REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2520/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz P., O.: …, kojeg zastupa punomoćnica

V. K., odvjetnica u S., protiv tuženika pod 1 J. B., O.: …, iz

Z., pod 2 Ž. G. K., O.: …., iz

J., N. Z., koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S.

i pod 3 J. G., O.: …., iz Z., radi utvrđenja i

uknjižbe prava suvlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2021. u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu radi objave 19. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj A. M. iz P., O.:

…, stekao pravo suvlasništva za ½ dijela slijedećih realnih dijelova nekretnine oznake čest. zem. 2768, vinograd, Z. 365 K. K.:

- realnog dijela površine 640 m2 koji je na S. lica mjesta U. V. rujan 2020. godine", a koja prileži D. nalaza vještaka za geodeziju u predmetu P-2520/2017 "U V., rujan 2020. godine", stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R., ing. geod., označen žutom bojom i slovima A-B-C-F-E-D-A te

- realnog dijela površine 1346 m2 koji je na S. lica mjesta U. V. rujan 2020. godine", a koja prileži D. nalaza vještaka za geodeziju u predmetu P-2520/2017 U. V. rujan 2020. godine", stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R., ing. geod., označen crvenom bojom i slovima G-H-I-J-G.

II Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude, a bez daljnjeg odobrenja ili sudjelovanja tuženika, u zemljišnoj knjizi za KO K. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje će se, po provedenoj parcelaciji nekretnine oznake čest. zem. 2768, vinograd, ZU 365 KO K., formirati od realnih dijelova te nekretnine označenih u točki I ove presude, sve na svoje ime za ½ dijela, uz prethodno brisanje prava suvlasništva tih nekretnina s imena tuženika pod 1 J. B., O.: …, iz Z.,

za ¼ dijela, pod 2 Ž. G. K. rođ. G., O.: …, iz J., N.

Z., za 1/8 dijela i pod 3 J. G., O.: …, iz Z.,

za 1/8 dijela.

III Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.600,00 kn.

O b r a z l o ž e nj e

Dana 16. svibnja 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika pod 1-3 te ranije označene tužene pod 4 V. B., tužbom radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 2768 Z. 365 K. K. za cijelo. Navodi kako su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine čiji je stvarni vlasnik i posjednik upravo tužitelj, jer ju je početkom dvadesetog stoljeća kupio njegov djed A. M. pok. K., koji je za života svoju nepokretnu imovinu podijelio sinovima K., A. (T.) i J. (B.), dok su kćerke

K. i M. isplaćene u novcu. Dodaje kako je prilikom ove diobe predmetna nekretnina pripala u posjed i vlasništvo njegovom ocu K. M., a nakon njegove smrti tužitelju za cijelo, jer se njegova sestra K. A. odrekla svog nasljednog dijela u koristi tužitelja,

dok su mu sestre A. S. i M. M. svoje nasljedne suvlasničke dijelove

naknadno darovale. Nadalje navodi kako je predmetna nekretnina položena uz kuću njegove obitelji te s istočne, zapadne i južne strane okružena nekretninama u vlasništvu obitelji M., s kojima čini jedinstvenu cjelinu i kako se na tom spornom prostoru nalaze stabla badema i maslina koje obitelj tužitelja obrađuje i koristi. Na kraju spominje kako je predmetna nekretnina u službenoj katastarskoj evidenciji iz njemu nepoznatih razloga upisana kao isključivi posjed njegove strine F. M., s kojom na okolnost vlasništva i posjeda nema nikakvog spora.

U svojim odgovorima od 14., 19. , 20. i 26. lipnja 2017. tuženici su se usprotivili tužbenim navodima i postavljenom tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako su upisani suvlasnici predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja, odnosno valjanih pravnih poslova i kako se radi o zakonitom nizu upisa, dok tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio potrebnim dokazima.

Dana 28. veljače 2018. zaprimljen je odgovor ranije označene tužene pod 4 V. B., u odnosu na koju je tužitelj u tijeku postupka povukao tužbu, što je sud utvrdio rješenjem od 17. travnja 2019.

U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom vlasničkih listova od 15. svibnja i 7. lipnja 2017. , izjave od 15. svibnja 2017., zaključka U. za katastar S., I. V. od 4. svibnja 2017., djelomičnog rješenja U. državne uprave u S. Ž., I. S. od

28. prosinca 2011., rješenja K. suda u V. broj I 4/48-21 od 31. ožujka 1950., rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj IV-O-9523/97 od 12. siječnja 1998., broj VI-O-1326/89 od 29. ožujka 1989. i broj XVI-O-2306/72 od 7. studenog 1974., ugovora o darovanju nekretnina od 11. travnja 2006. i njegovog aneksa od 19. svibnja 2006., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj V-O-7144/89 od 17. siječnja 2005., izjava od 6. svibnja 1917. i 1. prosinca 1918., uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama U. za katastar S., I. V. od 17. svibnja 2017. s prilozima, rješenja o nasljeđivanju broj O-149/89, O- 2125/90 od 14. svibnja 1991., O-1048/77 od 6. prosinca 1977., broj O-656/71 od 28. prosinca 1971. i broj O-1723/82 od 27. prosinca 1982., ugovora o darovanju od 14. studenog 2013. i njegovog dodatka od 14. siječnja 2014., smrtovnice od 24. listopada 1960., pogodbe od 14. rujna 1935., povijesnog vlasničkog lista od 20. travnja 2018., vlasničkog lista od 18. ožujka 2004., oporuke od 5. listopada 2005., zapisnika U. za katastar, I. V. od 10. listopada 2006., poreznog rješenja od 24. listopada 2006. s ispisom naloga za uplatu od 17. siječnja 2007., rješenja broj Z-329/06 od 2. studenog 2009., rješenja Ministarstva kulture od 11. prosinca 2012., preslike katastarskog plana od 2. kolovoza 2010., izjave od 29. svibnja 2018., očevidom održanim na licu mjesta 11. ožujka 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 18. svibnja 2020. s prilozima te dopunom vještva od 25. rujna 2020. s prilogom, saslušanjem svjedoka M. K., R. i A. M., J.

Ž., F. i K. M., R. M. te tužitelja i tuženika pod 1-3 kao parničnih

stranaka.

Podneskom od 21. prosinca 2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

Parnične stranke zatražile su naknadu troška.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva za ½ dijela u odnosu na ovdje sporne dijelove nekretnine čest. zem. 2768 KO K..

Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U tužbi, ali i na pripremnom ročištu 15. ožujka 2018. tužitelj tvrdi kako je njegov djed A. M. pok. K. stekao pravo vlasništva na temelju kupoprodaje koju je sklopio s pravnim prednicima tuženika, a kako se radi o pravnom poslu sklopljenom početkom dvadesetog stoljeća, u ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je u to vrijeme bio u primjeni.

Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva bila je potrebna valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se na nekretninama uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja, a sve temeljem ovjerene isprave u propisanoj formi. Međutim, sudska praksa jedinstveno je tumačila navedena pravna pravila na način da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na temelju ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički proveden, pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus).

Pregledom vlasničkog lista od 15. svibnja 2017., razvidno je kako je predmetna nekretnina čest. zem. 2768 ZU 365 KO K., vinograd, upisana kao suvlasništvo tuženika pod 1 J. B. za ¼ dijela, tuženih pod 2 i 3 Ž. G. K., odnosno J.

G. za po 1/8 dijela te ranije označene tužene pod 4 V. B. za ½ dijela, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika pod 1-3 u ovoj pravnoj stvari.

Pregledom izjava J. G. od 6. svibnja 1917. i A. G. od 1. prosinca 1918., razvidno je kako su braća A. i A. G. prodali A. M. V.

K. iz K., D., nekretninu oznake čest. zem. 2768 Z. 365 K. K., a iz povijesnog vlasničkog lista od 20. travnja 2018., razvidno je kako je predmetna nekretnina od prvog upisa u zemljišnoj knjizi početkom dvadesetog stoljeća do 1930. bila uknjižena kao suvlasništvo braće A. i A. G. pok. J..

