REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 21 Povrv-931/18 -27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari Suvlasnika stambene zgrade u Z., N. V. … i to; I tužiteljice V. C.-Č., OIB:…, II tužiteljice D. K.-M., III tužiteljice Lj. F., OIB:…, IV tužiteljice N. K., OIB:…, V tužitelja V. M., VI tužitelja M. Š., VII tužiteljice M. R., OIB:…, VIII tužitelja L. D. M., OIB:… i IX tužiteljice Lj. M., OIB:…, svi iz Z., po upravitelju K-I. d.o.o. iz Z., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., protiv tužene K. O. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćniku I. T. M. odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2021. godine, u prisutnosti I tužiteljice osobno uz punomoćnika i tužene osobno uz punomoćnika, dana 22. ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-7818/17 od 5. listopada 2017. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 5.040,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 144,00 kn od 21.10.2014. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.11.2014. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.12.2014. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.1.2015. godine od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.2.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.3.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.4.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.5.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.6.2015. godine od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.7.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.8.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.9.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.10.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.11.2015. godine od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.12.2015. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.1.2016. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.2.2016. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.3.2016. godine od isplate,

Posl.br. 21 Povrv-931/18 -

27 - na iznos od 144,00 kn od 21.4..2016. godine od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.5.2016. godine od

isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.6.2016. godine

od isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.7.2016.

godine od isplate, - na iznos od 144,00 kn od

21.8.2016. godine od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.9.2016. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.10.2016. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.11.2016. godine od

isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.12.2016. godine

od isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.1.2017.

godine od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.2.2017. godine od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.3.2017. godine od

isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.4.2017. godine

od isplate,

- na iznos od 144,00 kn od 21.5.2017. godine od

isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.6.2017. godine

od isplate

- na iznos od 144,00 kn od 21.7.2017. godine od

isplate, - na iznos od 144,00 kn od 21.8.2017. godine

od isplate,

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.725,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2021.godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je protiv tužene podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku Nikoli Tadiću iz Zagreba radi naplate iznosa od 5.040,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom tekućom od svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koji se odnosi na ime neplaćene zajedničke pričuve, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga od 12. rujna 2017.godine, odnosno vjerodostojne isprave potražujući i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.212.50 kn koji se odnosi na nastale troškove i iznos od 818,75 kn za predvidive troškove postupka.

Pod posl. br. Ovrv7818/17 od 5. listopada 2017. godine određena je ovrha, na koje je pravovremeno uložila prigovor u kojem su u bitnom dijelu navela da osporava i osnov i visinu potraživanja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Povodom istaknutog prigovora, a temeljem čl. 252 e Ovršnog Zakona, spis je od strane javnog bilježnika dostavljen ovom sudu i zaprimljen pod posl.br. Povrv-931/18 te je rješenjem istog suda od 22ožujka 2018.godine rješenje o ovrsi stavljeno van snage u cijelosti, ukinute su provedene radnje i predmet upućen u parnični postupak.

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na listu 5 spisa, u Međuvlasnički ugovor i popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade na listu i popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima na listu 24-29 spisa, u Ugovor o upravljanju na listu 30-33 spisa, u uplatnice na listu 36- 60 spisa, u zemljišnoknjižni izvadak na listu 69-72 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po

Posl.br. 21 Povrv-931/18 -27

stalnom sudskom vještaku V. T. d.o.o., dokaz saslušanjem svjedoka M. K. i dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćanje pričuve za razdoblje od 21.10.2014. do 21.8.2017.godine za stambeni prostor u Z., N. V. pod šifrom broj …, odnosno za stan površine 48 m2.

Odredbom čl. 89 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00 i 114/01-nastavno ZV) određeno je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

Odredbom čl. 90 st. 2 navedenog zakona određeno je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koji su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Odredbom čl . 375 st.1 navedenog zakona određeno je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, međuvlasnički ugovor, a stavkom 3 istog određeno je da odluke koje proizlazi iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

Uvidom u Međuvlasnički ugovor sud je utvrdio da iz istog proizlazi obveza tužene na plaćanje zajedničke pričuve, a koja je ujedno i zakonska obveza temeljena na odredbi čl. 380 st.1 ZV-a kojom je određeno da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve prema utvrđenom godišnjem odnosno više godišnjem programu, a odredbom čl. 380 st.4 navedenog zakona određeno je da su navedena sredstva suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno. Uvidom o godišnje programe upravljanja utvrđena je visina pričuve za 1 m2.

