Pr-245/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz Z., I. P. I.. br. 45, OIB: ……………….,

zastupanog po pun. I. Ć., odvj. u I., protiv tužene R. H.,

M. U. P., OIB: ………….., zastupana po ODO S., radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2021. god. u nazočnosti pun. tužitelja I. Ć., odvj. u I., i pun. zz tužene J. M., objavljene dana 19. ožujka 2021. god.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 26.346,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 622,43 kn. od 16.02.2013. do isplate

- na iznos od 631,65 kn. od 16.03.2013. do isplate

- na iznos od 646,10 kn. od 16.04.2013. do isplate

- na iznos od 636,87 kn. od 16.05.2013. do isplate

- na iznos od 288,61 kn. od 16.06.2013. do isplate

- na iznos od 416,35 kn. od 16.07.2013. do isplate

- na iznos od 609,76 kn. od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 495,31 kn. od 16.09.2013. do isplate

- na iznos od 634,23 kn. od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 578,97 kn. od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 618,01 kn. od 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 641,67 kn. od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 623,08 kn. od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 532,77 kn. od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 685,67 kn. od 16.05.2014. do isplate

- na iznos od 206,58 kn. od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 588,14 kn. od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 585,34 kn. od 16.08.2014. do isplate

- na iznos od 644,06 kn. od 16.12.2014. do isplate - na

iznos od 594,08 kn. od 16.01.2015. do isplate - na iznos

od 643,28 kn. od 16.02.2015. do isplate - na iznos od

646,58 kn. od 16.03.2015. do isplate - na iznos od 661,84

kn. od 16.04.2015. do isplate - na iznos od 627,98 kn. od

16.05.2015. do isplate - na iznos od 662,22 kn. od

16.06.2015. do isplate - na iznos od 206,22 kn. od

16.07.2015. do isplate - na iznos od 599,47 kn. od

16.08.2015. do isplate - na iznos od 630,52 kn. od

16.11.2015. do isplate - na iznos od 288,79 kn. od

16.12.2015. do isplate - na iznos od 591,70 kn. od

16.02.2016. do isplate - na iznos od 594,32 kn. od

16.03.2016. do isplate - na iznos od 672,49 kn. od

16.04.2016. do isplate - na iznos od 691,05 kn. od

16.05.2016. do isplate - na iznos od 622,72 kn. od

16.06.2016. do isplate - na iznos od 682,40 kn. od

16.07.2016. do isplate - na iznos od 662,89 kn. od

16.08.2016. do isplate - na iznos od 654,62 kn. od

16.09.2016. do isplate - na iznos od 674,96 kn. od

16.10.2016. do isplate - na iznos od 196,51 kn. od

16.11.2016. do isplate - na iznos od 613,96 kn. od

16.12.2016. do isplate - na iznos od 702,46 kn. od

16.01.2017. do isplate - na iznos od 678,87 kn. od

16.02.2017. do isplate - na iznos od 706,28 kn. od

16.03.2017. do isplate - na iznos od 654,75 kn. od

16.04.2017. do isplate - na iznos od 311,85 kn. od

16.05.2017. do isplate - na iznos od 388,05 kn. od

16.06.2017. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu razlike naknade plaće.

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 22.03.2018.godine tužitelj navodi da je zaposlenik tužene MUP-a u Ispostavi granične policije u I., te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I., a koji rad da obavlja u smjenama od po 13 sati. Navodi se da je tužitelj u vremenu od 01.01.2013.godine do 01.06.2017.godine po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30 kad mu je smjena počinjala u 7 h, te odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kad mu je smjena završavala u 19 h. Ističe se da kad mu je smjena počinjala u 19 h, da je tužitelj bio dužan doći na posao pola sata ranije odnosu u 18 i 30 h, a da je odlazio pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 h kad mu je smjena završavala u 7 h. Ističe se da slijedom navoda iz točke II. tužitelj radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za jedan sat, te da obzirom da tužitelj odradi u prosjeku trinaest smjena mjesečno da proizlazi da radi trinaest sati mjesečno više od onog što mu je plaćeno. Naposljetku se navodi da obzirom na radno mjesto i bruto plaću tužitelja proizlazi da cijena jednog sata rada tužitelja iznosi od 33,00 Kuna do 50,00 Kuna, te da budući da radi trinaest sati mjesečno više od onoga za što je plaćen da mu pripadaju mjesečni iznosi koji su navedeni u tužbenom zahtjevu. U navedenom smislu tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 29.289,00 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 14.06.2020.godine tako da isti potražuje iznos od ukupno 26.346,45 Kuna sa pripadajućom kamatom, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Buljan .

