REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-70/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja A. pok. J. L., P. zastupanog po punomoćniku I. V.; N. pok.

J. L., zastupanog po punomoćniku I. V.; J.

pok. J. L., P. zastupanog po punomoćniku I. V.,

protiv tuženika H. A. d.o.o., OIB…, .Z., radi Naknada štete - ostalo, 18. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H. A. D..0.0. Z., OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima ukupan iznos od 2.590,800,00 kuna i to ad.1. A. L. pok. J. iz P., OIB: … iznos od 863.600,00 kn, ad.2. N. L. pok. J. iz P., OIB: …, iznos od 863.600100 kn ad.3. J. L. pok. J. iz P. OIB: … iznos od 863.600,00 kn zajedno sa

zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od 21. lipnja 2007 od dana pravomoćnosti uporabne dozvole izdane od strane Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja Klasa: UP/I-361-05/06-01/70, pa do isplate, sve to sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.

II Nalaže se tuženiku H. A. D..O.O. (OIB:…) u roku

od 15 dona i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju ad.l. Ante L. (OIB: …), tužitelju ad.2. N. L. (OIB: … ) i tužitelju ad.3. J.L. (OIB:…) parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

koja teče na presuđeni iznos od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 3. Ožujka 2010. Godine tužba tužitelja: 1. M. pok. I. Č., S. zastupanog po punomoćniku F. V., odvj. u

O., 2. I. pok. S. Č., Z. zastupanog po punomoćniku

F. V., odvj. u O., 3. M. pok. S. Č., Ž. zastupanog po

punomoćniku F. V., odvj. u O., 4. M. rođ. Č. K., Z.

zastupanog po punomoćniku F. V., odvj. u O., 5. K. L. V.,

S. zastupanog po punomoćniku F. V., odvj. u O., 6.

Š. V. Č., Ž. zastupanog po punomoćniku F. V., odvj. u O., 7.

M. J. L., Ž. zastupanog po punomoćniku F. V., odvj. u O.,

8. A. pok. J. L., 9. N. pok. J. L., P., 10. J. pok. J. L., P.,

tuženici po 8), 9) i 10) zastupani po punomoćniku I. V., odvj. u S., i 11. V. -

V. pok. M. Č., Ž., Č. zastupanog po punomoćniku F. V. odvj. u

O., protiv tuženika: H. A. d.o.o., Z., radi

naknade štete - isplate.

U tužbi se navodi da su nekretnine označene kao čest.zem. 2125/1, 2320/1 i 1558/1 u zemijišnim knjigama suda, u ZU 741 za k.o. Ž. Z., uknjižene kao vlasništvo

Republike Hrvatske - šumsko zemijište, dok je u katastarskom operatu za k.o. Ž. - Z. upisane kao suposjed tužitelja i H. š. Za potrebe izgradnje auto ceste izraden je parcelacijski elaborat od Zavoda za fotogrametriju d.d. Z. od 24. veljače 2006. godine, temeljem, kojeg elaborata su formirane čest.zem. 2125/30,/31,/34 (od 2125/1), čest.zem. 2320/21 (od 2320/1), 1558/42,/43 (od 1558/1), sve k.o. Ž. - Z., koji elaborat je izraden u svrhu rješavanja imovisko pravnih odnosa, ali isti nije proveden u katastru zemljišta ni u zemijišnim knjigama suda.

Dio čest.zem. 2125/1 k.o. Ž. - Z., odnosno novoformirane čest.zem. 2125/31 u površini od 3000 m2, u katastru zemijišta upisana je kao suposjed tužitelja ad 2/ Č. I. I. pok. S. za 100/11449 suvl.dijela.

Stvarni vlasnici predmetne nekretnine i to baš 3000/1144870 dijela čest. zem. 2125/1 (novoformirana čest.zem. 2125/31) su tužitelji ad 1/ M. Č. pok. I. za 1/2 suvl.dijela,

ad 2./ dr. I. Č. pok. S. za 1/4 suvl.dijela i ad 3/ dr. M. Č. pok. S. za 1/4

suvl.dijela. Na terenu je ovaj dio nekretnine bio oranica, ograđena kamenim suhozidom, a prednici tužitelja ad 1/, 2/ i 3/ su je obrađivali. Prednici tužitelja ad 1/. 2/ i 3/, a potom i tužitelji drže je u posjedu već više od sto godina.

