Poslovni broj: 8 UsI-1055/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice K. Ć. iz S., U.
X. .., OIB: …………., zastupane po opunomoćeniku V. D., odvjetniku u N., R. .., protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući izvan rasprave, 22. ožujka 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/2027, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. listopada 2020. godine.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/19- 01/2027, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. listopada 2020. godine tužiteljica je u bitnom navela: da se rješenje tuženika temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava; da se osporenim rješenjem utvrđuje da li je rješenje o nasljeđivanju kojim je tužiteljica stekla nekretnine postalo pravomoćno dana 29. listopada 2003. godine a da je to rješenje dostavljeno poreznom tijelu radi utvrđivanje porezne obveze dana 21. srpnja 2014. godine od strane Općinskog suda u K., pa da je sukladno članku 108. stavak 2. Općeg poreznog zakona i stava Visokog upravnog suda RH zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom 2014-te godine odnosno 01. siječnja 2015. godine i da još nije nastupila zastara; da tuženik prikriva nerad poreznog tijela i da ne obrazlaže činjenicu da je porezni dug tužiteljice nastao pravomoćnim i ovršnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u D., te da se u poreznom rješenju ne navodi ni poslovni broj a ni datum izrade poreznog rješenja, čime se prikriva nerad. Slijedom navedenog da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, da je neistina da je porezno tijelo za predmetni promet nekretnina saznalo tek u 2014. godini; da je ovakvim postupanjem poreznog tijela pogrešno na štetu tužiteljice primijenjeno materijalno prava. Tužbenim zahtjevom je predložila da se poništi osporeno rješenje tuženika.
U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
Osporenim rješenjem tuženika od 29. listopada 2020. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ured S., Ispostava S., KLASA:UP/I-410-20/2014-001/3168, URBROJ:513-007- 17/01-2019-0012 od 12. travnja 2019. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 132.632,50 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 6.631,63 kn.
Kako se u predmetnoj upravnoj stvari radi o primjeni propisa (pravnom pitanju) jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.
U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 29. listopada 2020. godine, odgovor na tužbu te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.
Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito tužiteljici utvrđena obveza poreza na promet nekretnina. Među strankama je sporno da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava poreznog tijela za utvrđivanje porezne obveze tužiteljici.
Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u D. broj: O-./03 od dana 11. veljače 2003. godine tužiteljica stekla-naslijedila nekretnine u k.o. P., k.o. D., k.o. S. i k.o. S., pobliže opisane u točki I. izreke istog rješenja, za ¼ suvlasničkog dijela.
Prema članku 14. stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 69/97 do 143/14, dalje: ZoPPN-a), ako se nekretnina stječe na temelju odluke suda ili drugog tijela porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.
Navedeno rješenje o nasljeđivanju je pravomoćno dana 29. listopada 2003. godine, što je vidljivo iz klauzule pravomoćnosti stavljene na rješenje od strane Općinskog suda u K. dana 16. srpnja 2014. godine.
Nadalje je iz spisa vidljivo da je Općinski sud u K. preporučenom poštanskom dostavom, navedeno rješenje o nasljeđivanju dostavio Poreznoj upravi, Ispostava S. dana 16. srpnja 2014. godine (vidljivo iz otisnutog pečata pošte na koverti). Iz prijamnog štambilja otisnutog na označenom rješenju o nasljeđivanju je vidljivo da je isto rješenje kod poreznog tijela zaprimljeno dana 21. srpnja 2014. godine, pa je tek dostavom rješenja o nasljeđivanju porezno tijelo imalo saznanja da je tužiteljica stekla nekretnine te je tek nakon toga moglo započeti postupak utvrđivanja porezne obveze tužiteljici.
Člankom 197. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16,dalje: „novi OPZ-a“) je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16), u kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 01. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama ovoga Zakona, dakle, odredbama „novog OPZ-a“.
Sukladno članku 197. stavak 2. „novog“ OPZ-a na pitanje zastare u konkretnom slučaju je primijeniti odredbe o zastari utvrđene „novim“ OPZ-om, obzirom da iz spisa proizlazi da je tužitelj dana 22 kolovoza 2018. godine podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
Člankom 108. stavak 1. „novog OPZ-a je propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Prema pravnom stavu izraženom u Zaključku donesenom na sjednici sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 05. studenog 2001. godine, za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno je kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. Navedeni stav potvrđen je Zaključkom sjednice sudaca VUS-a broj: 6 Su-478/2016-4 od 8. prosinca 2016. godine u kojem se navodi vezano za početak tijeka zastare za porez na promet nekretnina ostaje se kod zaključka sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001. godine
Slijedom navedenog, kako je porezno tijelo za predmetni promet nekretnina (stjecanje nekretnina od strane tužiteljice), saznalo tek kada mu je Općinski sud u K. dana 21. srpnja 2014. godine dostavio označeno rješenje o nasljeđivanju, zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze tužiteljici počela je teći 01. siječnja 2015. godine, te do dana donošenja rješenja tuženika dana 29. listopada 2020. godine a ni do dana uručenja istog rješenja tužiteljici dana16. prosinca 2020. godine, nije protekao zastarni rok od 6 godina za nastup zastare, dakle, zastara prava na utvrđenje porezne obveze nije nastupila, jer zastarni rok od 6 godina za nastup zastare istječe 01. siječnja 2021. godine.
Slijedom navedenog prvostupanjsko rješenje i osporeno rješenje tuženika su zakonita. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 22. ožujka 2021. godine
S U D A C
Studenko Vuleta, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice, V. D., 4. N., R. .., uz odgovor na tužbu,
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
- u spis.
