REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pst 42/13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: …, iz Ž., zastupanog po pun.

T. K., odvj. u S. protiv tužene S. P., OIB: …, iz

K., zastupana po pun. iz odvj. društva B. i partneri u S., radi

uklanjanja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 5. veljače 2021. g. u prisutnosti tužitelja sa zamjenikom pun. i tužene sa zamjenikom pun., dana 22. ožujka 2021. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj S. P., OIB: …, u roku od 15 dana ukloniti dio istočnog zida svoje kuće koji je izgrađen na zidu koji predstavlja među između nekretnine tužitelja čest. zem. 822/2 z.u. 437 k.o. K. i nekretnine tužene čest. zem. 822/3 z.u. 424 k.o. K., i to dio poviše točaka A, B i C sve do vrha zgrade tužene i dio ozidan ciglama između nosivih betonskih stupova poviše točaka C i F na sve tri etaže, kako je označeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N. od 31. prosinca 2019. g., koja skica čini sastavni dio presude,

dok se u preostalom dijelu (za razliku do zahtjeva za uklanjanje cijelog istočnog zida označenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N. od 31. prosinca 2019. g. slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P i A), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženoj S. P., OIB: … , u roku od 15 dana postaviti žljebove i oluke za odvod oborinskih voda sa svoje nekretnine te time spriječiti daljnje slijevanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja na način kako je opisano na stranici 7 nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N. od 31. prosinca 2019. g. te kako je prikazano u shematskom prikazu prijedloga trase za odvod oborinskih voda u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N. od 31. prosinca 2019. g. koji nalaz i mišljenje i skica čini sastavni dio presude.''.

II.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu 9. siječnja 2013. g. tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik čest. zem. 822/2 z.u. 437 k.o. K., površine 498 m2, a tužena da je vlasnica i posjednica nekretnine označene kao čest. zem. 822/3 z.u. 424 k.o. K., površine 252 m2. Navedeno je da su stranke sklopile Sporazum o uspostavi i održavanju susjedskih odnosa u pogledu nekretnina u k.o. K. od 17. listopada 2005. g. kojim su uredile među između njihovih nekretnina jer su se u čl. II. Sporazuma suglasile da će se uspostaviti međa: zidić visine 1,50 m te širine 0,20 m po cijeloj dužini. Tužitelj je postupio u skladu sa Sporazumom, dok je tužena istočni zid svoje kuće izgradila na zidu koji predstavlja među između nekretnina stranaka te je navedenim radnjama tužitelju ograničen svjetlosni i zračni prostor, a ujedno je došlo i do protoka oborinskih voda s nekretnine tužene na nekretninu tužitelja. Tužena nema pravo služnosti koje bi je ovlastilo na opisana ograničenja tužiteljevog prava vlasništva, pa tužitelj smatra da tužena treba postupiti u skladu sa Sporazumom te ukloniti istočni zid svoje kuće koji je izgrađen na zidu koji predstavlja među između nekretnina stranaka te ujedno i osigurati pravilno odvođenje oborinskih voda. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti ukloniti istočni zid svoje kuće koji je izgrađen na zidu koji predstavlja među između nekretnina stranaka te postaviti žljebove i oluke za odvod oborinskih voda sa svoje nekretnine i time spriječiti daljnje slijevanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja.

