REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 8/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 216. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. travnja 2018. broj K-446/2012-124 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 26. listopada 2020. broj Kž-128/2018-7, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog I. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. travnja 2018. broj K-446/2012-124 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 26. listopada 2020. broj Kž-128/2018-7 te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. travnja 2018. broj K-446/2012-124 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 26. listopada 2020. broj Kž-128/2018-7 I. V. je proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 216. stavkom 1. KZ/97. i na temelju članka 217. stavka 1. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
Osuđeni I. V. je po branitelju, odvjetniku G. M. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), na temelju članka 515. stavka 1.
III Kr 8/2021-3
Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), a iz razloga predviđenih u članku 517. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08., s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika oslobodi optužbe, podredno da se navedena presuda ukine te „vrati predmet nižim sudovima na ponovno odlučivanje“.
Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dalo odgovor, a taj je odgovor dostavljen obrani.
Zahtjev osuđenika je osnovan.
Osuđenik u svom zahtjevu ističe da se pravomoćna osuđujuća presuda temelji samo na zapisniku o prepoznavanju i iskazu oštećenog Đ. J., a koji je u tijeku kaznenog postupka preminuo i zbog toga nije ispitan na raspravi u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, odnosno u kontradiktornom postupku pa da su na taj način počinjene povrede iz članka 468. stavka 2. u vezi s člankom 517. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08., pozivajući se pritom i na članak 515. stavak 1. ZKP/08. Time osuđenik ustvari ističe da je pravomoćno osuđen u postupku koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom odnosno da mu je u postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Naime, oštećeni Đ. J. ispitan je tijekom istrage pred državnim odvjetnikom u svojstvu svjedoka, a kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju od 18. travnja 2012. (listovi 23.-25.). Iz zapisnika o prepoznavanju od 9. studenog 2011. (listovi 9.-10.) proizlazi da je oštećenik prepoznao optuženika kao počinitelja kaznenog djela teške krađe.
Međutim, oštećenik je preminuo ..., pa je njegov iskaz dan u istrazi pročitan tijekom prvostupanjskog postupka na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
Prvostupanjski je sud utemeljio osuđujuću presudu upravo na iskazu oštećenika te zapisnika o prepoznavanju, time da je cijenio iskaz svjedokinje E. K. koja je iskazala da se sjeća da je inkriminiranog dana zvala policiju na traženje oštećenika te psihijatrijsko vještačenje iz kojeg proizlazi da je oštećenik bio u pripitom stanju.
Člankom 431. stavkom 2. ZKP/08. propisano je da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka (ili vještaka) nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. tog Zakona (odnosno uz mogućnost obrane da prisustvuje takvom ispitivanju), ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
Slijedom navedenog, zapisnik o ispitivanju svjedoka Đ. J. u postupku je zakonito pročitan na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08., međutim, u konkretnom slučaju osuđujuća presuda se temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na zapisniku s tzv. nekonfrontiranim iskazom svjedoka Đ. J. te zapisniku o prepoznavanju.
III Kr 8/2021-3
Stoga je u pravu osuđenik kada u svojem zahtjevu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. u vezi s člankom 517. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. koja je počinjena kao posljedica povrede konfrontacijskog prava kao sastavnice prava na pravično suđenje, sadržanog u članku 29. stavku 2. alineji 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) i članku 6. stavku 3. (d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1706., 2/10. i 13/17.).
Osim toga, osuđenik s pravom upire i na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. smatrajući da su počinjene povrede odredaba u žalbenom postupku.
Naime, treba istaknuti da je osuđenik u žalbi isticao da se „osuđujuća presuda temelji samo na iskazu oštećenika i zapisnika o prepoznavanju“, a drugostupanjski je sud, propuštajući istaknutu povredu ocijeniti kao povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., bio dužan po službenoj dužnosti ispitati pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., između ostaloga i je li teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
Nasuprot tome, drugostupanjski sud nije našao niti ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mora paziti po službenoj dužnosti. Umjesto ukidanja prvostupanjske presude, drugostupanjski je sud odbio žalbu optuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu. Na taj je način, u žalbenom postupku, propušteno uočiti i sanirati tešku povedu prava na pravično suđenje. Takav je propust drugostupanjskog suda, naposljetku, rezultirao pravomoćnom presudom, premda se radi o postupku koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (članak 515. stavak 1. ZKP/08.).
Imajući na umu da se sve izložene povrede provlače, kako kroz prvostupanjsku, tako i kroz drugostupanjsku presudu, trebalo je prihvatiti zahtjev osuđenika i ukinuti pravomoćnu presudu koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. travnja 2018. broj K-446/2012-124 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 26. listopada 2020. broj Kž-128/2018-7 te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku.
U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazao ovaj sud te ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze.
U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik osporava dokaznu snagu izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, smatrajući da niti jedan dokaz ne upućuje na njega kao počinitelja kaznenog djela, osim iskaza oštećenika, za koga je vještačenjem utvrđeno da je bio pod utjecajem alkohola, slijedom čega ističe da je sud trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ te ga osloboditi zbog nepostojanja dokaza koji bi ga teretili.
Ovakvi detaljno izloženi navodi u podnesenom zahtjevu svode se ustvari na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, treba napomenuti da se prema taksativno navedenim razlozima u članku 517. stavku 1. ZKP/08., pravomoćna presuda s tog osnova ne može pobijati jer bi se u protivnom dozvolilo preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju mimo zakonskih uvjeta.
III Kr 8/2021-3
Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1.
ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
