Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 33 Gž-4742/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-4742/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. Z. iz P., OIB:…, koga zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika-protutužitelja T. d.o.o. za prijevoz i trgovinu, K., OIB:…, koga zastupa kao punomoćnica S. W., odvjetnica u M., radi naplate i činidbe, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-161/2022-5 od 22. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika-protutužitelja T. d.o.o. K. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-161/2022-5 od 22. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama citiranom u izreci odlučeno je:
"Odbija se protutužba s tužbenim zahtjevom što glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti kupoprodajni ugovor sklopljen u Pločama između S. Z. i T. j.d.o.o. za prijevoz i trgovinu ovjeren od strane javnog bilježnika T. Ž. iz P. pod br. OV1597/15 od 05.svibnja 2015.g., te da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.''
II. Dužan je tuženik – protutužitelj naknaditi tužitelju - protutuženiku parnični trošak u iznosu od 11.852,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima tuženik-protutužitelj T. d.o.o. (dalje: tuženik) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena bitnim povredama odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, zbog činjenice da je prvostupanjski sud u obrazloženje svoje odluke u cijelosti unio obrazloženje presude i rješenja ovog suda poslovni broj Gž-3543/2021-2 od 12. srpnja 2022., u situaciji kada je obrazložio zašto protutužbeni zahtjev smatra neosnovanim, nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.
7. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud obveže tuženika isplatiti mu preostali iznos za građevinski materijal koji se nalazio na česticama kčbr. 861, 862/1, 859 i 860 k.o. P.¹, te da navedene čestice dovede u ugovorom predviđeno stanje, dok tuženik traži da sud utvrdi da je ništetan i bez pravne valjanosti ugovor sklopljen između stranaka 5. svibnja 2015., te da sud naloži tužitelju da tuženiku isplati iznos od 45.000,00 kn/5.972,53 eur, sa zakonskim zateznim kamatama.
8. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-3543/2021-2 od 12. srpnja 2022. potvrđena je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-432/2019-23 od 8. rujna 2021. u dijelu, u kojem je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 kuna sa zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 131/20, dalje: ZOO), od 5. srpnja 2015. do isplate, dok je u iznosu od 20.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je naloženo tuženiku nekretnine kčbr. 861, 862/1, 859 i 860 sve k.o. P.¹ nasuti zemljom (minimum 1 metar miješanog nasipa), isplanirati tj. izravnati u isti nivo i omeđiti kamenim zidom visine cca 50 cm u roku od 50 dana, te u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da sud naloži tužitelju-protutuženiku isplatu iznosa od 45.000,00 kn sa zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. ZOO, na iznos od 20.0000,00 kn od 14. siječnja 2017., na iznos od 20,000,00 kn od 28. veljače 2017., te na iznos od 5.000,00 kn od 17. ožujka 2017., sve do isplate.
9. Rješenjem ovog suda posl. br. Gž-3543/2021-2 od 12. srpnja 2022. ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda posl. br. P-432/2019-23 od 8. rujna 2021. kojim je odbačena protutužba kojom tuženik-protutužitelj traži da sud utvrdi ništetnim i bez pravne valjanosti kupoprodajni ugovor sklopljen između stranaka te ovjeren od strane javnog bilježnika T. Ž. iz P. pod brojem OV-1597/15 dana 5. svibnja 2015. te da kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao i odluka o troškovima postupka.
10. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je, da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.
11. Tuženik je u postupku kao razlog ništetnosti istaknuo da je bio u zabludi o tome da bi tužitelj bio vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevinski materijal.
12. Prodaja tuđe stvari, kako tuženik dakle u bitnom obrazlaže ništetnost, nije razlog ništetnosti ugovora, već u tom slučaju ugovor ne proizvodi pravne učinke u odnosu na vlasnika.
Tuženik je u postupku tvrdio da nije provedena dioba zemljišta u obitelji Z., te da radi toga tužitelj nije stekao vlasništvo čestica na kojima se nalazi građevinski materijal koji je tuženik kupio.