Tuženik u odgovoru na tužbu od 27.06.2018. navodi da je iz dokumentacije koju je dostavio razvidno kako je rad policijskih službenika za graničnu kontrolu organiziran u sustavu od 12/24 i 12/48. Svi policijski službenici za graničnu kontrolu u PP I. do 14.10.2013. da su dolazili pola sata ranije, nakon listopada 2013. na međunarodne granične prijelaze V. D. i V. G. da je ukinuta obveza ranijeg dolaska u postaju.

Organiziranim prijevozom, koji polazi 15 min ranije iz PP, da odlaze na granične i pogranične prijelaze. Policijski službenici koji obavljaju službu na graničnom prijelazu za pogranični prijelaz J. M.-Č. da imaju obvezu doći 15 min ranije, te da im je 15 min potrebno i nakon završetka smjene, radi razduženja. Policijski službenici koji službu obavljaju na prijelazu za pogranični promet S.-D. i S.-D. brdo da na posao

moraju doći pola sata ranije zbog otpreme službe i putovanja na dislocirane granične prijelaze, te da im je toliko potrebno i za povratak u postaju. Slijedom navedenog, da je osnovano potraživanje tužitelja jedino u dijelu koji se odnosi na smjene odrađene na graničnom prijelazu za pogranični promet S.-D. i S.-D. brdo, kada

je doista radio duže od redovnog radnog vremena po smjeni. Na koncu, tužena smatra da se izračun ima izvršiti temeljem podataka dostavljenih u tablici tuženika,na način da su prikazani sati rada obračunati kroz redovan rad plus 5% dodatka za rad u turnusu.

Tuženik se usprotivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, iz razloga navedenih tijekom postupka, ističući da je vještak dipl. oec. B. pogrešno izvršio izračun, jer da je izračun izvršen suprotno odredbi čl. 44. KU za državne službenike i namještenike. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora (str. 4 spisa); pregledani su podaci o broju smjena; izračun tužene; pretpostavljeni izračun; pregledane su obračunske liste plaća tužitelja; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku dipl. oec. I. B.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. G., I. G.,

M. L., F. Č., A. J., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja,

pregledana je i druga dokumentacija koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj djelatnik MUP-a u Ispostavi granične policije u I. te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. Također nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora (list 4 spisa), a o kojem zahtjevu nije odlučeno. Nadalje nije sporno da je tužitelj na navedenom radnom mjestu radio u turnusima.

Sporno je da li tužitelja pripada naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

Temeljem odredbe čl. 41. st. 1. KU za državne službenike i namještenike (NN br. 89/12 i 104/13) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.

Iz suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka M. G., I. G., M.

L., F. Č. i A. J., što potvrđuje i tužitelj u stranačkom iskazu, proizlazi da je tužitelj kao i ostali policijski službenici raspoređeni u Ispostavi granične policije PP I., bio raspoređen na poslovima kontrole prelaska držane granice, te da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran smjenski. Policijski službenici na posao su trebali dolaziti 15 min ranije radi organiziranog prijevoza na međunarodne granične prijelaze (V. D., V. G.), te zbog odlaska na značajno udaljene granične prijelaze za pogranični promet (S.-D. ili S.-D. brdo). Nadalje, u utuženom

razdoblju rad je bio organiziran na način da su na mjestu rada trebali ostati do dolaska kolega iz suprotne smjene, koji su na mjesto rada (granični prijelaz) dolazili organiziranim prijevozom. Tužitelj se potom s mjesta rada trebao vratiti do PP I., gdje je razduživao vozilo, te predao pisano izvješće šefu smjene. Svi saslušani svjedoci, kao i tužitelj iskazali su da su do mjesta rada, obzirom da udaljenost graničnog prijelaza, gustoću prometa, kao i vrijeme trajanja primopredaje smjene, na svakom pojedinom graničnom prijelazu (cca 5-10 minuta, nakon završetka svoje smjene), u postaju I. su se vraćali od cca 20 do cca 1,30 minuta nakon završetka smjene.

Po mišljenju ovog suda uvjerljivi su i životno logični suglasni iskazi svjedoka i tužitelja, u kojima navode da mjesto rada, tj. međunarodni granični prijelaz ili granični prijelaz za pogranični promet nikada nisu smjeli, niti mogli napustiti odmah po završetku svoje smjene u 7,00 tj. 19,00 sati, nego tek po dolasku kolega iz druge smjene, kada bi se isti organiziranim prijevozom vraćali u PP I., gdje bi se ponekad radi razduživanja i pisanog izvješća zadržali još cca 10 minuta.

Dakle, iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj, radio duže od punog radnog vremena i to najmanje za 1 sat, pa istog pripada pravo na uvećanu plaću.

