na čest. zem. 620/1 k.o. L. bio osobno bilo sa članovima svoje obitelji, iznajmljivanje iste, davanje u zakup, prodaja, darovanje, sklapanje Ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a predmet kojeg ugovora bi bila navedena parcela i kuća ili bilo koje drugo raspolaganje koje bi imalo za cilj promjenu trenutnog stanja time da se određuje "pečaćenje" kuće, a sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznos od 30.000,00 kuna.

U slučaju nepoštivanja rečene zabrane tuženiku se izriče predložena novčana kazna i zaprječuje daljnjim novčanim kažnjavanjem.

Pečatiranje kuće biti će izvršeno po sudskom ovršitelju.

Ova privremena mjera biti će zabilježena u zemljišnoj knjizi, a traje do pravomoćnog okončanja postupka ili do drugačije odluke suda.

Pravni lijekovi podneseni protiv ovog rješenja ne odgađaju provedbu iste."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se žalba tužitelja - protutuženika N. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-3336/05 od 27. rujna 2012. godine u toč. I., II. i III. izreke.

2. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je tuženik G. M. pok. J., stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 620/1 vinograd, površine 1607 m2, položene u k.o. L. i to za 827/1607 dijela, pa je slijedom toga tuženik ovlašten, na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i u svoju korist i to za 827/1607 dijela, uz istovremeni upis brisanja tog suvlasničkog udjela na čest. zem. 620/1 k.o. L. s imena tužitelja N. M. pok. Š.

3. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. VI. izreke na način da se nalaže tužitelju-protutuženiku N. M. naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 81.667,50 kuna u roku od 15 dana."

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Odbija se žalba tužitelja – protutuženika N. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-3336/05 od 27. rujna 2012. godine."

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj-protutuženik je podnio redovnu reviziju (na temelju odredbi čl. 382. st. 1. točke 1. te čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku) i izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji je naveo da je podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik-protutužitelj je predložio reviziju odbaciti ili odbiti kao neosnovanu.

Revizija tužitelja-protutuženika je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Za odlučivanje o predmetnoj reviziji mjerodavne su odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP), koji u čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP propisuje da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao da sud tuženiku-protutužitelju naloži da mu preda u posjed dio čest. zem. 620/1 k.o. L. zajedno sa zgradom sagrađenom na tom zemljištu. Prvim eventualno kumuliranim zahtjevom tužitelj-protutuženik je zahtijevao da sud naloži tuženiku-protutužitelju da mu na ime naknade tržišne vrijednosti zemljišta isplati iznos od 880.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Drugim eventualno kumuliranim zahtjevom tužitelj-protutuženik je zahtijevao utvrđenje da je tužitelj vlasnik realnog dijela čest. zem. 620/1 k.o. L. kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude, da je tuženik-protutužitelj dužan srušiti sagrađeni objekt i nekretninu mu predati u posjed, pri čemu se tuženik može osloboditi svoje obveze ako tužitelju na ime vrijednosti zemljišta isplati iznos od 880.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zahtijevao utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u točki IV. izreke prvostupanjske presude te da je ovlašten nakon pravomoćnosti te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist za 827/1607 dijela uz istovremeni izbris tog suvlasničkog dijela s imena tužitelja-protutuženika. Eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zahtijevao utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini za 827/1607 dijela i da je ovlašten na temelju te presude postići uknjižbu prava vlasništva u 827/1607 dijela, kako je to pobliže navedeno u točki V. izreke prvostupanjske presude.

Kako se tužbeni zahtjev, drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, protužbeni zahtjev i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev ne odnose na novčanu svotu to je za određivanje vrijednosti predmeta spora u odnosu na te nenovčane zahtjeve, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, odnosno protutužbi.

Iz spisa proizlazi da je tužitelj-protutuženik u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 10.000,00 kuna, pa je prvostupanjski sud, povodom tuženikova-protutužiteljeva prigovora na označenu vrijednost predmeta spora, na ročištu održanom 8. studenoga 2006. odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na nenovčane tužbene zahtjeve u iznosu 101.000,00 kuna, pa nije osnovan revidentov navod iznesen u reviziji da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 981.000,00 kuna.