Tužiteljica ad 4/ M. K. rođ. Č. i ad 5/ K. L. V. su stvarne vlasnice dijela čest.zem. 2320/1 (odnosno novoformirane čest.zem. 2320/21) u površini od 2190 m2, i to svaka za po 1/2 suvl.dijela, te stvarne vlasnice dijela čest.zem. 1558/1 (novoformirane čest.zem. 1558/43) u površini od 3875 m2 i to svaka od njih za po 1/4 dijela, sve položene u k.o. Ž. - Z..

Na terenu su ove nekretnine predstavljale oranice i bile su ograđene kamenim suhozidom, te se više od sto godina nalaze u nesmetanom posjedu tužiteljica ad 4/ i 5/ i njihovih prednika.

Tužitelji ad 6/ Š. Č. V. i ad 11/ V.-V. Č. pok, M. su stvarni vlasnici dijela čest.zem. 1558/1 (novoformirana čest.zem. 1558/42) k.o. Ž. Z., i

to baš Š. Č. V. u površini od 1520 m2, a V.-V. Č. pok. M. u površini

od 1595 m2. Predmetni dijelovi nekretnina su bili ograđeni suhozidom te su se isti koristili kao pašnjak i obrađivali.

Tužitelju ad 6/ Š. Č., stvarnom vlasniku dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1558/1 (novoformirana 1558/42) površine 1520 m2, k.o. Ž. - Z.,

priznata je naknada za građevinske poboljšice i kulture na navedenim nekretninama temeljem nagodbe zaključene pred Uredom državne uprave u Splitko - dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava O., Klasa: Up/I-943-04/06-01/164, Urbroj:2181-02/05-06-02 od 26. svibnja 2006. Godine.

Tužitelju ad 11/ V.-V. Č. pok. M., kao stvarnom vlasniku dijela čest.zem 1558/1 (novoformirana 1558/42) površine 1592 m2, k.o. Ž. - Z., priznata je naknada za građevinske poboljšice i kulture na navedenoj nekretnini temeljem Procijene tržišne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta od ožujka 2006 godine izrađene od sudskog vještaka za graditeljstvo — F. V., ing.arh. stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu dr.sc. L. B..

Tužitelj ad 7/ M. L. J. je stvarni vlasnik dijela čest.zem. 2125/1

(novoformirana čest.zem. 2125/30) u površini od 1630 m2, koji dio nekretnine je bio ograđen kamenim suhozidom. Navedena nekretnina je oduvijek bila u vlasništvu tužitelja i njegovih prednika.

Tužitelji ad 8/, 9/ i 10/, A. L. pok. J., N. L. pok. J. i J.

L. su stvarni vlasnici, svaki od njih za po 1/3 suvl.dijela i to dijela nekretnine označene kao čest.zem. 2125/1 (novoformirana čest.zem. 2125/30, /31 i /34) u površini od 30221 m2, sve položene u k.o. Ž. - Z.. Navedeni dio nekretnine je bio vidno ograđen suhozidom, u naravi je predstavljao pašnjak i šumu. Predmetna nekretnina se više od sto godina nalazila u nesmetanom posjedu tužitelja 8/, 9/ i 10/ odnosno njihovih prednika, koji su na istoj upražnjavali sva vlasnička druga prava.

Navedeni suvl.dijelovi gore opisanih nekretnina su bili vidno ograđeni suhozidina, veći dio se obrađivao, jedan dio je bio pašnjak odnosno šuma. Predmetne nekretnine nalazile su se više od sto godina u nesmetanom posjedu tužitelja i njihovih prednika koji su na istima upražnjavali sva vlasnička i druga prava. Tužitelje, kao ni njihove prednike, nikada nitko nije ometao upražnjavanju vlasničkih i drugih prava na nekretninama koje su predmetom ove tužbe.

