Poslovni broj: 5P-782/2017

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja E. D.-S. P. C. O. u Š., zastupana po pun. J. A., odvjetniku u S., protiv tuženika: ad.1) D. Č. iz O., i ad.2) G. Č. iz Š., oboje zastupani po Odvjetničkom društvu „V. i partneri“ j.t.d. u Š., radi uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 1. ožujka 2021. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 22. ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženicima D. Č. i G. Č. uspostaviti prijašnje stanje krovišne terase zgrade označene kao čest. br. 5634/4, Z.U. 8341, K.O. Š., na način da sruše roštilj, lavandin i betonski stol što su izgradili na toj terasi, odvezu šut - građevinski materijal i istu terasu predaju tužitelju na slobodno raspolaganje, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima D. Č. i G. Č. kaniti se ubuduće svakog takvog i sličnog pačanja u zgradu označenu kao čest. br. 5634/4, Z.U. 8341, K.O. Š., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži rušenje objekta – WC-a bruto kvadrature 4,18 m2.

4. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.148,75 kn u roku od 15 dana ii pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod posl.br. P- 790/2012 od dana 24.2.2016.g. kojom je naloženo tuženicima uspostaviti prijašnje stanje krovišne terase zgrade označene kao čest. br. 5634/4, Z.U. 8341, K.O. Š., na način da sruše sve što su izgradili na toj terasi, odvezu šut i istu terasu predaju tužitelju na slobodno raspolaganje, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te im naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.425,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Protiv navedene presude žalbu su izjavili tuženici, pa je Županijski sud u Osijeku, odlučujući povodom žalbe tuženika, donio rješenje pod posl.br. Gž-945/2016 od dana 13.4.2017.g. kojim je uvažio žalbu tuženika, ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj u nastavku raspravljanja i dalje navodi da je vlasnik za cijelo kuće kat.br. 5634/4, Z.U. 8341, K.O. Š., a koja kuća da se sastoji od prizemlja sa krovnom prohodnom terasom, na koju da se dolazi kroz zgradu čest.br. 5634/3 K.O. Š., a da je ista terasa služila upotrebi te zgrade. Tužena ad.1) da je vlasnica stana na katu zgrade kat.br. 5634/2, Z.U. 7223, K.O. Š., a koji da se sastoji od 2 sobe, kuhinje, ostave i otvorene terase, u površini od 42,12 m2, a ta otvorena terasa da je ustvari nastavak stubišta koje od dvorišta vode do iste terase koja ima površinu od cca 1,5 m2 i da se sa iste stupa u stan tužene ad.1), a koja da je navedeni stan, koji je bio nacionaliziran, kupila kao nosilac stanarskog prava, te da navedeni stan koristi tuženi ad.2) i koji da je uzurpirao krovnu terasu čest.br. 5634/4, Z.U. 8341, K.O. Š., te na istoj izvodi građevinske radove. Tužitelj navodi da kompleks zgrada koje čine pastoralni centar označene kao čest.br. 5634/2, "/3, "/4 i "/5, osim same crkve – čest.br. 5634/1, je bio nacionaliziran, pa da je tuženi ad.2) radio što je htio, a nakon što da su predmetne nekretnine vraćene u vlasništvo tužitelju, da je tužitelj pozvao tužene da uklone svoje stvari sa predmetne čest.br. 5634/4, što da su isti odbili učiniti, pa da je stoga tužitelj bio primoran ustati ovom tužbom i predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev, pobliže opisan u izreci ove presude, naposljetku navodeći da tužena ad.1) temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od dana … nije mogla steći vlasništvo sporne terase, te da isto nije niti navedeno u tom ugovoru.