Budući da tuženik-protutužitelj u protutužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev, a iz spisa proizlazi da prvostupanjski sud do zaključenja nije utvrdio vrijednost predmeta spora za protutužbene zahtjeve, to se primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev i u odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev iznosi po 50.000,00 kuna. Slijedom navedenog nisu ispunjene zakonske pretpostavke, propisane odredbom čl. 382. st. 1. ZPP za podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom 1. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i III. izreke te u dijelu pod točkom 2. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke i prihvaćen protutužbeni zahtjev.

Revident je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude (u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda) podnosi i na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP. Iz obrazloženja revizijom pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu pod točkom IV. izreke na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP ocijenivši da je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti protutužbenog zahtjeva na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 2. izreke.

Zbog navedenog je redovna revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i III. izreke te u dijelu pod točkom 2. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke odbačena kao nedopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

U podnesenoj reviziji tužitelj-protutuženik je naveo da protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 2. izreke osim redovne revizije, podredno podnosi izvanrednu reviziju zbog pravnog pitanja: „Da li su tuženik-protutužitelj može steći pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini ukoliko sam tvrdi da je prednik istoga kupio realni dio iste te nekretnine?“. Pritom se, obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja, pozvao na odluku istog drugostupanjskog suda broj Gž-577/11-3 od 23. listopada 2013. ističući da o postavljenom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskog suda.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da izvanredna revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 2. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke nije dopuštena. Prema ocjeni vijeća revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a to je bio dužan učiniti. Naime, drugostupanjska odluka na koju se revident poziva obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja nije donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kakva je u ovom parničnom postupku.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP to je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom 2. izreke odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Tužitelj-protutuženik je u uvodnom dijelu revizije naveo da reviziju podnosi i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbe čl. 12. OZ u vezi s čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP vijeće je ocijenilo da revizija predlagatelja u tom dijelu nije dopuštena jer revident u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose niti nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je, na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom III.

Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije, po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP, u dijelu kojim tužitelj-protutuženik drugostupanjsku presudu pobija u dijelu pod točkom 1. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj-protutuženik od tuženika protutužitelja zahtijevao isplatu iznosa 880.000,00 kuna, ovaj sud je drugostupanjsku presudu u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U uvodnom dijelu revizije revident je naveo da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge o tome koja je bitna povreda odredaba parničnih postupaka počinjena niti zašto smatra da je počinjena, a to je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 386. ZPP. Stoga ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 386. ZPP nije uzeo u obzir revidentov neobrazloženi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pritom treba dodati da je revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesenim navodima zapravo osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u obzir jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 373. točka 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio protutužbeni zahtjev s obrazloženjem da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je na temelju izvršene kupoprodaje u veljači 1977. prednik tuženika-protutužitelja stupio u posjed prodane nekretnine na kojoj je sagradio obiteljsku kuću, da se od tada nalazi u nesmetanom posjedu, da prednik tužitelja-protutuženika nije pokretao nikakve postupke kojima bi osporavao pravo vlasništva predniku tuženika- protutužitelja, pri čemu nedostatak pisane forme kupoprodajnog ugovora takav ugovor ne čini ništavim jer je takva prodaja nesporno realizirana, a prema pravilima OGZ vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor izvršen. Ocijenivši da je prednik tuženika-protutužitelja zaključenjem kupoprodajnog ugovora stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odgovarajućem suvlasničkom udjelu drugostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 114. st. 1. ZVDSP i čl. 115. st. 1. ZVDSP prihvatio protutužbeni zahtjev.

Prilikom odlučivanja o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava treba imati u vidu činjenicu da je ovaj sud rješenjem broj gornji odbacio kao nedopuštenu reviziju tužitelja-protutuženika podnesenu protiv dijela drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presude i prihvaćen protutužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tuženik-protutužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude pa je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 880.000,00 kuna, ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbama čl. 152, ZVDSP, čl. 154. ZVDSP niti odredbom čl. 153. ZVDSP.

Zbog navedenog je revizija tužitelja-protutuženika podnesenu protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke odbijena kao neosnovana pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.