Radi utvrđivanja točne visine potraživanja izveden je dokaz vještačenjem po stalnomsudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. I. B..

Proizlazi da je vještak uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja utvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za odrađene prekovremene sate već samo za odrađeni redovan fond sati. U vještvu je vještak izračunao satnicu za utuženo razdoblje temeljem vrijednosti bruto plaće po mjesecima odnosno bruto satnica redovne plaće = bruto plaća/broj odrađenih sati. Vještak navodi da je izračun prikazan u Tablici 1 i to na navedeni način da je bruto plaća za svaki mjesec podijeljena sa pripadajućim brojem odrađenih sati te da je u tako navedenoj tablici dobivena satnica bruto plaće za svaki utuženi mjesec. Vještak ističe da su u posljednjoj (5.) koloni tablice 1. dobivene satnice bruto plaće za svaki pojedini mjesec. Navodi se da je u daljnjem izračunu potrebno dobiti izračun vrijednosti ranijeg dolaska i kasnije odlaska, a sve sukladno broju smjena (turnusa) po mjesecu, te vještak ističe da je sukladno tužiteljevom zahtjevu izvršio izračun navedenog, a koji da je naveden u Tablici 2. Zaključno vještak u nalazu i mišljenju navodi da tužitelju u razdoblju od siječnja 2013.godine do svibnja 2017.godine nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje da je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom iznosu bruto iznosu od 26.346,45 Kuna odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7. pripadajuće Tablice 2, te se navodi da je dobivena vrijednosti izračunata temeljem vrijednosti bruto satnice izračunate na način da se bruto plaća dijelila sa brojem odrađenih sati.

Obzirom da iz svih pregledanih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je sud utvrdio da je tužitelj radio duže od redovnog rada, te da se morao javljati u postaju PP I. i prije i poslije radne smjene navedeni jedan sat rada duži od redovnog radnog vremena, a kojeg tužena nesporno nije platila tužitelju treba obračunati na bazi prosječne vrijednosti sata za pojedini mjesec, a do toga se dolazi na način da se bruto plaća podjeli sa brojem sati u tom mjesecu i dobije se vrijednost jednog sata, a nakon čega se ta vrijednost pomnoži sa brojem smjena, odnosno sati prema podacima koje je dostavila tužena. Obzirom da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno podacima tužene o broju sati i obračunskim listama za tužiteljicu za utuženo razdoblje navedeni tužbeni zahtjev je potrebno prihvatiti u cijelosti kao osnovan.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka I. B. kao vjerodostojan i logičan budući se navedeno vještvo zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila tužena i to: pretpostavljenom obračunu tuženika, podacima o broju smjena/sati, te obračunskim listićima plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2013.godine do svibnja 2017.godine. Prigovor tužene da je vještak I. B. pogrešno izvršio izračun jer da je izračun izvršen suprotno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike u cijelosti je prema mišljenju ovog suda neosnovan jer su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni pa je u tom smislu vještak I. Buljan pravilno izračunao visinu zahtjeva temeljem prosječne bruto satnice, a temeljem navedene relevantne dokumentacije koju je dostavila tužena. Istovjetan stav je zauzela i sudska praksa i to u odluci Županijskog suda u Splitu Gž R-713/2019-2 od 29.travnja 2020.godine (list 142-144 spisa), te u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 184/2019-2 od 30.siječnja 2019.godine. Mjesečni iznosi navedeni u vještvu vještaka Buljan i tužbi dospijevaju 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi članka 84. stavku 3. ZR/09, odnosno članka 92. stavku 3. ZR/14.

Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbičlanka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

Što se tiče troškova ovog postupka, obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, ovaj sud smatra da je tuženik dužan u cijelosti naknadi tužitelju parnični trošak u smislu odredbe članka 154.stavka 3., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14). U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn; trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav 3 obrazložena podneska po 1.000,00 kn, za pristup na 8 ročišta po 1.000,00 kn, što uz trošak vještačenja od 2.000,00 kn, ukupno iznosi 15.000,00 kn, koji iznos tuženik duguje tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15).

Ovaj sud nije odobrio tužitelju troškove izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknadu za upotrebu osobnog automobila za dolazak na ročište sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Međutim, obzirom da u sjedištu ovog suda ima odvjetnika koje su mogli kao zamjena punomoćnika tužitelja pristupiti na navedena ročišta pa se tužitelju u tom smislu ne mogu dosuditi putni troškovi i troškovi za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja za zatražena ročišta zbog dolaska njegovog punomoćnika već se istome troškovi postupka mogu dosuditi u onoj visini koja pripada i nekom od odvjetnika iz sjedišta ovog suda. Radi navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 19. ožujka 2021. god.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne strane.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis