REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3011/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. S. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica M. V. L., odvjetnica iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1113/2017-2 od 18. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, broj P-910/15-30 od 9. listopada 2017., u sjednici održanoj 23. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1113/2017-2 od 18. rujna 2019. pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten iz sljedećih razloga.
Prvo pravno pitanje kojim tuženik pita postoji li zakonit i opravdan interes za odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču promjene kamatne stope, te ima li sud ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi, a koji nije više na snazi odnosno prestao je ispunjenjem obveze tj. otplatom, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (odluke broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Rev-1803/2019-2 od 1. prosinca 2020. i dr.).
O drugom pravnom pitanju koje se odnosi na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača revizijski sud je izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., od kojeg pobijana odluka ne odstupa, a ovaj sud ne nalazi postojanje opravdanih razloga za preispitivanje sudske prakse. Stoga nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Ni treće pravno pitanje, a koje se odnosi na određenost i preciznost promjenjive kamatne stope, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da nije riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 1803/2019-2 od 1. prosinca 2020. i dr.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 23. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