U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su zidić i stepenište, čije uklanjanje traži tužitelj, izgrađeni prije sklapanja Sporazuma od 17. listopada 2005. g. Tim Sporazumom ugovoreno je da stranke prihvaćaju postojeće odnosno zatečeno stanje. Tužitelju da ni u čemu nije ograničen svjetlosni ni zračni prostor. Što se tiče obveze tužene postaviti žljebove i oluke za odvod oborinskih voda, da takva obveza nije ugovorena Sporazumom niti je tužena bilo kakvim radnjama prouzročila nepravilan pad oborinskih voda. Oborinske vode da ne teku na nekretninu tužitelja. Tužena ni u jednom pogledu nije ograničila tužiteljevo pravo vlasništva. Pred ovim sudom da se vode još dva postupka između stranka: postupak radi smetanja posjeda (Psp 271/11) i postupak radi uređenja međe (R1 603/11), pa se u ovoj pravnoj stvari u stvari radi o reakciji tužitelja na tužbu tužene radi smetanja posjeda.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 12. ožujka 2020. g. te je zatražio da se tuženoj naloži ukloniti istočni zid svoje kuće koji je izgrađen na zidu koji predstavlja među između nekretnina stranka te koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N. od 31. prosinca 2019. g. označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P i A, te postaviti žljebove i oluke za odvod oborinskih voda sa svoje nekretnine te time spriječiti daljnje slijevanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja na način kako je opisano na stranici 7 nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N. od 31. prosinca 2019. g. te kako je prikazano u shematskom prikazu prijedloga trase za odvod oborinskih voda istog vještaka.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zemljišno-knjižnih izvadaka za z.u. 437 i 424 k.o. K., Sporazuma o uspostavi i održavanju susjedskih odnosa glede nekretnina u k.o. K. od 17. listopada 2005. g., fotografija i skice t.d. G. d.o.o. S. predanih u spis na ročištu od 3. travnja 2013. g., rješenja o izvedenom stanju od 11. ožujka 2013. g., fotografija predanih u spis na ročištu od 25. rujna 2018. g., dokumentacije predane u spis na ročištu 30. siječnja 2019. g., a pribavljene i sačinjene povodom donošenja rješenja o izvedenom stanju (skica izmjere od 26. svibnja 2015. g., rješenje ovog suda broj Z-14393/16 od 13. srpnja 2016. g., rješenje P. ureda za katastar S., O. za katastar nekretnina S. od 3. lipnja 2016. g. i fotografije južnog pročelja kuće tužene), rješenja Z- 12287/04 od 13. prosinca 2004. g. i Ugovora o diobi od 15. studenog 2004. g. Sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka: L. M., N. L.,

M. M., I. K. i K. P., koji je saslušan i dopunski. Obavljena je

radnja uviđaja na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. B. i vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. N., koji su izradili pisane nalaze i

mišljenja.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za uklanjanje istočnog zida nekretnine tužene, a tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik čest. zem. 822/2 z.u. 437 k.o. K., te da mu je tužena, kao vlasnica susjedne čest. zem. 822/3 z.u. 424 k.o. K.,

gradnjom istočnog zida svoje nekretnine na međi-zidiću između nekretnina stranaka ograničila pravo vlasništva, a budući da nije ovlaštenica prava služnosti koje bi joj davalo pravo na takvu gradnju.

S obzirom da je tužena radove (gradnja zida), za koje tužitelj navodi da predstavljaju uznemiravanje njegovog prava, po riječima tužitelja iz njegovog iskaza vršila 2006. ili 2007. g., dok se po riječima tužene iz njenog iskaza radilo o gradnji iz 2004. g. proizlazi da je u postupku bilo potrebno primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV), a u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. tog Zakona prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

U odnosu na odvod oborinskih voda s nekretnine tužene na nekretninu tužitelja, zahtjev je koncipiran prema odredbi čl. 156. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. novog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Prema ovoj odredbi svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojeg prijeti znatnija šteta njemu ili određenom broju osoba, a i suzdržati se od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti na trošak posjednika izvora opasnosti ako ovaj sam to ne učini (st.2.).

Iskaz tužitelja, međutim, u potpunosti je u suprotnosti sa zahtjevom da tužena poduzme mjere radi sprječavanja slijevanja oborinskih voda na njegovu nekretninu jer je u svom iskazu naveo da se na njegovu nekretninu ne slijevaju bilo kakve otpadne vode nego da je tužena preko njegove nekretnine u dogovoru s njim još prije Domovinskog rata položila cijevi za odvod oborinskih voda, ali da je dogovor bio da to bude samo privremeno rješenje, a da su cijevi još uvijek u funkciji. O tome će, ipak, više riječi biti prilikom ocjene osnovanosti ovog zahtjeva tužitelja.

-u odnosu na zahtjev za uklanjanje istočnog zida kuće tužene

Tužena je tijekom cijelog postupka navodila da je sporni istočni zid njene kuće postojao već u vrijeme sastavljanja Sporazuma o uspostavi i održavanju susjedskih odnosa glede nekretnina u k.o. K. od 17. listopada 2005. g., koji su stranke sasvim nesporno sastavile i potpisale u odvjetničkom uredu odvjetnika B. u S., da je u tom

Sporazumu navedeno da se prihvaća zatečeno stanje, što znači i izgrađeni zid tako da je tužitelj gradnju zida prihvatio, što bi njegov zahtjev za rušenje tog zida činilo potpuno neosnovanim.

