REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 133/2017-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.

- ispravak; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 21. prosinca 2016. broj K-8/2016., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08-14), oslobođeni su optužbe optuženik M. M. i optuženik P. Z. da bi počinili kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude te optužena trgovačka društva D. K. d.o.o. i V. d.o.o. da bi počinili kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. sve u vezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.; dalje: ZOPOK), opisana u točkama 2. i 3. izreke prvostupanjske presude.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-14 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 133/2017-4

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik M. M. po branitelju B. B., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. B., F. B. i I. B. S. sa sjedištem u Š., s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetništva i potvrdi Presudu broj K-8/16 od dana 21. prosinca 2016. godine“, dok ostali optuženici nisu odgovorili na žalbu državnog odvjetnika.

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-14, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi pobija pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nema dovoljno dokaza da su optuženici M. M. i P. Z. postupali svjesno i s namjerom da sukladno zajedničkom dogovoru postupaju s ciljem pribavljanja imovinske koristi za trgovačko društvo V. d.o.o., a na štetu javne ustanove N. K. Ovakav svoj zaključak prvostupanjski sud obrazlaže razlikom između naručenih i odrađenih radova u iznosu od ukupno 25.023,99 kuna, uspoređujući tu razliku s opsegom i količinom radova obavljenih u N. K., a sve dovodeći u vezu s obranama optuženika M. i Z. iz kojih proizlazi da je prilikom izvođenja cjelokupnog projekta, a i kod ova dva posla koja su opisana u izreci pobijane presude, došlo do nepredviđenih troškova koje da je snosilo trgovačko društvo V. d.o.o. jer da su se u tijeku tih radova pojavile situacije da su morali biti odrađeni dodatni radovi koje je optuženik P. Z. i odradio, i to na teret svojeg trgovačkog društva V. d.o.o. Već je iz takvog obrazloženja vidljivo da ni prvostupanjski sud ne dovodi u pitanje nalaz i mišljenje građevinskog vještaka D. Č., odnosno da prihvaća zaključak tog vještaka da je pri izvođenju radova na sanaciji kanala odvodnje uz stepenice kod M. K. u K. bila u privremenoj građevinskoj situaciji prikazana veća vrijednost od 20.790,00 kuna u odnosu na stvarno izvedene radove, a kod radova na smještajnom objektu broj … u P. veća vrijednost u ukupnom iznosu od 4.233,99 kuna. Premda su ti iznosi niži od onih koji su navedeni u činjeničnom opisu u od strane državnog odvjetnika izmijenjenoj optužnici, ovako smanjeni iznos ostvarene koristi i počinjenje štete, prema ocjeni ovog suda, nije odlučan za zaključak o nepostojanju subjektivnog elementa na strani optuženika, već u konkretnoj situaciji može biti odlučan za blažu kvalifikaciju djela. Ovo neovisno o činjenici da ni građevinski vještak nije isključio mogućnost da je optuženik P. Z. doista sa svojim trgovačkim društvom V. d.o.o. na sanaciji objekata u N. K. izveo i radove koji niti su bili predviđeni, a niti su kasnije prikazani u privremenim situacijama te u konačnici nisu niti naplaćeni od N. K.

Stoga iz svega navedenog proizlazi da je u pobijanoj presudi činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika tu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će više pozornosti obratiti na činjenicu da je u tijeku sanacije

I Kž 133/2017-4

objekata opisanih u izreci pobijane presude (kanal odvodnje uz stepenice kod M. K. u K. te smještajni objekt broj … u P.) u privremenim situacijama prikazano više radova nego što ih je u konačnici obavljeno (doduše, u nižem iznosu, nego što je to optuženo), pri čemu je optuženik M. M. kao nadzorni organ odbio ovjeriti konačnu situaciju (u vrijeme kada se već provodila kriminalistička obrada) u odnosu na smještajni objekt broj … u P., dovodeći i na takav način u sumnju privremene situacije u kojima je ovjerio troškove koji očigledno nisu pratili stvarno odrađene radove. Pritom će voditi računa i o tome da obrana optuženika P. Z., koji je na kraju postupka višak odrađenih radova opravdavao nadom da će i u budućnosti biti angažiran od strane N. K., može upućivati i na zaključak da mu nije bilo ključno da naplati te radove jer je bio svjestan činjenice da je do tada ionako naplatio više radova nego što ih je njegovo trgovačko društvo na sanaciji objekata u N. K. izvelo. Nakon što izvede sve raspoložive dokaze, prvostupanjski će sud utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08., i valjano obrazložiti.

Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08-19, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.