Tuženici se i dalje protive tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je rješenjem NO Općine Š. broj 03-13277/2-1959 od 13.10.1959.g. na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta nacionalizirana čest. zgr.27 K.O. G. za cijelo, da je u postupku denacionalizacije ovlašteni geodet identificirao tu čest. zgr. 27 K.O. G., kao čest.br. 5634/2, "/3, "/4 i "/5 K.O. Š., pa da je predmetna čest.br. 5634/4 K.O. Š. na kojoj se nalazi sporna terasa bila nacionalizirana za cijelo, a tužitelju da je u postupku denacionalizacije vraćeno samo prizemlje te čest.br. 5634/4 u naravi prostor površine 24,92 m2, a sve ostalo u toj čest.br. 5634/4 pa i sporna terasa da je ostalo vlasništvo Grada Š., kao sljednika Općine Š., a koji da je kao vlasnik nekretnina u društvenom vlasništvu, što je postao temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bio ovlašten prodati tuženoj spornu terasu. Inače, da je pok. majci tuženika dodijeljen na korištenje društveni stan u Š. u ul. …koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, terase i prava na zajedničku potrebu WC-a koji se nalazio u prizemlju sporne zgrade, pa da je sporna terasa bila sastavni dio predmetnog stana i prije 1963.g., odnosno, u vrijeme nacionalizacije i kao takova dodijeljena pok. majci tuženika, te da se sve daljnje odluke koje su uslijedile za stan tuženika odnose i na spornu terasu kao njegov pripadak, odnosno, sastavni dio stana tuženika, te da je neposredno nakon dodjele stana 1967.g. pok. majka tuženika od Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama u Š. dobila odobrenje da o svom trošku na spornoj terasi sagradi WC, pa da i to dokazuje činjenicu da je terasa bila sastavni dio stana tuženika. Naposljetku da, sukladno pravilima koja su bila na snazi u vrijeme te gradnje, paragraf 418. OGZ-a, je omogućeno stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak se istome nije protivio, pa kako da je vlasnik dao takovo odobrenje, a nitko drugi nije imao niti ovlaštenja se protiviti, to da je pok. majka tuženika, primjenom OGZ-a, građenjem stekla sve što je na spornoj terasi sagradila kao i da je dopunskim rješenjem o denacionalizaciji tužitelju priznato prvo na naknadu za površinu stana i terase što je prodano tuženoj ad.1), pa da tužitelju sporna terasa nije niti mogla biti vraćena, jer je ista prodana, te je za istu tužitelj dobio pravo na novčanu naknadu, pa stoga svega tuženici predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i naloži istom naknadu parničnog im troška.

U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K.O. Š., spisa ovog suda pod brojem P-1705/05, očevidom na mjestu spora od 24.04.2015.g, pregledom i čitanjem skice mjesta očevida od 26.04.2015.g. i zapisnika očevida od 23.11.2018.g., prerisa katastarskog plana, Rješenja od 26.09.1959 o nacionalizaciji, Rješenja Odjela za komunalne poslove Općinske skupštine Š. od dana 18.06.1963.g., Dopisa Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama S. od 27.10.1967.g., žalbe DIT-a upućene Skupštini općine Š. dana 19.05.1975.g., Odluke Komisije za stambene poslove Skupštine općine Š. od 09.09.1992.g., Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od dana …, Rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave š.k. županije od dana 25.10.2004.g., Dopunskog rješenja Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ureda državne uprave u š.k. županiji od dana 25.11.2013.g., dokumentacije koja se odnosi na spis D. Č. broj 7/28 od 14.2.1997.g., spisa Klasa: 371-02/97-01/18 od 7.4.1997.g., nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ing. građ. D. H. od 16.9.2019.g. i dopune istog od 28.1.2021.g., čitanjem iskaza saslušanih svjedoka M. V., te zast. tužitelja M. Đ. i tužene ad.1) D. Č., kao stranaka u postupku.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je stan I-tužene D. Č. označen kao čest.br. 5634/2 K.O. Š. nacionaliziran, da je tužitelj prijašnji vlasnik, da je I-tužena otkupila sporni stan kao nositelj stanarskog prava, a da je Ugovor o prodaji od dana 24. lipnja 1997.g. sklopio Grad Š. u ime i za račun Fonda za naknadu oduzete imovine i istim Ugovorom I-tuženoj jer prodan stan na I katu, površine 42,12 m2, na adresi Š.,

…

Prednici I-tužene R. Č. (majci) priznato je stanarsko pravo na stanu površine 38 m2, a 27. rujna 1967. godine odobrena od Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama stana dogradnja WC na terasi, a ovaj WC je zatečen i prilikom očevida na licu mjesta.

I-tuženica (kćerka) D. Č. je otkupila stan površine 42,12 m2, dakle, 38 m2 koje je priznato njezinoj majci i uvećano za kvadraturu nadograđenog WC-a na čest zgr. 5634/4 K.O. Š. od 4,18 m2, a u zgradi sagrađenoj na kč.br. 5634/2 i upisala se kao etažna vlasnica u zemljišnim knjigama u zk.ul.br. 7223 k.o. Š., a stan dala na korištenje II-tuženiku (bratu) G. Č..