Tužitelj je u svom iskazu opovrgnuo navode tužene iz odgovora na tužbu te je naveo da su se u trenutku zaključenja Sporazuma s istočne strane kuće tužene nalazile vanjske skale koje su bile dvokrake i široke oko 2 m u podnožju. Što se tiče malo uvučenog dijela zgrade s istočne strane kuće tužene koji predstavlja aneks i ima na južnom pročelju vidljive lukove naveo je da je tužena taj dio sagradila nakon Sporazuma, a da ga je počela je graditi i prije zaključenja Sporazuma jer je htjela te vanjske skale zatvoriti tako da prozor tužitelja koji postoji na zapadnoj fasadi njegove kuće ne gleda u njene skale i njen ulaz. Tuženoj da je takvo stanje smetalo i stoga da je stalno započinjala gradnju, a tužitelj da je rušio, pa su bili stalno u sukobima radi čega je intervenirala policija. Da se to više ne bi događalo da su pristupili zaključenju Sporazuma, ali je tužena, protivno dogovoru iz Sporazuma, sagradila cijeli sporni aneks tako da se vanjske skale više ne vide jer ih je potpuno zatvorila. Tužena da je usprkos njegovom protivljenju uspjela izgraditi aneks i time tužitelju zatvoriti svjetlosni i zračni prostor jer je policija i inspektorati, kojima se tužitelj obraćao, nisu uspjeli zaustaviti, a tužitelj je prestao s rušenjem sagrađenog radi prijetnje zatvorom od strane policije.

Tužena je u svom iskazu navela da je u trenutku zaključenja Sporazuma aneks kuće, odnosno kako to ona zove veranda, bila sagrađena u punoj visini jer je na glavnoj kući još 2004. g. poduzela nadogradnju odnosno sagradila potkrovlje te istovremeno s gradnjom potkrovlja napravila cijelu verandu i njeno potkrovlje. Potvrdila je da je prije gradnje verande s istočne strane kuće postojalo vanjsko stubište izgrađeno još 1986. g. do prvog kata. Što se tiče reakcije tužitelja na gradnju ispričala je sudu da se tužitelj vratio iz grada i iznenađeno uzviknuo: "Bogati, zatvorili su me!". Tužena je komentirala da se tužitelj nije trebao iznenaditi jer su prije početka gradnje imali međusobni dogovor da svatko gradi kako god ga volja i kako mu odgovara. Između stranaka da su bili harmonični dobrosusjedski odnosi sve dok nije počela raditi verandu jer je tužitelj tada zaboravio na dogovor. Nakon tog iznenađenja tužitelja sagrađenim stranke da su otišle u ured odvjetnika B. sastaviti Sporazum. S obzirom da se u Sporazumu uopće ne spominje veranda koja je tužitelju toliko smetala te da je navedeno da se prihvaća postojeće stanje, da je smatrala da je tužitelj ''priznao'' verandu.

Navode tužene potvrdila je, doduše vrlo općenito i bez detalja, svjedokinja L. M., susjeda tužene koja se povremeno družila s tuženom, navodeći da je jedne prilike, a da je to bilo 2005. g., bila kod tužene i da je tužena išla nešto potpisati kod odvjetnika i da ju je ostavila u kući, te da je tada veranda ''bila'' što znači da je postojala (na traženje objašnjenja od strane suda).

Svjedok M. M., kum tužitelja i susjed stranaka naveo je sudu da veranda odnosno aneks kuće tužene predstavlja ulaz u kuću tužene koji je nakon 2006. g. zatvoren, a prije da su postojale skale na stupovima. Svjedok K. P., susjed stranaka rekao je da tužena nije poštivala dogovor te je na mjestu gdje se nalazi njena kuća na međi napravila zid verande u dužini 3 m i visini 6 m, odnosno proširila je verandu i napravila zid kuće suprotno dogovoru s tužiteljem i to nakon Sporazuma jer se sjetio da je bilo dolazaka policije i da je tužitelj pokušao spriječiti gradnju ali to nije uspio. I. K., susjed tužitelja na selu koji poznaje i tuženu preko tužitelja, kazao je sudu da je između nekretnina stranaka postojao zidić od 20-ak cm na kojem je tužena praktički napravila tužitelju kuću na mejašu, i to po njegovom sjećanju negdje 2006. g.