Pregledom uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama U. za katastar S., I. V. od 17. svibnja 2017. s prilozima, razvidno je kako je nekretnina čest. zem. 2768 K. K. od osnutka katastra na otoku V. upisana u posjedovnom listu broj 508

naslovnika A. M.-V., a nakon toga F. M. iz S.

Pregledom smrtovnice K. S. od 24. listopada 1960., razvidno je kako je kupac A. M. pok. K. umro 3. listopada 1960., a njegovi potomci K., A. i J.

M. te M. P. i A. D..

Pregledom pogodbe od 14. rujna 1935., razvidno je kako su A. D. roditelji namirili te se odrekla svog nasljednog dijela nakon njihove smrti.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-149/89 od 16. lipnja 1989., razvidno je kako su K. M. pok. A. naslijedili sin, ovdje tužitelj A.

M. i kćerke A. S. i M. M., koje su svoje naslijeđene dijelove

darovale tužitelju, kako to proizlazi iz ugovora o darovanju od 14. studenog 2013. i njegovog dodatka od 14. siječnja 2014. te ovjerovljene izjave K. A. od 29. svibnja 2018.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-2195/90 od 14. svibnja 1991., razvidno je kako je P. M. ud. K. naslijedio sin, ovdje tužitelj A.

M. pok. K. za cijelo.

Na temelju iznesenog, jasno proizlazi kako je tužitelj nasljednik oca K. M. pok. A. (sina kupca A. M.-V.) za cijelo.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1048/77 od 6. prosinca 1977., razvidno je kako je J. M. pok. A. naslijedila supruga F. M. iz

S., za cijelo.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-656/71 od 28. prosinca 1971., razvidno je kako su A. M. pok. A. naslijedili supruga M. M. i djeca

P. i R. M., svaki za po 1/3 dijela, dok su nasljednika P. M. pok.

A. naslijedili supruga K. M. i mldb. sin T. M., svaki za po ½ dijela,

kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1723/82 od 27. prosinca 1982.

Prilikom očevida održanog na licu mjesta 11. ožujka 2020., tužitelj je po svojoj punomoćnici kao predmet spora pokazao zemljište položeno uz ovdje nespornu staru kamenu kuću u selu D. na otoku V., koje se proteže od sjeverne fasade tog objekta u smjeru juga, a oblika je nepravilnog pravokutnika. Ovom prilikom utvrđeno je kako južnu granicu pokazane nekretnine predstavlja već navedena sjeverna fasada kuće, dok zapadnu i južnu predstavljaju stari kameni suhozidi, a s istočne strane nisu uočene jasne međašne oznake. Površina predmetne nekretnine u južnom dijelu predstavlja prostor na kojem je miješalica za beton i građevinski materijal, a na njega se nadovezuje neobrađena površina, obrasla u makiju i visoku travu s nizom stabala badema, maslina, borova i oskoruše, dok je krajnji, sjeverozapadni dio svježe preoran. Približno po sredini površinu predmetne nekretnine presijeca zemljana cesta širine oko 3 m, a na južnoj polovini i to od nespornog objekta u smjeru juga proteže se relativno nova kamena utabana staza.

Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 18. svibnja 2020. i njegovoj dopuni od 25. rujna 2020. identificirao pokazanu nekretninu utvrdivši kako je položena na čest. zem. 2768 KO K., a njezine dijelove na skici lica mjesta prikazao slovima i bojama, tako da je dio položen južno od makadamske ceste, površine 640 m2, označio slovima A-B-C-F-E-D-A i žutom bojom, a dio položen sjeverno od te ceste, površine 1346 m2, označio slovima G-H-I-J-G i crvenom bojom. Na ovaj nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, a tužitelj je tužbeni zahtjev konačno postavio upravo u skladu s nalazom i priloženom skicom lica mjesta.