Sporno je između stranaka da li tužitelju nakon vraćanja u vlasništvo stana u prizemlju površine na čest. zem. 5463/4 u naravi prostor – površine 24,92 m2 pripada pravo da zahtjeva predaju u posjed krovne terase označene toč. A-B-C-D nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, zatim da li je I-tužena kupoprodajnim ugovorom stekla i vlasništvo na terasi površine između 38 m2 i 42,12 m2 i konačno da li je od odlučnog značaja što u kupoprodajnom ugovoru nije naznačeno da je predmet kupoprodaje bila i terasa sagrađena na betonskoj ploči zgrade sagrađene na kč.br. 5634/4.

Polazeći od odredbe čl. 49. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02.) – dalje ZN, u svezi s čl. 24. ZN i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN br. 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95.) I-tužena je, po ocjeni ovog suda, pravnim poslom stekla vlasništvo na stanu koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, ostave i otvorene terase površine 42,12 m2, pa su tuženikovi negirajući prigovori osnovani i u pogledu predaje terase u posjed tužitelju, ali ne preko površine od 4,12 m2 terase, jer je površina samog stana 38 m2, i nije od značaja što u kupoprodajnom ugovoru nije naznačeno da je predmet kupoprodaje betonska ploča na kojoj je nadograđen WC i dio otvorene terase, a niti je to od utjecaja na valjanost ugovora, jer je kupoprodajnim ugovorom do površine od 4,12 m2 osnažena nadogradnja WC na terasi i dio otvorene terase kao pripadka stanu I-tužene na I katu i na zakonit način povećana površina stana u društvenom vlasništvu, ali samo kao posebnog dijela zgrade, tj. bez utjecaja na veličinu suvlasničkog dijela zgrade u kojem se stan nalazi i zgrade na kojoj se nalazi betonska ploča na kojoj su nadograđeni WC i dio otvorene terase.

Po uputi višeg suda ostalo je neutvrđeno da li tužitelju pripada pravo na predaju u posjed terase preko 4,12 m2 do 26 m2 kako tužitelj tvrdi da iznosi površina terase, kao što nije iz istog razloga raspravljeno da li 4,12 m2 površine terase predstavlja neto površine kako su to prigovarali tuženici.

Pregledom zemljišnih knjiga za K.O. Š., Z.U. 8341 utvrđeno je da je kao vlasnik katastarske čestice 5634/4 označene kao zgrada i terasa površine 75 m2 upisan tužitelj, dok je pregledom zemljišnih knjiga za K.O. Š., Z.U. 7223 utvrđeno da je kao vlasnik Etaže 00, u naravi stan na 1. katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje ostave i otvorene terase površine 42,12 m2 označeno kao čest.br. 5634/3, upisana I- tužena Č. D..

Očevidom na mjestu spora provedenom uz učešće vještaka mjernika A. R., utvrđeno je da predmet spora predstavlja čest. br. 5634/4 KO Š. u naravi zgrada i terasa površine cca 75 m2, a na koju terasu se pristupa stepeništem sa čest br. 5634/2, te je utvrđeno da se na istu moglo i pristupiti dvokrilnim vratima i prozorom iz čest. br. 5634/3 K.O. Š.. Na navedenoj terasi se sa sjeverne strane nalazi veliki betonski stol, sa istočne se nalaze navedeni prozori čest. zgr. 5634/3, a ispred prozora se zatiče posloženi razni građevinski materijal i kante za bojanje te kameni blokovi. Na južnom dijelu te terase djelomično je sagrađen roštilj a pored tog roštilja prema istoku se zatiče kameni lavandin sa priključenom vodom te pored toga i sagrađeni WC, a u koji se ulazi kroz stan tuženika, te je terasa djelomično i popločana kamenim pločama. Inače, utvrđeno je da cijeli ovaj kompleks je ograđen visokim kamenim zidovima, a sudska komisija je do predmetne terase došla ulaskom na vrata sa ulice … Stan tuženika se nalazi na katu, a u prizemlju se nalazi prostor koji je nesporno tužiteljev i predstavlja stan tužitelja koji trenutno nije u funkciji, te je razvidno ispod stepenica kojima se penje na predmetnu terasu su položena vrata koja su zagrađena armaturnom mrežom te je utvrđeno da se tim vratima ulazi u drugi dio dvorišta odnosno do stana u prizemlju a iznad kojeg je stan tuženika. Također je utvrđeno da se ispod predmetne terase a koja nije položena u razini stana tuženika već je ½ metra povišenija, nalazi prostor tužitelja do dijela se ulazi iz ulice …. Iz iskaza paroha tužitelja M. Đ. po zanimanju svećenika, proizlazi da je isti došao 2006. godine i tada zatekao takovo stanje, a da je prethodni svećenik koji je tamo živio ga upoznao sa prijašnjim stanjem pa tako i s tim da je tu započeta gradnja toga roštilja, kada je on reagirao i obavijestio konzervatorski odjel o tim radovima pa da je isti odjel zabranio daljnju gradnju jer je taj prostor zaštićen. Što se tiče izlaza na predmetnu terasu na nju da se izlazi sa vratima i prozorima položenima na čest. br. 5634/3, a da se radi o velikim dvokrilnim vratima. Tužitelj da tada, a prije 2010. godine, odnosno do rješenja o povratu, nije koristio ovu spomenutu nekretninu pa tako niti izlaz na predmetnu terasu, već kad je ušao u posjed da su isto htjeli i koristiti, međutim, da je bio onemogućen, jer da su sa terase naslagane gomile kamenja na vrata koja se ne mogu otvoriti na terasu, a također da se i tamo postojeći prozor nalazi na tom dijelu. Što se tiče nagrađenog wc-a na terasi on da je zaista i nagrađen, međutim, da stan tuženika koji nema veze sa ovom terasom samo je fizički naslonjen na istu je prije imao WC u dvorištu koji se koristio za prizemlje i za taj stan, ali je s vremenom i devastiran. Nadalje, navodi da se ova terasa ne spominje u nikakvoj dokumentaciji vezano uz ovaj stan tuženika dakle niti u rješenju o nasljeđivanju, a niti u kupoprodajnom ugovoru, pa da nije sastavni dio toga stana i uopće mu ne pripada. Naposljetku, da tužitelj ustraje kod tužbenog zahtjeva i iz toga razloga što dok se to sve ne ukloni ne može provoditi nikakve daljnje radnje sanacije objekta i privođenja namjeni, jer aktivnosti koje su na terasi ugrožavaju onaj donji dio gdje se skuplja velika vlaga i dolazi do oštećenja.

I-tužena D. Č. iskazuje da je njezina majka bila nositelj stanarskog prava, a koje pravo da je stekla 1963. godine i nju da je tada pripao stan sa ovom terasom i zajednički WC u dvorištu zgrade. Što se tiče ove zgrade sa zapadne strane sporne terase, a koja je imala prozor i vrata na ovu terasu, bez obzira na to, ta zgrada da nije imala nikakvo pravo na ovoj predmetnoj terasi, a škure koje tamo postoje da se nisu nikada otvarale, a da njoj nije poznato da bi itko ikada koristio tu terasu jer ju je koristila njezina majka. Vezano uz samu izgradnju WC-a navodi da su njezini roditelji negdje 1963. godine zatražili od grada dozvolu da na toj terasi sagrade WC i dobili su dozvolu te su iz stana probili vrata za taj WC koji je sagrađen na spornoj terasi, a nakon toga odnosno nakon 90-tih godina, da je krenula gradnja lavandina i roštilja, a tako nekako je i sagrađen betonski stol. Njezine roditelje da apsolutno nitko nije ometao u posjedu i korištenju terase, a tamo da su se i solile srdele a što da su znali i ljudi iz eparhije. Naposljetku ona da apsolutno drži da bi ova terasa bila vlasništvo tuženika, budući da je naslijedila stanarsko pravo od svoje majke a ona da je bila nositeljica stanarskog prava kako na stanu tako i na terasi, te da ne zna zašto u dokumentaciji nigdje nije navedena terasa, mada da je navedena u ugovoru o kupoprodaji i vidi se da se tamo spominje 8m2 te terase. Nikada nitko da nije dovodio u pitanje spornost te terase niti WC-a i zato da se ona i protivim ovoj tužbi. Ispod ove sporne terase da je u prizemlju bila gusterna negdje do II Svjetskog rata, a tada da nije imala poveznicu sa susjednom već je to napravljeno naknadno. Ova sporna terasa i prostor ispod nje da je bila u sukorištenju obje čestice. Građevinski materijal ispred dvokrilnih vrata i prozora koja vode na ovu terasu da je to napravio njezin brat i to prvenstveno radi sigurnosti, a to da je naslagao prije ove tužbe, a što se tiče stepenica prema terasi, da je jedna visoka stepenica postojala oduvijek, a nakon toga su njezini roditelji napravili još jednu, ali da je bitno to da je taj prostor između stepenica i terase uvijek bio otvoren i nije imao nikakvu ogradu i on da je imao logičan slijed da se sa stepeništa iz dvorišta dođe na tu terasu i naposljetku da je Grad Š. prije sklapanja ugovora s njima provjerio stanje na terenu i napravio sve sukladno zakonu.