Saslušan je i svjedok N. L. koji je za tuženu izvodio radove na verandi,

odnosno, po njegovim riječima, zatvarao verandu 2005. ili 2006. g, a kasnije je gradio i zid u produžetku prema jugu. Opisao je sudu kako je izgledao taj dio kuće prije zatvaranja verande, a nakon što mu je od strane suda pokazana fotografija u boji na listu 42 spisa: potvrdio je da je veranda izgledala upravo kao na ovoj fotografiji odnosno da je imala lukove i unutarnje stepenice, postojala su dva stupa i na vrhu greda, a između nije bilo zida. Opisao je i radove koje je izveo navodeći da je ''podzidao'' što znači zatvorio verandu s istočne strane tako da tu bude puni zid od cigle u cijeloj površini, a tu su prije bili otvori. Verandu da je popunjavao do grede odnosno jedno 2-3 m. Sjetio se da je, dok je gradio, došao susjed i komentirao da je baš dobro kad se susjedi dobro slažu. Susjed, za kojeg je rekao da je to bio tužitelj, da je u početku bio pristojan i normalan ali kasnije da je promijenio ponašanje. Dok su se izvodili radovi tužena da je s tim susjedom išla kod odvjetnika potpisati ugovor u vezi međašnog zida koji se izrađivao par mjeseci nakon što je izvodio radove na verandi i tada je tužitelj bio drugačiji jer mu je smetalo nešto oko tog zida. Ponašanje tužitelja da nije bilo vezano za verandu jer su radovi na verandi već završili.

Na ovom mjestu sud smatra potrebnim osvrnuti se na komentare stranaka vezane za stanje lica mjesta koje je zabilježila fotografija u boji koja se nalazi u spisu uvezana na listu 42 spisa, a ta je ista fotografija, crno-bijela, uvećana i u kopiji, dostavljena u spis i na ročištu od 3. travnja 2013. g., isto od strane tužene.

Tužitelj je u svom iskazu naveo sudu da ova fotografija ne prikazuje stanje iz 2005. g. nego da je riječ o kasnijem stanju nakon zaključenja Sporazuma možda iz 2006. g. ili 2007. g. Tužena je, pak, prilažući u spis ovu fotografiju (i to u dva navrata) kazala da se radi o fotografiji istočnog zida njene nekretnine iz 2004. g. koja prikazuje što je tužitelj rušio, a na ročištu od 25. rujna 2018. g. je dodala da je fotografija u boji slikana prije zaključenja Sporazuma između stranaka te da je iz te fotografije vidljivo da je istočni zid kuće sagrađen prije Sporazuma. Ponovljeno je da je postojeći zid, čije se uklanjanje traži, istovjetan zidu koji je prikazan na fotografiji u boji. Jedina razlika je u tome što na fotografiji u boji ne postoji zidić visine oko 1,5 m kojeg je na međi ispred spornog zida izgradila tužena sukladno Sporazumu.

S ovakvom interpretacijom fotografije u boji koja je u spis uvezana na listu 42 ne slaže se ovaj sud. Na toj fotografiji vidi se upravo ono o čemu je sudu pričao saslušani svjedok L., graditelj verande kako ona danas izgleda: naime, na fotografiji u boji vidljivo je stanje prije ''podzidivanja'' verande, a kako se to izjasnio svjedok L.: stepenice, stupovi i na vrhu greda, između kojih nije bilo zida od cigli koji je svjedok izradio popunjavajući rupe između stupova. To je sud zaključio uspoređujući fotografije sadašnjeg stanja fronte kuće (fotografije iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. označene brojevima 1 i 12 kao i crno bijele fotografije s lista 41 spisa) te skicu koju je izradio vještak N. i nalazi se uvezana na listu 80 spisa i stanja koje je zabilježila fotografija u boji na listu 42 spisa.

Dobro se vidi da prizemni dio stepenica s podestom kako je prikazano na fotografiji u boji nije bio ozidan s tri strane, kako je to opisao vještak N. opisujući današnje stanje, već sa sjeverne strane uopće nije bilo zida. Ujedno se pažljivim uspoređivanjem može vidjeti da zida koji je prikazan na bokocrtu koji je izradio vještak N. na listu 80 spisa poviše točaka A, B i C pa uvis uopće nije bilo jer je tu bio prostor koji nije bio ozidan ciglama i to je dio zida koji je tužitelj uporno rušio, tužena uporno gradila odnosno davala nalog da se gradi i u tome konačno i uspjela.

