Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-12/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. F. zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 2. u vezi s člankom 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. siječnja 2021. broj Kv-I-79/2020-8 (K-28/2012.), u sjednici održanoj 18. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog S. F. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu je odbio zahtjev osuđenog S. F. za obnovu kaznenog postupka po članku 498. stavku 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.). radi se o zahtjevu osuđenika za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Varaždinu od 18. lipnja 2013. broj K-28/2012-155., koja je preinačena u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2014. broj I Kž-754/2013-7, a kojom je S. F. zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 2. u vezi s člankom 61. i iz članka 213. stavka 2. KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina, u koju mu je na temelju članka 63. KZ/97. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. svibnja 2012. nadalje.
Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđeni S. F. po braniteljici J. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva „K., H. i V.“ j.t.d. iz V., navodeći da se žali „zbog bitne povrede odredbi zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“, s prijedlogom da se „pobijano rješenje preinači na način da se prihvati zahtjev osuđenika S. F. za obnovu kaznenog postupka i presudom preinači pravomoćna presuda glede odluke o kazni ili da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak“.
Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Osuđenik se žali zbog „bitne povrede odredbi zakona“, a u stvari da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj, ne obrazlaže niti konkretizira. Iz navoda žalbe, proizlazi da žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje.
Pravomoćna presuda može se, sukladno odredbi članka 498. stavka 1. točka 4. ZKP/08., preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Prvostupanjski je sud, razmotrivši okolnosti na koje se osuđenik poziva u zahtjevu za nepravu obnovu kaznenog postupka, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda osnovano zaključio da iste nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude.
Naime, prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije osuđeniku S. F. prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su cijenili niz olakotnih okolnosti (raniju neosuđivanost, smanjenu ubrojivost u srednjem stupnju tempore criminis, učešće u Domovinskom ratu, podatak da je ratni vojni invalid i nositelj Spomenice Domovinskog rata, te da je dobio medalje za sudjelovanje u vojnim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, kao i njegovo ozbiljno narušeno psihičko stanje odnosno PTSP kao posljedicu sudioništva u Domovinskom ratu), ali i otegotnih okolnosti (da su radnje produljenog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. u vezi s člankom 61. KZ/97. počinjene u periodu od dvije godine prema vlastitoj supruzi, dakle bliskoj osobi, koja je ujedno majka njegovo šestero djece, čime je manifestirao grubost i sebičnost te upornost, te da su kaznena djela iz članka 213. stavka 2. KZ/97. rezultirala i ozbiljnim posljedicama kod djece). Nadalje, pregledom spisa utvrđeno je da je osuđenik već ranije podnio zahtjev za nepravu obnovu koji je odbijen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 07. lipnja 2017. broj Kv-I-45/17. (K-28/12-226) (list 702 do 705 spisa) u kojem je isticao svoje zdravstveno stanje.
Prije svega, stanje osuđenikovog zdravlja na koje se on u zahtjevu poziva ne pokazuje neka znatna odstupanja u odnosu na podatke koji su sudovima bili poznati u vrijeme presuđenja i odlučivanja o ranije podnesenom zahtjevu za nepravu obnovu, pri čemu treba naglasiti da je u dosadašnjem tijeku izdržavanja kazne prema priležećoj medicinskoj dokumentaciji osuđenik obavio sve neophodne preglede i kontrole, kao i da ne odgovara istini žalbeni navod osuđenika da mu je indicirana operacija, jer takvo što iz opsežne dokumentacije koja se nalazi na listovima 755 do 820 ne proizlazi. Prema podatcima liječničke dokumentacije proizlazi da je osuđeniku zbog žučnih kamenaca ordinirana dijeta, kao i da stanje ateroskleroze arterije udova dijagnosticirane u nogama za sada ne zahtijeva operativni zahvat, pri čemu je osuđeniku omogućeno obavljanje pretraga izvan zatvorske bolnice. Nadalje, osuđenik je i u stalnom tretmanu zbog psihičkih poteškoća, te je vidljivo da se redovito obavljaju kontrole i da mu je ordinirana terapija. Dakle, opravdano je prvostupanjski sud utvrdio kako nema nekih značajnijih promjena u zdravstvenom statusu osuđenika, a koje bi, da su postojale u vrijeme izricanja presude, očito dovele do blaže kazne. Pritom treba napomenuti da osuđenik neosnovano smatra da je prvostupanjski sud trebao zatražiti najnovije podatke o zdravstvenom stanju od Kaznionice, jer žalitelj se sam pozvao na već postojeću dokumentaciju i takvo što nije predložio niti je naveo neke okolnosti koje bi u tom smislu tražile provjeru.
Niti promijenjene osobne okolnosti, odnosno činjenica što je osuđenik zasnovao novu bračnu zajednicu s V. F., koja je majka četvero djece koja imaju raznovrsne zdravstvene poteškoće, o čemu je priložena dokumentacija, nisu takve prirode da bi, da su postojale u vrijeme izricanja presude, očito dovele do blaže kazne. Naime, opravdano u tom smislu prvostupanjski sud cijeni težinu i opasnost, te karakteristike počinjenih djela, budući da su žrtve tih djela osuđenikova ranija supruga i šestero njegove vlastite djece, pri čemu se kriminalna aktivnost zbog koje je osuđenik i proglašen krivim protezala kroz razdoblje od dvije godine. Podatak da osuđenik uredno doprinosi za uzdržavanje svoje djece iz ranijeg braka pak predstavlja izvršavanje njegove zakonske obveze te se ne može smatrati okolnošću koja bi dovela do blaže kazne. Navod osuđenika da uz to plaća i neke režijske troškove za kuću u kojoj žive njegova bivša supruga i djeca (troškove struje i TV pretplate) nije ničim potkrijepljen, ali niti relevantan za drugačiju odluku.
Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 18. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