13. Takvim navodima ne može se osporiti valjanost ugovora sklopljenog između stranaka, nego ukoliko bi doista vlasnici građevinskog materijala na zemljištu bile treće osobe, ugovor ne bi imao pravnog učinka u odnosu na te osobe; iz dokaza provedenih u ovom postupku, suprotno navodima tuženika, proizlazi upravo suprotno, tj. da osobe upisane kao suposjednici čestica, sa kojih je tuženik odvozio građevinski materijal, smatraju upravo tužitelja vlasnikom, da je tužitelj i s K. i. također sklapao ugovor u vezi spornih čestica, te da nitko tuženiku nije osporio pravo na odvoz građevinskog materijala sa tih čestica, a najmanje upisani suposjednici. Ugovor je u cijelosti ispunjen u odnosu na činidbu tužitelja tj. on je tuženiku omogućio odvoz građevinskog materijala kako je ugovoreno, a da tuženika u tome nitko nije smetao, dok tuženik, nakon što je kupljeni materijal djelomično platio, ostatak odbija platiti uz obrazloženje da je doveden u zabludu.
14. Zabluda je mana volje u smislu čl. 280. ZOO, te strana koja je u zabludi, kako tuženik za sebe tvrdi da jest, može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (koja se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, osobu s kojom se sklapa ugovora ako se sklapa s obzirom na tu osobu i ostale okolnosti koje se po običajima u prometu ili namjeri strana smatraju odlučnim, a strana u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor) a ne utvrđenje ništetnosti istog.
15. Prvostupanjski je sud, na temelju čl. 331. ZOO, koji propisuje da strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena (a ugovor je, prema čl. 330. ZOO, pobojan kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, a ne ništetan kako tuženik smatra) u ukinutom rješenju primijenio odredbe čl. 335. ZOO te zaključio, da je prestalo pravo na poništaj budući da je od sklapanja ugovora do podnošenja protutužbe istekao rok od tri godine, te protutužbu odbacio.
16. U odnosu na takvu odluku ovaj sud je u ukidnoj odluci naveo da se radi o primjeni materijalnog prava radi čega je sud zahtjev za poništaj, da je takav zahtjev tuženik postavio u parnici, trebao odbiti (presudom) a ne odbaciti (rješenjem). Pri tom je sud ocjenjivao mane volje, na koje se tuženik poziva (zabluda) jer je vezan činjeničnim historijatom tužbe.
17. Tuženik međutim nije postavio zahtjev za poništenje ugovora, već zahtjev da sud utvrdi da je ugovor ništetan i bez pravne valjanosti, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.
18. Na temelju prethodno citiranih odredaba ZOO, sud nije mogao protutužbu odbaciti, već je o istoj bio dužan meritorno odlučiti, i to primjenom odredaba ZOO koje propisuju kada je ugovor ništetan i posljedice ništetnosti.
19. U ponovljenom postupku sud je, odlučujući o dijelu protutužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora iz točke II rješenja, ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovora, a time je materijalno pravo čl. 322. ZOO pravilno primijenio.
20. Pozivanje na zabludu o tome da bi tuženik bio vlasnik zemljišta nije razlog za ništetnost, jer mane volje, kako je prethodno obrazloženo, mogu biti razlog da se ugovor poništi, što nije traženo protutužbom.
Budući da nisu ostvareni uvjeti za ništetnost iz čl. 322. ZOO tj. ne radi se o ugovoru protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, niti se tuženik u protutužbi uopće pozvao na koji od tih razloga, osnovano je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
21. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, pri čemu je sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, tu odluku pravilno obrazložio utvrđujući prvenstveno uspjeh stranaka u sporu, a potom visinu troškova za provedene parnične radnje, sudske pristojbe i trošak očevida i mjerničkog vještačenja, te je tužitelju dosudio pripadajuće troškove u omjeru njegovog uspjeha u sporu, imajući na umu ikoji su troškovi bili potrebni radi utvrđenja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva..
22. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.