REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 124/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog G. M., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2018. broj K-67/17, u sjednici održanoj 23. ožujka 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog G. M., odvjetnika M. M.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi G. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 52. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

II. Žalba optuženog G. M. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi G. M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 52. stavkom 1. KZ/11., pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom TD I.-

I Kž 124/2018-6

K. d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženiku, s osnova imovinskopravnog zahtjeva, platiti oštećeniku TD I.-K. d.o.o. iznos od 5.596.457,30 kuna. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi G. M. oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i optuženi G. M. po branitelju odvjetniku M. M. zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se ista preinači i optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine temeljem članka 55. KZ/11. zamijeni radom za opće dobro. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegovog branitelja.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi G. M. i njegov branitelj odvjetnik M. M., kao i državni odvjetnik. Sjednici je nazočio branitelj optuženika dok uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik nisu pristupili pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

Ocjenjujući odluku o kazni u skladu sa žalbenim navodima stranaka, po stavu ovog drugostupanjskog suda neosnovano optuženik predlaže izricanje blaže kaznenopravne sankcije odnosno zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro, dok je u pravu državni odvjetnik da je pobijanom presudom optuženiku izrečena preblaga kazna.

Naime, ispravno državni odvjetnik kada ističe da je sud prvog stupnja dao premali značaj pobudama zbog kojih je počinjeno kazneno djelo, stupnju povrede počiniteljeve dužnosti, posljedicama kaznenog djela te posebno visini imovinske koristi koju si je optuženik pribavio kaznenim djelom i oštetio oštećenika - svojega poslodavca. Pri tome također osnovano državni odvjetnik ukazuje na okolnost da je optuženik kroz dulje vremensko razdoblje od preko dvije godine poduzeo cijeli niz radnji (naručivanje robe, preuzimanje robe, prodaja iste putem oglasnika, prikrivanje nezakonitih radnji izjavama o prijeboju, podizanje novaca s računa poslovnom M. b. k. E. S. B.) što upućuje na izraženu kriminalnu volju optuženika, kojom si je pribavio, na štetu svog poslodavca, iznos od čak 5.596.457,30 kuna, koji iznos višestruko premašuje iznos koji je obilježje tog kaznenog djela.

Uzevši u obzir sve navedeno, a cijeneći pri tome da optuženik niti pet godina od počinjenog kaznenog djela oštećeniku nije niti djelomično nadoknadio štetu, s pravom državni odvjetnik tvrdi da je sud prvog stupnja neosnovano optuženiku izrekao kaznu zatvora u visini posebnog zakonskog minimuma u trajanju jedne godine, što je očito pogrešno odmjereno, jer niti utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, u vidu priznanja

I Kž 124/2018-6

kaznenog djela, dosadašnje neosuđivanosti i smanjene ubrojivosti tempore criminis, ne opravdavaju izricanje takve, odnosno najniže zapriječene kazne, kako s aspekta generalne, tako i specijalne prevencije.

Iz navedenih je razloga trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženiku za kazneno djelo iz članka 246. stavak. 1 i 2. KZ/11. u vezi članka 52. stavak. 1. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju dvije godine, kojom će se, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Zbog svih gore izloženih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, jer se u istoj pretjerani značaj daje optuženikovoj ovisnosti o kockanju, zbog koje je i utvrđena njegova smanjena ubrojivost, a koju je prvostupanjski sud adekvatno i dostatno cijenio kao olakotnu.

Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.