- 1 -              Revd 3623/2023-2

Broj: Revd 3623/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N. iz S. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. B., protiv tužene B. M. K. iz Njemačke, H., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-40/23-2 od 27. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-373/18-51 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tužene za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-40/23-2 od 27. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-373/18-51 od 14. srpnja 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj ističe da su postavljena pitanja činjenične naravi i da se njima ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Poriče se da bi tuženoj bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer se tužena nije odazvala niti na jedan poziv suda. Stoga se predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da tužena, iako je postavila određena pravna pitanja, u samom prijedlogu nije navela razloge u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP zbog kojih su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga, tužena u reviziji ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, a niti navođenje da praksa revizijskog suda nije jedinstvena, bez navođenja odgovarajućih odluka revizijskog suda, nije dovoljno za ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

5. Tužena reviziju podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Prema toj odredbi Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se ta stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

6. Tužena u prijedlogu ističe da joj je donošenjem nižestupanjskih presuda povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske prema kojem svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravičnom i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Pri tome se posebno ukazuje na pogrešnu primjenu čl. 7. i čl. 219. ZPP, a čime se zapravo ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Prema shvaćanju revizijskog suda tužena nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Pri tome valja naglasiti da se tužena u potpunosti oglušila na rješenje kojim je pozvana na dostavu dokaza, a niti se odzvala pozivu suda na saslušanje.

8. Radi navedenog valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten u smislu odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, jer nisu navedeni razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno čl. 389. a st. 4. ZPP jer tužena nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

Zagreb, 27. veljače 2024.