Tuženik je negdje u prvoj polovici 2006 godine bez da je tužiteljima isplatio naknadu za opisane nekretnine u ovoj tužbi, ušao u posjed iste i na istoj potom započeo s izgradnjom autoceste odnosno objekta za potrebe autoceste, te izvršio faktično oduzimanje predmetnog zemljišta tužiteljima, bez da je proveden postupak izvlaštenja i bez da su tužiteljima isplaćene naknade za navedena zemljišta, iako su tužitelji u nekoliko navrata tražili isplatu naknade štete od tuženika.

Budući da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju štetu u visini tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta, to tužitelji predlažu sudu da nakon provedenog postupka donese slijedeću PRESUDU

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima štetu u visini tržišne vrijednosti nekretnina označenih kao čest.zem. 2125/30, /31, /34 (formirane od 2125/1), čest.zem. 2320/21 (formirane od 2320/1), 1558/42,/43 (formirane od 1558/1), sve k.o. Z. Z., sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana pesuđenja pa do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj pridržava pravo preciziranja tužbenog traženja nakon utvrđenja cijene zemljišta.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući tužitelji nisu dostavili zemljišno knjižni izvadak odnosno neki drugi dokaz iz kojeg će biti razvidno da su upisani u zemljišnu knjigu kao vlasnici predmetnih nekretnina. Tužitelji navode da su vlasnici novoformiranih čestica 2125/30, 2125/31, 2125/34 koje su nastale cijepanjem osnovne čestice 2125/1, k.č. 2320/21 koja je nastala cijepanjem osnovne čestice 2320/1, k.č. 1558142, 1558/43 nastale cijepanjem osnovne čestice 1558/1 sve u k.o. Ž..

Pred Općinskim sudom u Splitu, stalna služba u Omišu pod poslovnim brojem P- 1569/09 vodi se parnični postupak u kojem su tužitelji M. K., P. K., M.

K. R. K. i S. K. nepravomoćno odbijeni sa tužbenim zahtjevom u kojim navode da su vlasnici k.č.br. 2125/30 koja je nastala od osnovne čestice 2125/1. Kako vlasništvo na predmetnim česticama nije utvrđeno, ukoliko sud ne odbaci tužbu zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja predlažemo da sukladno čl. 213. ZPP-a, prekine ovaj postupak i upiti tužbe za utvrđenje vlasništva. S obzirom da tužitelji potražuju naknadu za izvlaštene nekretnine, tuženik ističe prigovor apsolutne sudske nenadležnosti, te predlaže temeljem čl. 16. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odbaciti tužbu i ukinuti sve provedene radnje.

Osnovanost istaknutog prigovora proizlazi iz odredbi članka 21.a 7. Zakona o izvlaštenju kojim je propisano da je za postupak izvlaštenja nadležan ured državne uprave. Zakonom o izvlaštenju, kao posebnim zakonom pravni sustav Republike Hrvatske propisao je dvostupanjski upravni postupak i poseban postupak za upravne sporove proizašle iz izvlaštenja.

Tužitelji navode da su vlasnici novoformiranih čestica 2125/30, 2125/31, 2125/34. 2320/21, 1558/42, 1558/43 te da su nekretnine iskorištene za izgradnju autoceste Z.- D.. Točna je konstatacija tužitelja da su predmetne čestice iskorištene za izgradnju Z. - D.. Iste predstavljaju općenarodnu imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske sa pravom gospodarenja H. š. u.Š. S., na adresi S.. Temeljem prethodno navedenog tuženik je ishodio rješenje o izdvajanju šuma i

šumskog zemljišta UP-I-946-02/06-01/36 od 16.02.2007.g. Citiranim rješenjem izvlaštene su čestice 2125/30, 2125/31, 2125/34, 2320/21, 1558/42, 1558/43. Donošenjem rješenje o izvlaštenju čestice postaju javna cesta-opće dobro na upravljanju tuženika. Slijedom navedenog tužitelji nisu vlasnici nekretnina za koje potražuju naknadu.

Prema članku 1. Zakona o šumama šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari a šumskim zemljištem se smatra zem1jište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šume (č1.4.st 1. i 3. ZŠ). Zakonom o šumama izvršena je pretvorba društvenog vlasništva nad nekretninama koje su od 16. listopada 1990.g., predstavljale šume odnosno šumska zemljišta na način da su šume i šumska zemljišta koja su bila u društvenom vlasništvu po sili zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske bez obzira tko je tada bio nositelj prava korištenja. Uvidom u z.k.izvadak razvidno je da su osnovne čestice 2125/1, 2320/1, 1558/1 u naravi šuma. Sukladno prethodno citiranom članku iste su po sili zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske bez obzira tko je do tada bio nositelj prava korištenja. Tužiteljima ne pripada naknada za predmetne nekretnine budući su iste u vlasništvu Republike Hrvatske. Sukladno čl. 2. tada važećem Zakonu o javnim cestama (NN 180/04) javne ceste su bile opće dobro i na njima se nije moglo stjecati pravo vlasništava niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Sukladno članku 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svom osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su u uporabi svih (opća dobra). U čl. 170. istog zakona pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaj za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Tužitelji nisu stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini iz razloga što je ista danom izgradnje autoceste postala opće dobro na kojem se nije moglo steći pravo vlasništva, odnosno danom izgradnje autoceste predmetno zemljište više nije mogla biti objektom prava vlasništva te kao takvo nije moglo biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (NN 153/09) promijenjen je pravni status javne ceste iz općeg dobra u javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Zemljište koje je obuhvaćeno izgradnjom autoceste gubi status općeg dobra te postaje javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske. Budući je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske tužitelji su trebali ustati tužbom protiv vlasnika a ne korisnika slijedom istog ističemo prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tuženika.

Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbaci tužbu i ukine sve provedene radnje kao apsolutno nenadležan, a podredno, predlaže da sud tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na snošenje parničnog troška.

Rješenjem ovog suda od 11. siječnja 2019. god. sud je razdvojio postupak na način da će o tužbi tužitelja pod 8) A. pok. J. L., P., 9. N.

pok. J. L., P. i 10. J. pok. J. L., P., svi zastupani po pun. I. V., odvj. u S. raspravljati u posebnom postupku koji je dobio novi poslovni broj Pn – 70/2019.

Na raspravi dana 9. Svibnja 2019. Godine tuženik je istakao prigovor zastare s obzirom na saznanje tužitelja o početku radova na autocesti, a sud je tužitelju naložio da uplati akontaciju za očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka.

Podneskom od 21. Listopada 2019. Godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

"Nalaže se tuženiku H. A. D..0.0. Z., OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima ukupan iznos od 2.590,800,00 kuna i to ad.1. A. L. pok. J. iz P., OIB: … iznos od 863.600,00 kn, ad.2. N. L. pok. J. iz P., OIB:…, iznos od 863.600100 kn ad.3. J. L. pok. J. iz P. OIB: …, iznos od 863.600,00 kn zajedno sa

zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od 21. lipnja 2007 od dana pravomoćnosti uporabne dozvole izdane od strane Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja Klasa: UP/I-361-05/06-01/70, pa do isplate, sve to sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.

II Nalaže se tuženiku H. A. D..O.O. (OIB:…) u roku

od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju ad.l. A. L. (OIB: …), tužitelju ad.2. N. L. (OIB:…) i tužitelju ad.3. J.