S obzirom da je tužena, komentirajući fotografiju u boji, sama kazala da je to stanje lica mjesta prije zaključenja Sporazuma, ovaj je sud zaključio, a i iskaz svjedoka L. to potkrepljuje, da istočni zid prikazan na bokocrtu koji je izradio vještak N. na listu 80

spisa poviše točaka A, B i C pa do vrha te dio zida izgrađen ciglama između postojećih stupova poviše točaka C i F od stepenica pa do vrha zgrade, nije postojao u trenutku kad su stranke ovog postupka zaključile Sporazum i da je taj dio zida tužena izgradila uz protivljenje tužitelja i bez njegove suglasnosti.

Sad se postavlja pitanje je li gradnjom tog dijela zida došlo do uznemiravanja tužiteljevog prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 822/2 z.u. 437 k.o. K..

S obzirom da je cijeli ogradni zidić koji predstavlja među između nekretnina stranaka izgrađen na nekretnini označenoj kao čest. zem. 822/3 z.u. 424 k.o. K., u vlasništvu tužene, pa tako i istočni zid njene kuće koji je dograđen na ogradni zidić, a kako se to izjasnio vještak B. u svom nalazu i mišljenju, proizlazi da je tužena gradila na svojoj nekretnini. Jedino što bi tuženu s uspjehom sprječavalo u gradnji je postojanje nekog stvarnog prava tužitelja ili neka ugovorna obveza koju je eventualno na sebe tužena preuzela, primjerice da se obvezala da na međi neće graditi, što iz provedenog postupka ne proizlazi.

Tužitelj je u tužbi naveo da tužena nije ovlaštenica prava služnosti koje bi joj dopuštalo ograničiti pravo vlasništva tužitelja, ali se kod tvrdnje da je gradnjom zida došlo do ograničenja svjetlosnog i zračnog prostora tužitelja radi zapravo o tome da tužitelj, kao vlasnik povlasnog dobra, nastupa iz pozicije ovlaštenika negativne služnosti koja tuženoj brani zakloniti svjetlost odnosno oduzeti zračni prostor tužitelju.

Negativna služnost se može steći dosjelošću kroz zakonom propisano vrijeme, a prema propisanom u odredbi čl. 229. st. 1. ZV-a. Radi se o izvršavanju sadržaja služnosti za vrijeme od 20 godina čemu se vlasnik poslužne nekretnine nije protivio.

Kod negativne služnosti nije dovoljno da je pasivna strana, u ovom slučaju tužena, nešto propuštala kroz period od 20 godina nego da je tužitelj, kao ovlaštenik negativne služnosti, zabranio tuženoj kao vlasnici poslužnog dobra gradnju zida koji mu zaklanja svjetlost i zračni prostor pa je tužena radi te zabrane kroz period od 20 godina propuštala gradnju zida na međi.

S obzirom da je svjedok K. P., koji je zajedno s tuženom kupio zemljište od istog vlasnika nakon čega su se odmah podijelili i započeli odvojeno gradnju svojih objekata, na ročištu od 26. ožujka 2019. g. kazao sudu da poznaje stranke već trideset (30) godina, dakle najmanje od 1989. g., te da je sama tužena u svom iskazu kazala da je prije gradnje verande s istočne strane njene kuće postojalo vanjsko stepenište izgrađeno još 1986. g. do prvog kata, sud je zaključio da se tužena kroz period od 20 godina pokorila zabrani tužitelja da u razini njegovog prizemnog prozora na zapadnoj fasadi njegove kuće, koji se prozor vidi na fotografiji na listu 9B spisa, izgradi zid i time mu zakloni svjetlost i zračni prostor, odnosno da je tužitelj stekao opisanu negativnu služnost.

Stoga je tužba koju je tužitelj izabrao radi zaštite svojih prava actio confessorium iz odredbe čl. 233. ZV-a, a ne actio negatorium, jer tužitelju ne pripada zaštita njegovog prava vlasništva nego zaštita kao ovlašteniku negativne stvarne služnosti koju je stekao dosjelošću.

Prema odredbi čl. 234. ZV-a da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz čl. 233. ZV-a, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tog prava.

Da je gradnjom tužene i to zida poviše točaka A, B i C pa do vrha zgrade te popunjavanjem praznina između stupova poviše točaka C i F od stepenica pa do vrha zgrade došlo do uznemiravanja izvršavanja tužiteljevog prava negativne služnosti najbolje se vidi iz fotografija broj 2, 7 i 8 iz nalaza i mišljenja vještaka N. (listovi 82 i 83 spisa),

fotografije s lista 64 spisa iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka B. kao i fotografija s lista 41 spisa te uspoređivanjem tog stanja sa stanjem na fotografiji s lista 9 B spisa, koja pokazuje stanje kada tužitelju nije bila zaklonjena svjetlost i zračni prostor ispred prizemnog prozora na zapadnom dijelu njegove kuće. Sud je to i sam uočio prilikom provođenja radnje uviđaja na licu mjesta ušavši u uski prolaz između kuća stranaka širok manje od metra (0,96 m prema nalazu i mišljenju vještaka B.).

Tužena, pak, nije dužna ukloniti cijeli zid koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. N. i to na skici bokocrta s lista 80 spisa označen slovima slovima A,

B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P i A, već samo dio zida koji nije postojao u trenutku sklapanja Sporazuma, a to je dio poviše točaka A, B i C sve do vrha zgrade tužene, i dio ozidan ciglama između nosivih betonskih stupova poviše točaka C i F na sve tri etaže, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev bilo potrebno prihvatiti, a u preostalom dijelu odbiti kao neosnovan. Dakle, nakon uklanjanja na licu mjesta trebali bi ostati stupovi i grede koji su postojali u vrijeme zaključenja Sporazuma i na koje se oslanjaju podesti stepenica koje se vide na bokocrtu s lista 80 spisa između točaka C i F sve do vrha zgrade tužene.

-u odnosu na zahtjev vezan za odvodnju oborinskih voda

Zahtjevom iz točke 2. petita tužbe, već je to navedeno, tužitelj je tražio poduzimanje mjera kojima bi se spriječio dotok oborinskih voda na njegovu nekretninu.

S obzirom na sadržaj iskaza tužitelja koji je naveo da se na njegovoj nekretnini nalazi cijev tužene za odvod oborinskih voda, koja je ukopana i zabetonirana te se stoga ne vidi, koju je tužena položila uz njegovo dopuštenje davno prije Domovinskog rata, ali samo privremeno i uz obećanje da će s vremenom sebi izgraditi novu odvodnju i ovu cijev zatvoriti bez da je vadi iz zemlje, da se pri tome stranke nisu dogovorile kad će se ta cijev zamijeniti odnosno zatvoriti jer su tada bili u dobrim odnosima, te s obzirom da je tužitelj izričito naveo da se na njegovoj zemlji ne izlijevaju bilo kakve oborinske vode s nekretnine tužene, zaključak je ovog suda da je tužitelj mogao eventualno samo tražiti uklanjanje cijevi tužene sa svoje nekretnine, formulirajući svoj zahtjev kao negatornu tužbu radi uznemiravanja prava vlasništva.

Kako je tužitelj u točki 2. petita svoje tužbe zatražio od tužene poduzimanje mjera odnosno radnji i to konkretno postavljanje žljebova i oluka za odvod oborinskih voda sa svoje nekretnine čime bi se spriječilo daljnje slijevanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja, sve na način i prema shematskom prikazu vještaka A. N. sa stranice 7

njegovog nalaza i mišljenja, takav je zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II. iz razloga što se na nekretninu tužitelja ne slijevaju nikakve oborinske vode s nekretnine tužene i ne dolazi do nastanka bilo kakve štete.

Samo usput treba navesti kako je tužena u svom iskazu navela da joj je tužitelj sam predložio položiti cijevi uz rub njegove nekretnine da ne mora kopati kroz svoje stepenice, što je i napravila s tim da se cijevi vraćaju na njen teren gdje ulazi voda te da nije uopće bilo govora o tome da će naknadno provući cijevi kroz svoju nekretninu i ovu cijev koja prelazi preko nekretnine tužitelja zatvoriti.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), budući da je sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da ima osnova za donošenje odluke o tome da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Splitu, 22. ožujka 2021. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).