Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž Ob-122/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB:…, iz R., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz R. i 1. tuženika S. K., OIB:…, iz R., s boravištem u Irskoj, 2. T. K., OIB:…, iz R., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., radi uzdržavanja, rješavajući žalbu 2. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-40/2020 od 23. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-40/2020 od 23. prosinca 2020.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-40/2020 od 23. prosinca 2020.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"
1. S danom 30. siječnjem 2020. kao danom utuženja prestaje obveza uzdržavanja tužitelja M. K. koja je određena u točki 5. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1260/11 od 20. ožujka 2012. u odnosu na sina T. K.
2. Nalaže se tuženiku T. K. da tužitelju namiri parnične troškove ovog postupka u iznosu od 2.700,00 kn, sve u roku od 15 dana.
Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:
"
1.Prima se na znanje povlačenje tužbe u odnosu na 1. tuženu S. K.
2. Djelomično se usvaja privremena mjera tužitelja tako da glasi:
Zabranjuje se naplata uzdržavanja određena točkom 5. pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1260/11 od 20. ožujka 2012., ali samo u odnosu na naplatu pojedinih tražbina uzdržavanja koje su nastale nakon 30. siječnja 2020. kao dana podnošenja tužbe u ovosudnom predmetu Pob-40/2020.
Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Pob-40/2020 ili do drugačije odluke suda ako se utvrdi da mjera više nije potrebna.".
Tuženik pobija presudu i rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda i rješenje preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se iste ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
U odgovoru na žalbu 2. tuženika, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba je neosnovana.
Prema odredbi članka 354. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da prestane njegova obveza uzdržavanja 2. tuženika T. K. s danom podnošenja tužbe 30. siječnja 2020.
Prvostupanjski je sud prihvatio tužbenih zahtjev nakon što je utvrdio da je pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem P-1260/11 od 20. ožujka 2012. razveden brak između tužitelja i 1. tužene S. K., da će zajedničko mal. dijete stranaka T. K. rođen…. nastaviti živjeti s majkom, da će se susreti i druženja oca s djetetom održavati u skladu s međusobnim sporazumom, te da je otac u obvezi doprinositi za uzdržavanje djeteta od 01. ožujka 2012. iznos od 1.600,00 kn mjesečno. Srednju četverogodišnju školu 2. tuženik je završio u lipnju školske godine 2014/2015, akademsku godinu 2015/2016 je pauzirao, da bi prvu godinu P. fakulteta kao redovni student upisao akademske godine 2016/2017. Drugu godinu P. fakulteta upisao je akademske godine 2019/2020, a u akademskoj godini 2020/2021 upisao je treću godinu, ali isti nema položene sve ispite iz druge godine studija, te je sada trebao biti na petoj godini studija. Nadalje, na strani tuženika nema opravdanog razloga što nije na petoj godini studiranja, budući da isti je tijekom postupka priložio samo jedan nalaz specijaliste psihijatra iz kojeg proizlazi da je tuženik kod istog došao svega jednom, te da se u nalazu navodi da je T. K. bez tegoba i postavljene dijagnoze i istom nije određena terapija niti mu je određen rok da dođe na kontrolu.
Prema odredbi članka 290. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19; dalje u tekstu: ObZ) roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjom školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadesetšeste godine života djeteta.
Odredbom članka 290. stavak 6. ObZ-a propisano je da se smatra da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.
Prema odredbi članka 429. stavak 1. ObZ-a ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će sud u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovog članka kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon dana ako nađe da je ona prestala tog dana.
Dakle, valja poći od osnovne intencije odredaba članka 290. ObZ-a koje uređuju odnos uzdržavanja punoljetnog djeteta koje se školuje u srednjom školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij. Obiteljski zakon omogućuje punoljetnom djetetu pravo na uzdržavanje u toj situaciji samo dok završi obrazovanje uz dodatni i presudan uvjet, a kojeg dijete mora ispuniti, a to je da punoljetno dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze.
Pravo na uzdržavanje dok dijete ne navrši dvadesetšest godina predviđeno je za poseban slučaj i to ako punoljetno dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a ipak do navršene dvadesetšeste godine (zbog određenih razloga, a u svakom slučaju takvih da bi ga u tome opravdali i da se ne bi mogli pripisati njegovoj krivnji) ne završi obrazovanje.
Sukladno tome, jasno je da se pravo na uzdržavanje ne može priznati punoljetnom djetetu koje vlastitim propustom nije iskoristilo zakonom predviđenu mogućnost da ga ostvari, onome koji nije redovito i uredno ispunjavao svoje obveze i bio odgovoran i ozbiljan i u odnosu na tu obvezu i prema roditeljima i za to imao razloge koji bi ga opravdavali, odnosno onome koje pravo na obrazovanje nije u punoljetnosti koristio korektno ili savjesno, prema prirodi pravnog standarda redovitog i urednog ispunjavanja obveze.
U konkretnom slučaju, na temelju utvrđenja da je 2. tuženik na trećoj godini studija i da nije položio i sve ispite s druge godine studija, te da je dva puta ponavljao prvu i drugu godinu studija i ovaj sud ocjenjuje kako 2. tuženik nije uredno i redovito ispunjavao svoje fakultetske obveze, zbog čega se zahtjev tužitelja za prestanak obveze uzdržavanja ocjenjuje osnovanim.
Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.
Na žalbene navode tuženika za navesti je da je isti predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka nakon proteka roka za predlaganje dokaza, te da prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije stekao veća prava i ovlasti od onih predloženih tužbom.
Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.
Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu 2. tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Prema odredbi članka 541. stavak 1. ZPP-a u parnici radi prestanka uzdržavanja sud može na prijedlog tužitelja donijeti privremenu mjeru o zabrani naplate uzdržavanja na temelju ovršne isprave kojom je ono određeno do pravomoćnog okončanja spora, dok je stavkom 2. propisano da se zabrana iz stavka 1. ovog članka može odnositi samo na prisilne naplate pojedinih tražbina za uzdržavanje nastalih nakon dana podnošenja tužbe s time da sud kao dan na koji se odnosi zabrana može odrediti koji drugi dan nakon dana podnošenja tužbe.
Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu 2. tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsko rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 18. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović, v. r.