Svjedok M. V. iskazuje da je radila u Službi održavanja stručne službe SIZO- va. gdje da je bila voditelj službe održavanja i naročito da joj je poznat stari grad jer da je upravo ona bila ta koja je iste preuzela na sebe. Što se tiče predmeta spora da zna da je iza visokih zidova na adresi … ili danas …je bilo jedno dvorište, sa lijeve strane da su bili nekakvi pomoćni objektići, kao šupe, a odvojeno sa posebnim ulazima da su bili stan u prizemlju, a gdje je živjela gospođa Č. D. koja je imala stanarsko pravo, ali da su evidentirali da ona protupravno radi nekakve zahvate, te je njoj i oduzeto stanarsko pravo. Što se tiče gornjeg kata da su postojale stepenice s desne strane s kojima se moglo popeti na terasu ili u stan, a tu da je živjela obitelj Č. R.. Što se tiče korištenja, stanari da su koristili dvorište i pomoćne prostore, a stan na katu da je koristio terasu. Godine 1987. i 1988. da su počele pripreme za prodaju stanova, a ona da je bila predsjednik te komisije. Takvih stanova da je bilo oko 5000, a članovi te komisije da su bili jedan građevinac i jedan službenik, i ta komisija da je trebala svaki stan obići, izmjeriti ga i bodovati prema Pravilniku te je i po tom napravila zapisnik o bodovanju i taj Zapisnik o bodovanju da je ključni dokument kod prodaje stana. Navodi da, ako se terasa našla u Zapisniku o bodovanju, onda da je ona i prodana, a konkretne da se ne sjeća i da joj nije poznato da su Č. na toj terasi nešto sagradili, a niti da su tamo sagradili WC, te da se ne može sjetiti kada je tamo bila da li je postojao taj WC. Što se tiče šupa kojih se sjeća da može reći da se toga sjeća zato što je majka tuženika tamo solila srdele pa je zaudaralo. Nadalje, navodi da su oba stanara, pa dakle i majka tuženika, koristila dvorište, a koje dvorište da nije bilo predmet prodaje i nije se moglo kupiti, s tim da je 1992. godine po zakonu i zemljište moglo biti predmet prodaje, ali je taj zakon ukinut pa su morali ljudima i vratiti novac i vratili su. Što se tiče stana u prizemlju, on da nije prodan i da vjeruje da je vraćen tužitelju. Navodi i to da ne zna da bi se na ovu predmetnu terasu moglo ući iz zgrade gdje je prije bio radio Š., niti da se sjeća da li je gospođa Č. nadograđivala stepenice da bi pristupila na terasu, a sve što je bilo navedeno u zapisniku o bodovanju da je i prodano. Predmetna terasa da ima 22 m2, a dio koji je pripao tuženicima prema Pravilniku je 4,46 m2, kako se to i vidi iz zapisnika i taj dio terase pripada stanu tuženika, a i danas da je pravilnik isti, pa kada se ima otvorenu terasu 25 % da se uračunava u korisnoj površini stana i da je pravilo da se koristi cijela terasa, pa da je tužena kupila cijelu terasu.

Pregledom Rješenja od 26.09.1959 o nacionalizaciji utvrđeno je da je predmetna nekretnina (ranije oznake čest.zgr. 27 K.O. G. u vlasništvu C. B. D. U. G. istočnog obreda) nacionalizirana i postala društveno vlasništvo.

Pregledom rješenja Odjela za komunalne poslove Općinske skupštine Š. od dana 18.6.1963.g. utvrđeno je da je istim rješenjem R. Č., a prednici tuženika, dodijeljen stan u Š. u ul. … sastojeći od jedne sobe, kuhinje, terace i prava na zajedničku uporabu WC-a koji se nalazi u prizemlju te zgrade koja se nalazi u društvenom vlasništvu, nesporno oznake čest. br. 5634/2 K.O. Š..