Na okolnost korištenja predmetne nekretnine prethodnih desetljeća, ali i njezinom nasljeđivanju, govorili su svjedoci M. K., R. i A. M., J. Ž., F. i

K. M. te R. M., koji u potpunosti potvrđuju navode tužitelja, kako o

stjecanju, tako i o kakvoći posjeda. N., čuli su kako je predmetnu nekretninu kupnjom stekao tužiteljev djed A. M. po povratku iz S., a poznato im je kako su je koristili tužiteljevi roditelji K. i P. M., koji su na sjevernom dijelu obrađivali vinograd te brali plodove stabala badema i oskoruše. Također im je poznato kako je zemljište nakon njihove smrti nastavio koristiti sin, a ovdje tužitelj A. M., koji je preorao južni dio,

a nemaju saznanja da su nabrojani posjednici bili smetani ili kako osporavani, bilo od svoje rodbine ili trećih osoba. O tuženicima nemaju nikakvih saznanja, a nekima je poznata ranija tužena V. B. rođ. G., ali ni nju ne dovode u vezu s predmetom spora. Iskaze svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima, susjedima i rodbini tužitelja, odnosno osobama u dobi od 68 do 92 godine, stoga je logično i očekivano da su prethodnih 60-70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili, kao i o osobama koje su je koristile te načinu tog korištenja. Posebno je valjalo cijeniti iskaze svjedokinja F., R. i K. M., jer se radi o nasljednicama tužiteljevih stričeva

J. M. pok. A. i A. M. pok. A., kako to proizlazi iz njihovih rješenja o nasljeđivanju (listovi 81-83 spisa), budući potvrđuju navode tužitelja o podjeli imovine obitelji M. kojom je ovdje sporna nekretnina, odlukom djeda i suglasnošću njegovih potomaka, pripala u cijelosti njegovom ocu K. M.. Osim toga, navodi svjedoka u skladu su s prethodno nabrojenom dokaznom građom, a isto tako i u skladu sa službenom katastarskom evidencijom koja se na otoku V. vodi od 1953. i u kojoj je od osnutka, u posjedovnom listu broj 508, kao isključivi posjednik bio upisan pravni prednik tužitelja, odnosno njegov djed A. M.-V., a ne netko od pravnih prednika

tuženika. Ovome valja dodati kako je nakon označenog naslovnika, kao isključiva posjednica do danas evidentirana F. M. iz S., međutim iz stanja u spisu jasno proizlazi kako njezin formalni upis nema nikakve veze sa stvarnim posjedovnim stanjem. Naime, radi se o strini tužitelja, odnosno supruzi njegovog strica J. M. pok. A.,

kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1048/77 od 6. prosinca 1977., čija ovjerovljena izjava od 15. svibnja 2017. (list 5 spisa) jasno ukazuje da je greškom upisana kao posjednica, jer je stvarni vlasnik i korisnik tužitelj A. M., a sadržaj te izjave u potpunosti potvrđuje i u svom iskazu pred sudom. U svakom slučaju, saznanja svjedoka u skladu su s priloženim ispravama i pismenima, a isto tako i sa stanjem na terenu, budući predmetna zemljišna površina graniči s ovdje nespornom kućom tužitelja i s njom čini jedinstvenu cjelinu, tako da im sud poklanja vjeru u cijelosti.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako su pravni prednici parničnih stranaka (A. M. pok. K. te A. i A. G.)

početkom dvadesetog stoljeća, a u svakom slučaju do 1917., sklopili ugovor kojim su braća G. prodali M. čest. zem. 2768 K. K. za cijelo, ali je taj ugovor bio u usmenoj ili manjkavoj pisanoj formi, stoga nije bio podoban za provedbu, tako da se kupac nije upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, već su ostali upisani prodavatelji, a potom njihovi nasljednici, sve do tuženika. Međutim, cjelokupna dokazna građa jasno ukazuje kako je taj pravni posao proizveo očekivane pravne učinke među njegovim sudionicima, ali i među njihovim nasljednicima, koji su ga sve vrijeme uvažavali. Naime, kupac je po sklapanju ugovora uveden u posjed nekretnine, a naknadno se po osnutku službene katastarske evidencije upisao kao isključivi posjednik. Također je utvrđeno kako ga je u odnosu na predmetnu nekretninu za cijelo naslijedio sin, odnosno tužiteljev otac K. M., koji ju je koristio samostalno i neometano te obavljao svoja vlasnička i posjedovna ovlaštenja slobodno od rodbine i trećih osoba. Nekretnina čest. zem. 2768 KO K. nije upisana u rješenju o nasljeđivanju kao dio ostavinske imovine tužiteljevog oca, što je potpuno razumljivo, jer se u trenutku vođenja ostavinskog postupka radilo o izvanknjižnom vlasništvu, ali je od odlučnog značaja činjenica da se stvarno u svojoj cijelosti nasljeđivala od djeda, preko sina do unuka, odnosno tužitelja A. M. pok. K., koji ju je nastavio koristiti na istovjetan način kao i njegovi pravni prednici, o čemu suglasno govore svi svjedoci.

Nasuprot iznesenom, tuženici do zaključenja raspravljanja nisu dostavili niti jedan dokaz koji bi utvrđenja o sklapanju ugovora i njegovim posljedicama osporili ili kako doveli u sumnju. Njihovi navodi o kontinuitetu upisa nasljednika braće G. nemaju na ovu odluku nikakvog pravnog značaja, osim činjenice da su upravo kao upisani suvlasnici nekretnine pasivno legitimirani u ovoj parnici, zbog čega su i označeni kao tuženici, međutim nikada nisu ostvarivali svoja formalno upisana ovlaštenja. Ovaj zaključak jasno proizlazi iz iskaza svih svjedoka koji tuženike i obitelj G. ne znaju ili ih ne dovode u vezu s predmetnom nekretninom, a što je svakako u logičkom skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem pa i samim iskazima tuženika, koji potvrđuju kako s otokom V., a posebno selom D. i spornim zemljištem, nisu imali nikakve stvarne veze, budući su uglavnom živjeli u S., Z. i inozemstvu. U svakom slučaju, oni i njihovi pravni prednici sve vrijeme su znali da im predmetna nekretnina ne pripada, jer bi u protivnom do zaključenja raspravljanja bio priložen dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da su prethodnih desetljeća osporavali posjed obitelji M. ili da su sudskim, odnosno kakvim drugim putem štitili svoj interes, uključujući i pokretanje upravnog postupka pred nadležnim katastarskim uredom, radi promjene upisa stanja posjeda u katastarskim knjigama, što bi bilo životno i očekivano za osobe koje se doista smatraju vlasnicima i to u situaciji kada im je to pravo povrijeđeno. Međutim, na ovu okolnost u spisu nema ni traga, stoga se stavovi tuženika kojima osporavaju tužbene navode, drže u potpunosti neutemeljenim i proizvoljnim.

Slijedom iznesenih okolnosti, sud smatra kako je tužitelj dokazao da je njegov djed A. M. pok. K. sklapanjem pravnog posla kupio predmetnu nekretninu i postao njezin vlasnik u cijelosti, a to pravo u istovjetnom sadržaju naslijedio je ovdje tužitelj, stoga predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište u ranije navedenim pravnim pravilima OGZ. S tim u vezi, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja prava suvlasništva za ½ dijela u odnosu na sporne dijelove čest. zem. 2768 KO K., koje je sudski vještak identificirao i na skici lica mjesta označio slovima i bojom te radi provođenja njezine parcelacije i upisa tog tužiteljevog prava u odnosu na buduće, naknadno formirane cjeline, uz istodobno brisanje suvlasničkih prava tuženika, valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.

S obzirom na ishod spora, tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), uz napomenu kako je od podnošenja tužbe do 15. ožujka 2018. vrijednost predmeta spora iznosila 5.000,00 kn, a nakon toga 200.001,00 kn. Kao osnovan i neophodan priznat mu je trošak sastava tužbe od 16. svibnja 2017. i podnesaka od 17. svibnja 2018. te 21. prosinca 2020., kao i zastupanja na ročištima održanim 15. ožujka i 26. rujna 2018., 7. veljače i 30. listopada 2019., 11. ožujka, 14. srpnja, 15. listopada i 21. prosinca 2020. te 16. veljače 2021. u zatraženom iznosu od 500,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12). Dakle, priznat mu je iznos od 6.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV te za trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.100,00 kn, stoga je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 10.600,00 kn, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 19. ožujka 2021.

Sudac

Branko Malenica

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1 i 2

- tuženoj pod 3