Valja napomenuti da je plaćanje pričuve zakonska obveza svakog vlasnika i suvlasnika i isto je regulirano Međuvlasničkim ugovorom i ostalom dokumentacijom koja je temelj za određivanje mjesečnog iznosa pričuve.

U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije valja istaći da temeljem odredbe čl.380 st.1 ZV-a svezi s čl.70 st.1 suvlasnici solidarno odgovaraju sa drugim suvlasnicima predmetnog stana za troškove zajedničke pričuve.

U odnosu na osporavanje valjanosti Međuvlasničkog ugovora od 26.9.2005.godine valja istaći da Međuvlasnički ugovor obvezuje sve obveznike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice svih posebnih dijelova nekretnine stoga sama činjenica što tužena nije potpisnica Međuvlasničkog ugovora je nebitna za valjanost istog. Također valja istaći da su stranke sklopile i prilog 2 Međuvlasničkog ugovora koje prileže na listu 28 do 29 spisa te da je istim određena visina zajedničke pričuve u iznosu od 3,00 kn mjesečno. Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom na listu 30 do 33 spisa utvrđeno je da je upravitelj K –I… d.o.o. te samim time i aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

Među strankama nije sporno da tužena u navedenoj stambenoj zgradi koristi dva stana i to tavanski stan i da je ista suvlasnica stana od 54,15 m2, a što je utvrđeno uvidom u z.k. izvadak koji prileži na listu 69 do 72 spisa i to zajedno sa L. O.

Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovnosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

Iz iskaza svjedoka M. K. u bitnom dijelu proizlazi da pozna prisutne stranke iz stambene zgrade N. V. … i zna da one žive u predmetnoj stambenoj zgradi. Svjedok je naveo da je upravitelj zgrade od 1.1.2006. i direktor firme K-I. Zna da obitelj O. ima jedan stan u potkrovlju koji imaju u vlasništvu, površine cca 50 i nešto više m2, ne zna točno kojeg su vlasnici i dodatni prostor koji koriste uz suglasnost suvlasnika , a nalazi se na tavanu, odnosno isto tako potkrovlju u istoj razini gdje su i vlasnici stana, a taj prostor je cca 48 m2. Ugovorom o upravljanju

Posl.br. 21 Povrv-931/18 -27

definirana je cijena pričuve za taj prostor koji obitelj O. koristi uz suglasnost suvlasnika. Oni nisu plaćali pričuvu niti za stan kojeg su vlasnici, a niti za taj drugi prostor. Pokušali su naplatiti mirnim putem no nije plaćeno pa se išlo u utuženje. Međuvlasničkim ugovorom je određena i cijena pričuve ukoliko netko koristi zajednički dio zgrade. Prostor od 48 m2 je obitelj O. tako ogradila da bude samostalna građevinska cjelina, nije ulazio u predmetni prostor tako da ne zna da li je samostalni stan ili je spojen sa stanom kojeg su vlasnici. Svjedok je naveo ima saznanja o izjavi iz 1999.g.

Iz iskaza tužiteljice u bitnom dijelu proizlazi da su njeni roditelji na predmetnoj adresi živjeli prije nje i od 2013. živi u stambenoj zgradi N. V. Tuženu pozna od kada je kupila stan. Zna da ne plaćaju pričuvu niti za stan, niti za dio stana za koji su im dozvolili da se prošire, odnosno za 48 m2.

Iz iskaza tužene u bitnom dijelu proizlazi da ne plaća pričuvu iz razloga što je istu preplatila. 1987.godine je kupila sa pokojnim suprugom stan u navedenoj stambenoj zgradi i tražili su od suvlasnika dio stana odnosno potkrovlja koji se nalazi do njihovog stana otprilike 20 m2 na korištenje. Tih 20 m2 su dobili na korištenje uz suglasnost suvlasnika, a za uzvrat su popravili u cijelosti krov. Radovi na krovu vršeni su 1997.godine, cijelo krovište tj. 2/3 je bilo podaskano, svuda su promijenjene letve i više od 50% crijepa se promijenilo. Taj prostor nalazi se na II katu i to i njen stan i tih 20 m2, i da se isti nalaze ispod ravne deke, odnosno njen stan je u cijelosti ispod ravne deke a tih 20m2 u kosini ispod tavanskog prostora tj. kosine. Suprug i ona su ovjerili izjavu o tim radovima kod javnog bilježnika. O plaćanju pričuve u toj izjavi ne piše ništa.

Analizirajući iskaze saslušanog svjedoka i dovodeći ih u vezu sa iskazima stranaka nedvojbeno je utvrđeno da tužena u navedenoj stambenoj zgradi koristi 2 stana. Sama tužena je u svom iskazu navela da je zajedno sa pokojnim suprugom kupila stan i da je od suvlasnika dobila otprilike tih 20 m2 na korištenje. Svjedok, a koji je ujedno i upravitelj zgrade je naveo da je taj prostor površine cca 48 m2, a isto je potvrdila i tužiteljica. Navedene iskaze sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne i istinite te im je poklonio vjeru. Iskaz tužene sud cijedi proturječnim i neistinitim.

Osnov i visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio provođenjem financijskog vještačenja. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka V. T. d.o.o. od 28. svibnja 2010.godine proizlazi da iz pribavljenih podataka od upravitelja zgrade K-I. d.o.o. proizlazi da isti od tužene potražuje pričuvu za dva stana, dok je predmet ovog spora pričuva za stan pod šifrom br.10. Tužena j e dostavila uplatnice iz kojih proizlazi da je ista podmirila pričuvu za utuženo razdoblje za stan br.8. Nepodmirena pričuva za stan pod šifrom br.10 u mjesečnom iznosu od 144,00 kn za razdoblje od 1.9.2014. do 31.7.2017. godine odnosno iznos od 5.040,00 kn za cijelo sporno razdoblje.

Stranke nisu imale primjedbe niti prigovora na matematički izračun pričuve te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, izrađen od strane stručne osobe, uvidom u dokumentaciju i pravilima struke.

U bitnom dijelu, a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je naveo da tužena navedeni prostor koristi bez valjana pravne osnove e da ista sukladno čl.9 Međuvlasničkog ugovora dužna plaćati mjesečnu pričuvu, dok je tuženik u bitnom dijelu naveo da tužena nije obveznica plaćanja pričuve jer da takav stambeni prostor ne proizlazi iz z.k. izvatka za predmetnu stambenu zgradu.

U konkretnom slučaju očito je da predmetna stambena zgrada nije etažirana i da tužena koristi zajednički dio nekretnine bez valjane pravne osnove budući nije niti vlasnica niti suvlasnica istog.

Odredbom čl. 9 Međuvlasničkog ugovora određeno je da se površini posebnog dijela nekretnine pribroji i površina koju pojedini suvlasnik koristi bez valjanog pravnog osnova. Navedena odredba međuvlasničkog ugovora obvezuje tuženu na plaćanje pričuve. Činjenica što je ista eventualno uredila krovište na ime korištenja spornog prostora ne znači da ista nije u obvezi plaćati pričuvu niti se isto može eventualno staviti u prijeboj, a niti je tužena dostavila bila kakav dokaz u

Posl.br. 21 Povrv-931/18 -27

prilog svojih tvrdnji i navoda. Prigovori tužene su neosnovani i ne dokazani i dati isključivo radi neplaćanja zakonske i dospjele imovinsko-pravne obveze.

Slijedom svega navedenog, a kako su osnov i visina tužbenog zahtjeva utvrđeni uvidom u dostavljenu dokumentaciju prigovori tuženika ukazuju se u cijelosti neosnovanim i danim isključivo radi neplaćanja dospjele obveze, valjalo je temeljem odredbe čl. 451 st.3 ZPP-a odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 st.2 i 8 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 u svezi s čl.l55 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).

Trošak tužitelja sastoji se od troška pristupa na pet ročišta po tbr.9 toč.l (10.9.2018.g., 5.3.2019.g., 3.3.2020.g., 17.9.2020.g. i 4.2.2021.g. ) od 375 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda, a prema vrijednosti predmeta spora uz 25% povećanja po tbr.42 u iznosu od 937,50 kn i uz trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn i na presudu u iznosu od 200,00 kn, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 6.587,50 kn. Navedenom trošku treba dodati i trošak ovršnog prijedloga koji se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga uz 25% PDV-a u iznosu od 937,50 kn i troška javnobilježničke nagrade uz 25% PDV-a u iznosu od 200,00 kn, tako da sveukupni trošak tužitelja iznosi 7.725,00 kn. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. ožujka 2021. godine

Sud

ac: Helena Frigo

Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

Posl.br. 21 Povrv-931/18 -27

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn i na presudu u iznosu od 200,00 kn,

2. Punomoć. tužene