Pregledom dopisa Poduzeća za gospodarenje stambenim zgradama S. od 27.10.1967.g. razvidno je da je isto poduzeće dozvolilo R. Č. na njezin zahtjev izgradnju WC-a na teraci zgrade u kojoj stanuje, te je nesporno taj WC i sagrađen te i zatečen na mjestu spora označenom kao čest.br. 5634/4 K.O. Š..

Kako je to razvidno iz žalbe DIT-a upućene Skupštini općine Š. dana 19.5.1975.g., R. Č. je na predmetnoj terasi vršila konzerviranje srdela.

Pregledom Odluke Komisije za stambene poslove Skupštine općine Š. od 9.9.1992.g. utvrđeno je da je D. Č., ovdje I-tuženoj, priznato stanarsko pravo na stan u Š. u …, površine 38 m2, čest.br. 5634/2 K.O. Š. iza smrti majke joj R. Č. koja je bila nositeljica stanarskog prava.

Pregledom Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od dana …, a kojem prileži zapisnik o bodovanju stana s istim nadnevkom, utvrđeno je da je prodavatelj ŠKŽ – Grad Š. prodao, a kupac D. Č., ovdje I-tužena, kupila stan na adresi Š.,…koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje ostave i otvorene terase položen na I katu površine 42,12 m2, označen kao čest. zgr. 5634/2 K.O. Š., za cijenu od 34.354,29 kn, te je iz Zapisnika o bodovanju stana razvidno da je u korisnu površinu stana uvršteno i 4,46 m2, prostorije naziva balkon, otvorena terasa, ravni prohodni krov i trijem.

Pregledom rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u ŠKŽ od dana 25.10.2004.g. utvrđeno je da je tužitelju vraćeno u vlasništvo prizemlje čest.br. 5634/2, Z.U. 3439 K.O. Š., čest.br. 5634/3, a s kojim je vlasništvom neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine čest.br. 5634/3, te prizemlje čest.br. 5634/4 u naravi prostor površine 24,92 m2 s kojim je neodvojivo povezan suvlasnički dio čest.br. 5634/4 K.O. Š..

Pregledom Dopunskog rješenja Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ureda državne uprave u ŠKŽ od dana 25.11.2013.g. utvrđeno je da je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za stan na prvom katu smješten u zgradi označenog kao čest.br. 5634/2 K.O. Š. površine 42,12 m2 kojega je otkupila D. Č., te za stanove u prizemlju čest.br. 2333/2 K.O. Š..

Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ing. građ. D. H. od 16.9.2019.g. proizlazi, a što je i utvrđeno očevidom na mjestu spora, da je na sjevernoj strani predmetne terase koja je naslonjena na visoki zid položen veliki betonski stol, da se zapadna strana terase naslanja uz objekt na čest. zgr. 5634/3 K.O. Š. na kojem djelu je fasada zgrade na kojoj su dva otvora u cijelosti i jedan dijelom i to dvokrilna vrata u cijelosti, dvokrilni prozor u cijelosti i dvokrilni prozor dijelom i svi otvori su drveni u derutnom i lošem stanju i zatrpani raznim predmetima i građevinskim materijalnom i policama, da južna strana u naravi ima ožbukani objekt površine bruto 4,18 m2 i objekt je ožbukan i na južnoj strani prema dvorištu koje se nalazi na čest. br. 5634/2 K.O. Š. je prozor, a objekt je visine 2 m i ulaz u isti nije vidljiv, te je objekt spojen sa kamenom kućom čest. zgr. 5634/2 K.O. Š., a u produžetku objekta je kameni zid iza kojeg je dio terase širine 1 m, a ispred sazidani roštilj, te lavandin, dok se istočna strana terase sastoji od ograde visine 0,93 m od ukrasnih stupova u produžetku koje je kameni zid i betonsko stepenište sa kojeg se pristupa na terasu, pod koje je popločan djelomično kamenim pločama. Iz nalaza vještaka H. proizlazi da tako opisana predmetna terasa ima bruto 39,34 m2, da je objekt – WC – bruto kvadrature 4,18 m2 , odnosno, sveukupno 43,52 m2, dok iz dopune nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ing. građ. D. H. iz siječnja 2021.g. proizlazi da je predmetna terasa bruto kvadrature 43,52 m2, a korisna površina 10,88 m2, da je objekt – WC kvadrature 4,18 m2, roštilj 3,52 m2, a zajedno 7,70 m2 i ukoliko se zanemari izgrađeni dio i uzme u obzir samo terasa ispod tog dijela korisna površina je 9,04 m2 i sve sukladno koeficijentu 0,25 prema Pravilniku.

Ocjenom svih ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, ovaj sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na predaju u posjed terase preko 4,18 m2 do 26 m2, a da 4,18 m2 predstavlja bruto kvadraturu objekta – WC-a koju je I-tužena kupila predmetnim Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od dana … i stekla u vlasništvo stana na prvom katu položenog u zgradi zemljišnoknjižne oznake čest. br. 5634/2 K.O. Š., dok je kupila od predmetne čest.br. 5634/4 K.O. Š. bruto 4,18 m2 na kojoj kvadraturi i sagradila WC, međutim nije kupila ostatak terase oznake 5634/4, što i proizlazi iz svih spisu priležećih materijalnih dokaza, iz kojih pak nedvojbeno proizlazi da je ostatak predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja, sa kojeg dijela je stoga valjalo naložiti tuženicima da uklone ono što su tamo nepripadno nagradili, dakle, zatečeni roštilj, lavandin i betonski stol te nabacani građevinski materijal, a odbiti zahtjev u dijelu koji se odnosi na 4,18 m2 predmetne nekretnine i presuditi kao u izreci (toč. 1., 2. i 3.). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku i i Tbr. 8., 9. i 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat parnični trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, a koji se sastoji od troška sastava tužbe od dana 30.3.2012.g. u visini od 100 bodova, za zastupanje na ročištu od dana 21.11.2012.g.- 100 b., za sastav podneska od 23.11.2012.g. - 100 b., za zast. na roč. od dana 6.12.2012.g. - 25 b., za zast. na roč. od 23.1.2013.g. - 25 b., za zast. na roč. od 11.12.2014.g. - 100 b., za zast. na roč. od 24.4.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. od 3.11.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. od 14.1.2016.g. - 100 b., za zast. na roč. od 2.2.2016.g. - 100 b., za sastav odgovora na žalbu od 14.4.2016.g. – 100 b., za zast. na roč. od 26.9.2017.g. - 100 b., za zast. na roč. od 16.10.2019.g. - 25 b. i za zast. na roč. od 1.3.2021.g. - 100 bodova, što iznosi ukupno 1175 bodova, odnosno 11.750,00 kuna, a uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.937,50 kuna, te trošak očevida i vještačenja u iznosu od 10.000,00 kuna i sudskih pristojbi na tužbu i odluku suda od 800,00 kuna, sveukupno iznosi 25.487,50 kn, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu za cca 90% istome je valjalo priznati trošak u iznosu od 22.938,75 kn. Tuženicima je priznat parnični trošak koji su isti imali na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, a koji se sastoji od troška za zastupanje na ročištu od dana 21.11.2012.g.- 100 b., za zast. na roč. od dana 6.12.2012.g. - 25 b., za zast. na roč. od 23.1.2013.g. - 25 b., za zast. na roč. od 11.12.2014.g. - 100 b., za zast. na roč. od 24.4.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. od 3.11.2015.g. - 100 b., za sastav podneska od 3.11.2015.g. 100 b., za sastav podneska od 26.11.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. od 26.11.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. od 14.1.2016.g. - 100 b., za zast. na roč. od 2.2.2016.g. - 100 b., za sastav žalbe od 9.3.2016.g. - 125 b., za zast. na roč. od 26.9.2017.g. - 100 b., za sastav podneska od 10.10.2019.g. – 100 b., za zast. na roč. od 16.10.2019.g. - 25 b. i za zast. na roč. od 1.3.2021.g. - 100 bodova, što iznosi ukupno 1400 bodova, odnosno 14.000,00 kuna, a uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.500,00 kuna i trošak pristojbi od 400,00 kn, sveukupno iznosi 17.900,00 kn, a imajući u vidu da su tuženici uspjeli u sporu za cca 10% istima je valjalo priznati trošak u iznosu od 1.790,00 kn.

Konačno je prebijanjem ovako dobivenih iznosa valjalo dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.148,75 kn, pobliže opisano u toč. 4. izreke

U Šibeniku, dana 22. ožujka 2021. godine

S U D A C:

Silvana Klisović