L. (OIB: …) parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

koja teče na presuđeni iznos od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

U dokaznom postupku sud je pregledao rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Klasa UP-I-946-02/06-01/36 od 16. Veljače 2007. Godine, izvadak iz zemljišne knjige broj z.k. uloška 741 K.O. Ž. – Z., presude ovog suda P 1569/09 od 16. ožujka 2010. Godine, rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave za građansko, trgovačko i Upravno pravo od 31. Kolovoza 2018. Godine, presude Općinskog suda u Zadru od 4. Rujna 2018. Godine, presude Županijskog suda u Zadru Gž 1081/18 od 13. Prosinca 2018. Godine, dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave ispostave O. od 23. Svibnja 2019. Godine, rješenje ured državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, ispostava O. od 8. studenog 2006. Godine, zapisnik ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, ispostava O. od 26. Svibnja 2006. godine, parcelacijski elaborat od 24. Veljače 2006. Godine, parcelacijski elaborat od 22. 08. 2006. Godine, zapisnik ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, ispostava O. od 08. 12. 2006. godine, Uporabnu dozvolu Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 11. Svibnja 2009., dopis Ministarstva financija, Porezne uprave ispostave O. od 30. 12. 2019. Godine, Presude ovog suda broj Pst 681/14 od 18. Ožujka 2016. Godine, Uporabnu dozvolu Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 21. 06. 2007., te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

Pun tužitelja popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik isplati štetu u visini tržišne vrijednosti nekretnina označenih kao čest.zem. 2125/30, /31, /34 (formirane od 2125/1), čest.zem. 2320/21 (formirane od 2320/1), 1558/42,/43 (formirane od 1558/1), sve k.o. Z. Z., i to ukupan iznos od 2.590,800,00 kuna i to ad.1. A. L. pok. J. iz

P., OIB: … iznos od 863.600,00 kn, ad.2. N.

L. pok. J. iz P., OIB:…, iznos od

863.600100 kn ad.3. J. L. pok. J. iz P. OIB: … iznos od 863.600,00 kn jer je tuženik na tom zemljištu izgradio autocestu.

U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete, kako to u tužbi tužitelji navode, za što je propisana nadležnost ovog suda, a ne o zahtjevu za isplatu naknade za izvlaštene nekretnine u kojem slučaju bi postojala nadležnost upravnog tijela. Stoga se tuženikov prigovor apsolutne sudske nenadležnosti odbija kao neosnovan.

Tužitelji su u ovom postupku aktivno legitimirani što je sud utvrdio iz pregleda presude ovog suda Pst 681/14 od 18. Ožujka 2016. Godine koja je postala pravomoćna dana 13. Travnja 2016. Godine. Tom presudom utvrđeno je da su tužitelji dosjelošću stekli pravo suvlasništva i to svaki od njih za po 1/3 suvlasničkog dijela, dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2125/1 z.u. 1407 k.o. Ž.-Z., i to baš dijela u površini od 4306m2,

odnosno dijela novoformiranih nekretnina označene kao čest. zem. 2125/30 k.o. Ž.- Z., i to baš dijela u površini od 4306m2, te dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2125/34 k.o. Ž.-Z., i to cijele navedene nekretnine površine 354m2.

Neosnovan nije prigovor tuženika da on u ovom postupku nije pasivno legitimiran stoga što je nesporno da je tuženik bio naručitelj radova na izgradnji autoceste koja je zahvatila i nekretnine tužitelja.

Tužitelji u tužbi tvrde da su stvarni vlasnici, svaki od njih za po 1/3 suvlasnici dijela i to dijela nekretnine označene kao čest.zem. 2125/1 (novoformirana čest.zem. 2125/30, /31 i /34) u površini od 30221 m2, sve položene u k.o. Ž. - Z..

Iz pregleda presude ovog suda Pst 681/14 od 18. Ožujka 2016. Godine koja je postala pravomoćna dana 13. Travnja 2016. Godine sud je utvrdio da je tom presudom utvrđeno da su tužitelji stekli pravo suvlasništva i to svaki od njih za po 1/3 suvlasničkog dijela, dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2125/1 z.u. 1407 k.o. Ž.-Z., i to baš dijela u površini od 4306m2, odnosno dijela novoformiranih nekretnina označene kao čest. zem. 2125/30 k.o. Ž.-Z., i to baš dijela u površini od 4306m2, te dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2125/34 k.o. Ž.-Z., i to cijele navedene nekretnine površine 354m2.

