Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-360/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice F. R.-L. pok. V. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. E., odvjetniku u S., protiv tuženika A. C. N. (ranije A. N. pok. D.) iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-5225/15 od 12. studenog 2020., 18. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-5225/15 od 12. studenog 2020.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u točki I izreke odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka u ovoj pravnoj stvari, dok je točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak povodom prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 625,00 kn.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353.st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja potvrdi, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom tog suda broj P-5225/15 od 19. listopada 2015. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica nekretnine kč.zem. ... k.o. P., da je povodom žalbe tuženika presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-199/16 od 25. svibnja 2017. potvrđena citirana prvostupanjska presuda, da je povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-2461/2017-3 od 5. lipnja 2019. reviziju tuženika odbacio kao nedopuštenu protiv citirane drugostupanjske presude, da je tuženik nakon toga 11. rujna 2020. podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka koji temelji na odredbi čl. 421. st. 1.t.10. ZPP, te navodi da je početkom rujna 2020. godine sreo svog dugogodišnjeg znanca F. M. iz D., da je u razgovoru s njime spomenuo mu da je nedavno izgubio predmetnu parnicu u odnosu na č.zem. ... k.o. P. zvanu „L. B.“, da mu je znanac naveo vrlo uvjerljive sasvim druge okolnosti koje se tiču posjedovanja te nekretnine, a što da „baca sasvim novo svjetlo na predmet spora“. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik imao mogućnost predložiti saslušanje svjedoka u prvostupanjskom postupku do zaključenja glavne rasprave, da tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje niti jednog svjedoka, pa ni F. M. kojeg spominje u prijedlogu za ponavljanje postupka.

Uz to je ocijenio neuvjerljivima navode iz prijedloga za ponavljanje postupka da je tuženik susreo F. M. iz D. kao i da mu je isti u vođenom razgovoru naveo svoja saznanja o posjedovanju predmetne nekretnine koja tuženiku nisu bila poznata.

Cijeneći da je u provedenom postupku tužiteljica saslušanjem svjedoka te drugim dokazima dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, da je istu nekretninu otac tuženika prodao predniku tužiteljice sud je ocijenio da saslušanjem novopredloženog svjedoka za tuženika ne bi bila donesena povoljnija presuda.

Zbog tih razloga je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška u povodu prijedloga za ponavljanje postupka odlučio primjenom odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodi da je sud na okolnost da bez svoje krivnje nije mogao u pravomoćno završenom postupku predložiti saslušanje navedenog svjedoka nije proveo ni dokaz njegovim saslušanjem kao stranke u postupku, a da je to učinio da bi utvrdio da je on (tuženik) rođen 1948., da je više od polovice svog života živio izvan Republike Hrvatske, da upravo i obzirom na ovu okolnost nije bio u mogućnosti „pravodobno reagirati vezano za predmet spora“ a što da je sve rezultiralo činjenicom da je izgubio kontakte s mještanima P. zbog čega da saslušanje spomenutog svjedoka nije mogao ranije predložiti.

Prema odredbi čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Prema odredbi čl. 422. st. 2. ZPP-a iz razloga navedenih u čl. 421 st. 1. t. 1.,7.8,9.i 10. te st. 3. ZPP-a ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

Novelom ZPP-a iz 2003. isključena je mogućnost iznošenja novih činjenica i novih dokaza u žalbenom postupku (čl. 352. čl. 1. ZPP-a) što znači da su nove činjenice zbog kojih se može tražiti ponavljanje postupka samo one koje su mogle nastati do zaključenja glavne rasprave jer su samo one mogle biti iznesene u prijašnjem postupku. Određeni razlozi mogu poslužiti kao osnova za traženje ponavljanja postupka samo ako ih predlagatelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom odlukom u smislu odredbe čl. 422. st. 2. ZPP-a.

Sukladno citiranim zakonskim odredbama prvi uvjet da bi stranka uspješno mogla tražiti ponavljanje postupka iz zakonske osnove čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a je da nije kriva za propuštanje iznošenja novih činjenica i novih dokaza u prijašnjem postupku.

Tuženik, prema stanju u spisu ove okolnosti tek i po prvi puta navodi u žalbi, kada obrazlaže da je rođen 1948., da je dugo vremena izbivao iz Republike Hrvatske, te da iz tih razloga bez svoje krivnje nije mogao predložiti saslušanje svjedoka F. M.. Sve ove okolnosti tuženik u prijedlogu za ponavljanje postupka uopće nije naveo, pa je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pravilno na temelju navode iz prijedloga za ponavljanje postupka pravilno zaključio da tuženik ničim nije dokazao da bez svoje krivnje saslušanje navedenog svjedoka nije mogao predložiti u tijeku pravomoćno završenog postupka.

Zbog toga, žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, budući da je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 422. st. 2. ZPP-a odbio prijedlog za ponavljanje postupka.

Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

Zbog tih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, te primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 18. ožujka 2021.

Sudac

Duško Abramović