Kako bi sud na terenu točno utvrdio u kojem dijelu i koja površina zemljišta je oduzeta tužiteljima za izgradnju autoceste naložio je tužiteljima da za očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra uplate akontaciju na depozit suda. Međutim, tužitelji nisu udovoljili traženju suda i nisu uplatili traženu akontaciju tako da sud nije mogao utvrdio odlučnu činjenicu koju površinu zemljišta je tuženik za izgradnju autoceste oduzeo tužiteljima a samim tim im prouzročio štetu.

Međutim, već sada je vidljivo da tužitelji nisu bili suvlasnici površine od 30221 m² kako to navode u tužbi jer je presudom ovog suda Pst 681/14 od 18. Ožujka 2016. Godine utvrđeno da su tužitelji bili suvlasnici puno manje površine zemljišta. Teret dokaza je na tužiteljima u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.

Nadalje, da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale bi postojati opće pretpostavke o odgovornosti za štetu pa između ostalog i protupravnost štetne radnje. Međutim, u konkretnom slučaju protupravnosti na strani tuženika nema.

Naime, tužitelji su utvrđeni vlasnicima zemljišta presudom ovog suda broj Pst 681/14 od 18. Ožujka 2016. Godine koja je postala pravomoćna dana 13. Travnja 2016. Godine dok je postupak izvlaštenja predmetnog zemljišta odnosno izdvajanje šume ili šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske radi izgradnje autoceste Z. – S. – D. dionica Š. – Z. u k.o. Ž.

proveden Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumskog i vodnog gospodarstva od 16. Veljače 2007. Godine.

Uporabna dozvola za dio autoceste izgrađene na tom zemljištu izdana je dana 11. Svibnja 2009. Godine.

Stoga, tuženik nije znao niti mogao znati da autocestu gradi na nekretninama koje su u vlasništvu tužitelja jer su tužitelji utvrđeni vlasnicima tih nekretnina protekom više godina kasnije, od trenutka u izgradnji autoceste.

Zbog navedenog nema štetne radnje na strani tuženika jer je tuženik gradnju započeo i dovršio poštujući načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga i po tom načelu otklonio isplatu naknade za oduzeto zemljište tužiteljima.

Stoga u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika.

Tuženik je prigovorio zastari tražbine tužitelja.

Tužitelji su kod ovog suda podnijeli tužbu dana 3. Ožujka 2010. Godine.

Iz pregleda zapisnika Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinsko-pravne poslove Ispostave O. U. državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji od 8. Prosinca 2006. Godine vidljivo je da su tužitelji s tuženikom zaključili nagodbu za naknadu građevinskih poboljšica i višegodišnjih kultura na predmetnim nekretninama. Tužitelj u svom iskazu navodi da su na terenu više puta bili sudski vještaci koji su utvrdili sve relevantne činjenice i prije nego što je on sa tuženikom zaključio nagodbu. Iz navedenog sud zaključuje da su tužitelji za štetu na zemljištu pa i činjenicu da će im se dio predmetnih nekretnina trajno oduzeti za potrebe izgradnje autoceste bez mogućnosti vraćanja zemljišta, znači i visinu te štete, te osobu koju smatraju štetnikom, a to je u ovom slučaju tuženika saznali najkasnije do trenutka zaključenja nagodbe s tuženikom, dakle 8. Prosinca 2006. Godine.

Zahtjev odnosno tužbu uz naknadu štete tužitelji su protiv tuženika mogli podnijeti u trogodišnjem roku zastare tj. do 8. Prosinca 2009. Godine, međutim, tužbu su tužitelji podnijeli izvan zastarnog roka od 3 godine tj. dana 3. Ožujka 2010. Godine, pa je osnovan tuženikov prigovor zastare.

Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja sud je odbio kao neosnovan kako je to navedeno u izreci.

U Splitu, dana 18. ožujka 2021. god.

Sudac:

Josip Mrkonjić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u , pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku