Poslovni broj: Gž R-778/2019-5

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-778/2019-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Marije Šimičić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Verice Franić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. D., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., protiv tuženika L. u. S. D Ž, OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-572/16 od 25. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-572/16 od 25. srpnja 2019. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je Ugovor o radu tužitelja kod tuženika ev. br. 5347/200 od 25.8.2008. prestao ex lege 29.9.2016. kada je tužitelj napunio 65 godina života i ostvario uvjete za punu starosnu mirovinu.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće u visini koju bi ostvario da je radio na mjestu s koeficijentom složenosti 3., a po Ugovoru o radu zaključenom dana 25.8.2008. umanjeno za primitke iz radnog odnosa kod drugih poslodavaca u tom razdoblju, a sve u ukupnom bruto iznos od 1.361.750,49 kn za razdoblje od 13.8.2009. pa do 29.9.2016., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu), koja na svaki pojedinačni iznos bruto plaće teče kako slijedi:

- za 8/09 na iznos od 8.033,81 kn počev od 16.9.2009.,

- za 9/09 na iznos od 12.136,67 kn počev od 16.10.2009.,

- za 10/09 na iznos od 12.136,67 kn počev od 16.11.2009.,

- za 11/09 na iznos od 12.136,67 kn počev od 16.12.2009.,

- za 12/09 na iznos od 12.136,67 kn počev od 16.1.2010.,

- za 1/10 na iznos od 12.971,52 kn počev od 16.2.2010.,

- za 2/10 na iznos od 12.671,84 kn počev od 16.3.2010.,

- za 3/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.4.2010.,

- za 4/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.5.2010.,

- za 5/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.6.2010.,

- za 6/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.7.2010.,

- za 7/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.8.2010.,

- za 8/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.9.2010.,

- za 9/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.10.2010.,

- za 10/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.11.2010.,

- za 11/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.12.2010.,

- za 12/10 na iznos od 9.940,52 kn počev od 16.1.2011.,

- za 1/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.2.2011.,

- za 2/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.3.2011.,

- za 3/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.4.2011.,

- za 4/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.5.2011.,

- za 5/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.6.2011.,

- za 6/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.7.2011.,

- za 7/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.8.2011.,

- za 8/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.9.2011.,

- za 9/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.10.2011.,

- za 10/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.11.2011.,

- za 11/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.12.2011.,

- za 12/11 na iznos od 10.201,75 kn počev od 16.1.2012.,

- za 1/12 na iznos od 10.864,93 kn počev od 16.2.2012.,

- za 2/12 na iznos od 10.478,57 kn počev od 16.3.2012.,

- za 3/12 na iznos od 10.478,57 kn počev od 16.4.2012.,

- za 4/12 na iznos od 10.478,57 kn počev od 16.5.2012.,

- za 5/12 na iznos od 10.478,57 kn počev od 16.6.2012.,

- za 6/12 na iznos od 10.478,57 kn počev od 16.7.2012.,

- za 7/12 na iznos od 10.478,57 kn počev od 16.8.2012.,

- za 8/12 na iznos od 15.661,45 kn počev od 16.9.2012.,

- za 9/12 na iznos od 18.978,57 kn počev od 16.10.2012.,

- za 10/12 na iznos od 12.130,74 kn počev od 16.11.2012.,

- za 11/12 na iznos od 18.978,57 kn počev od 16.12.2012.,

- za 12/12 na iznos od 18.978,57 kn počev od 16.1.2013.,

- za 1/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.2.2013.,

- za 2/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.3.2013.,

- za 3/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.4.2013.,

- za 4/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.5.2013.,

- za 5/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.6.2013.,

- za 6/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.7.2013.,

- za 7/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.8.2013.,

- za 8/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.9.2013.,

- za 9/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.10.2013.,

- za 10/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.11.2013.,

- za 11/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.12.2013.,

- za 12/13 na iznos od 19.341,68 kn počev od 16.1.2014.,

- za 1/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.2.2014.,

- za 2/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.3.2014.,

- za 3/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.4.2014.,

- za 04/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.5.2014.,

- za 05/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.2014.,

- za 06/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.7.2014.,

- za 07/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.8.2014.,

- za 08/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.9.2014.,

- za 09/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.10.2014.,

- za 10/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.11.2014.,

- za 11/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.12.2014.,

- za 12/14 na iznos od 19.944,36 kn počev od 16.1.2015.,

- za 01/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.2.2015.,

- za 02/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.3.2015.,

- za 03/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.4.2015.,

- za 04/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.5.2015.,

- za 05/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.6.2015.,

- za 06/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.7.2015.,

- za 07/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.8.2015.,

- za 08/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.9.2015.,

- za 09/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.10.2015.,

- za 10/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.11.2015.,

- za 11/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.12.2015.,

- za 12/15 na iznos od 20.028,87 kn počev od 16.1.2016.,

- za 01/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.2.2017.,

- za 02/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.3.2017.,

- za 03/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.4.2017.,

- za 04/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.5.2017.,

- za 05/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.6.2017.,

- za 06/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.7.2017.,

- za 07/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.8.2017.,

- za 08/16 na iznos od 20.902,35 kn počev od 16.9.2017.,

- za 09/16 na iznos od 20.238,61 kn počev od 16.10.2017., sve do isplate , sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednje iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena počev od dospijeća do 31.07.2015., a od 1.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknade za regres za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 27.600,00 kn za razdoblje od 2010. do 2016. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče kako slijedi:

- za 2010. na iznos od 2.250,00 kuna počev od 1.7.2010.,

- za 2011. na iznos od 2.500,00 kuna počev od 16.07.2011.,

- za 2012. na iznos od 4.000,00 kuna počev od 1.7.2012.,

- za 2013. na iznos od 4.700,00 kuna počev od 1.7.2013.,

- za 2014. na iznos od 4.700,00 kuna počev od 1.7.2014.,

- za 2015. na iznos od 4.700,00 kuna počev od 1.7.2015.,

- za 2016. na iznos od 4.500,00 kuna počev od 1.7.2016., sve do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koji na svaki pojedinačni dospjeli prednji iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg da a polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena počev od dospijeća do 31.07.2015., a od 1.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknade božićnice u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn za razdoblje od 2012. do 2016. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče kako slijedi:

- za 2012. na iznos od 2.500,00 kn počev od 25.12.2012.,

- za 2013. na iznos od 2.500,00 kn počev od 25.12.2013.,

- za 2014. na iznos od 2.500,00 kn počev od 25.12.2014.,

- za 2015. na iznos od 2.500,00 kn počev od 25.12.2015., sve do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koji na svaki pojedinačni dospjeli prednji iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg da a polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena počev od dospijeća do 31.07.2015., a od 1.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu na ime jubilarne nagrade za 35 godina rada u iznosu od 2.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg da a polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena počev od 10.1.2013. do 31.07.2015., a od 1.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu na ime otpremnine zbog odlaska u mirovinu u iznosu od 4.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.9.2016. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.", dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 1.361.750,49 kn na ime naknade plaće, u dijelu više zatražene zatezne kamate po osnovi dosuđene naknade za regres za godišnji odmor, božićnice i otpremnine zbog odlaska u mirovinu, te u dijelu zahtjeva za isplatu božićnice za 2009-u godinu u iznosu od 1.250,00 kn.

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 357.375,00 kn, u roku od 8 dana."

Tuženik je protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je istom usvojen, odnosno podredno, da ukine presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu, te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome navodi kako je žalba neosnovana te predlaže drugostupanjskom sudu žalbu tuženika odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je njegov radni odnos kod tuženika prestao ex lege 29. lipnja 2016., a s tim u svezi predmet spora su i zahtjev tužitelja za naknadom plaće u bruto iznosu od 1.361.750,49 kuna, naknadom regresa za godišnji odmor u iznosu od 27.600,00 kuna, za isplatom božićnice u iznosu od 10.000,00 kuna, isplatom jubilarne nagrade u iznosu od 2.000,00 kuna, te isplatom otpremnine u iznosu od 4.000,00 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

Prije svega je za napomenuti kako je u ovom predmetu prvostupanjski sud bio već donio meritornu presudu 15. siječnja 2016., pod poslovnim brojem Pr - 472/12. Ovom je presudom prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelju nije prestao radni odnos te naložio tuženiku da ga vrati na rad i to baš na poslove stručnog savjetnika. Također navedenom je presudom naloženo tuženiku da s osnova naknade plaće (zbog nedopuštene odluke o otkazu), isplati 1.265.578,14 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedenog dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude od 15. siječnja 2016., Županijski je sud u Splitu dana 2. lipnja 2016., pod poslovnim brojem Gž R-317/2016 donio rješenje kojim je ukinuo označenu prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 2. lipnja 2016. posebno je navedeno kako će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud na prikladan način utvrditi činjenicu je li tuženik ukinuo radno mjesto stručnog savjetnika, na koje je mjesto tužitelj zahtijevao vraćanje i za koje je tražio naknadu plaće.

Sada pak u ponovljenom postupku tužitelj više ne zahtjeva vraćanje na rad, jer je prema vlastitim navodima njegov radni odnos kod tuženika prestao ex lege, 29. rujna 2016. kada da je navršio 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, a ovo u smislu odredbe članka 110. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04.- pročišćeni tekst i 68/05., dalje ZR), koji se Zakon u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 297. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 112/12.). Nakon što je prvostupanjski sud u ovom postupku izveo dokaz vještačenjem po V. K., dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za financijsko - knjigovodstvene poslove, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kako je to već navedeno u ovoj drugostupanjskoj presudi.

Prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a.

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, 25. kolovoza 2008. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta stručni savjetnik,

- da je tuženik 13. kolovoza 2009. donio Odluku o izvanrednom otkazu predmetnog ugovora o radu od 25. kolovoza 2008.,

- da je Općinski sud u Splitu, u ovom predmetu, dana 18. siječnja 2010., pod poslovnim brojem IV P-832/09, donio presudu zbog ogluhe, u kojoj je pored ostalog utvrdio da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu od 13. kolovoza 2009. nedopuštena te da je tuženik dužan tužitelju omogućiti rad na poslovima "stručni savjetnik" (točka I. izreke navedene presude),

- da je odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Splitu, dana 31. svibnja 2012., pod poslovnim brojem: Gžp-188/12 donio presudu i rješenje, kojom je presudom odbio djelomično žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu od 18. siječnja 2010. u dijelu utvrđenja da je izvanredni otkaz tužitelju nedopušten,

- da je odlučujući o reviziji tuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gžp-188/12 od 31. svibnja 2012., Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio reviziju kao neosnovanu, smatrajući kako su "nižestupanjski sudovi" pravilno primijenili pravo kada su ocijenili da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenjem presude zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da tuženik nije nakon pravomoćne presude o nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, tužitelja vratio na rad,

- da je tužitelj 29. rujna 2016., navršio 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, pa da mu je na taj način upravo 29. rujna 2016. prestao radni odnos kod tuženika,

- da je tužitelj u razdoblju od 13. kolovoza 2009. do 29. rujna 2016., u kojem razdoblju nije radio kod tuženika radi nedopuštenog izvanrednog otkaza ugovora o radu, radio određeno vrijeme kod drugih poslodavaca i to baš: P. c. d.o.o., D. p. s. i. p. d.o.o. i V. t. d.o.o., kod kojih je primao plaću,

- da bi za razdoblje u kojem tužitelj nije radio kod tuženika i to baš od 13. kolovoza 2009. (dan donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, koja je pravomoćnom sudskom presudom utvrđena nedopuštenom), do 29. rujna 2016. (prestanak radnog odnosa ex lege), tužitelj ostvario ukupnu plaću od 1.654.840,76 kuna bruto,

- da je razlika između bruto plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika u predmetnom razdoblju na radnom mjestu „stručni savjetnik“ i bruto plaće koju je ostvario radeći kod drugih, već navedenih poslodavaca, iznosi ukupno upravo 1.361.750,49 kuna bruto, koji je iznos i dosuđen tužitelju u točki I.2. izreke pobijane presude,

- da je tuženik za razdoblje od 2010. do 2016. bio u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za regres za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 27.600,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, koji iznos nije isplatio tužitelju,

- da je tuženik u razdoblju od 2012. do 2016. s osnova naknade božićnice bio u obvezi isplatiti tužitelju ukupan iznos od 10.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos nije isplatio tužitelju,

- da je tuženik s osnova jubilarne nagrade za 35 godina rada bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, koji iznos nije isplatio tužitelju,

- da je tuženik s osnova otpremnine bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koji iznos također nije isplatio tužitelju.

Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je činjenice vezane za visinu naknade plaće, božićnice, jubilarne nagrade i otpremnine, a koji iznosi su dosuđeni tužitelju, prvostupanjski sud utvrdio na temelju stručnog, logičnog, dostatno obrazloženog i nepristranog nalaza i mišljenja V. K., dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za financijsko - knjigovodstvene poslove, koji je pisano vještačenje sačinio 7. studenog 2017., a potom njegovu dopune 22. svibnja 2018., 13. rujna 2018. i 21. studenog 2018.

Slijedom navedenog prvostupanjski je sud donio presudu kako je to već navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske odluke.

Tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda iz pobijane presude kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao upravo 29. rujna 2016., kada je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda tužitelj navršio 65 godina života i 20 godina staža osiguranja. Naime tuženik smatra kako je tužitelj godine staža osiguranja ostvario i ranije od 29. rujna 2016.

Nadalje, tuženik u žalbi navodi i to kako neovisno o pravomoćnoj sudskoj presudi o nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju, tuženik nije mogao vratiti tužitelja na radno mjesto stručnog savjetnika strojarske struke koje je radno mjesto ukinuto, niti na kakvo drugo odgovarajuće radno mjesto s obzirom na njegovu stručnu spremu (VSS, strojarski smjer) i radno iskustvo. Stoga da bi s obzirom na objektivnu nemogućnost tuženika da rasporedi tužitelja na bilo koje radno mjesto, radni odnos tužitelja kod tuženika prestao neovisno o pravomoćnoj presudi kako je izvanredni otkaz nedopušten. Tuženik u žalbi ove okolnosti ističe u prilog tvrdnji kako je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće za sporno razdoblje od 13. kolovoza 2009. (dan donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju) do 29. rujna 2016. (prestanak radnog odnosa ex lege), te isplatom s osnova božićnice, jubilarne nagrade, otpremnine i regresa za godišnji odmor. U kontekstu naknade plaće koja je tužitelju dosuđena u točki I. 2. izreke pobijane presude, tuženik u žalbi posebno osporava način utvrđenja visine naknade plaće koju bi trebao isplatiti tužitelju za sporno razdoblje od 13. kolovoza 2009. do 29. rujna 2016. Naime žalitelj smatra kako je pri izračunu visine naknade plaće koja bi pripadala tužitelju, prvostupanjski sud pogrešno uzeo u obzir plaće radnika tuženika A. F. i R. V. koji da su u predmetnom razdoblju bili zaposleni "na potpuno neusporedivim radnim mjestima" pa da njihova plaća "ne može predstavljati orijentir za utvrđivanje plaće koja pripada tužitelju". Konačno tuženik u žalbi navodi i to kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude proizvoljno navodi kako je tužitelj (očiglednom pogreškom u pisanju) pogrešno tražio naknadu plaće od 11. ožujka 2009., umjesto pravilno od 13. kolovoza 2019. (zapravo pravilno od 13. kolovoza 2009.), sugerirajući na taj način kako prvostupanjski sud nema ovlaštenje sam zaključivati za koje razdoblje tužitelj zahtjeva naknadu plaće.

Nakon razmatranja žalbe tuženika, odgovora na žalbu tužitelja, pobijane prvostupanjske presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu za reći je slijedeće.

1. Odredbom članka 110. točka 3. ZR-a propisano je kako ugovor o radu prestaje kada zaposlenih navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja. Ova 2 uvjeta za prestanak ugovora o radu su postavljena kumulativno. Iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (str. 160. spisa) proizlazi kako je tužitelj K. D. rođen ... , što znači da je navršio 65 godina života 29. rujna 2016. Kako je nesporno da je tužitelj 20 godina staža osiguranja ostvario prije 29. rujna 2016., to je u konkretnoj situaciji pravno nebitno kada je točno ostvario 20 godina staža osiguranja, jer je radni odnos mogao prestati tek kada je navršio 65 godina života, a to je 29. rujna 2016. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. 1. izreke presude utvrdio kako je ugovor o radu zaključen između parničnih stranaka 25. kolovoza 2008., prestao 29. rujna 2016.

2. Odredbom članka 93. stavak 3. ZR-a, propisano je kako zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran. Dakle, u bitnome, tužitelj po pitanju plaće i drugih novčanih potraživanja s osnova radnog odnosa, treba biti doveden u situaciju kao da izvanrednog otkaza (kojeg je sud utvrdio nedopuštenim) nije bilo. Stoga, tužitelj ima pravo na plaću koju bi dobivao da je radio u spornom razdoblju, umanjenu za plaću koju je ostvario radeći kod drugih poslodavaca.

Tužitelju u predmetnom slučaju pripada naknada plaće od trenutka nedopuštenog otkaza 13. kolovoza 2009. do trenutka prestanka radnog odnosa kod tuženika 29. rujna 2016., kada je navršio 65 godina života i 20 godina osiguranja. To što je tužiteljevo radno mjesto (stručni savjetnik strojarskog smjera, VSS stručna sprema) u međuvremenu ukinuto, te što po navodima tuženika isti nakon otkaza objektivno nije ni mogao zaposliti tužitelja ne nekom drugom radnom mjestu, ni na koji način ne utječe na obvezu tuženika da u predmetnom slučaju naknadi plaću tužitelju za predmetno razdoblje, a sukladno odredbi članka 93. stavak

3. ZR-a. Naime odredbom članka 110. ZR-a su taksativno navedeni slučajevi prestanka ugovora o radu. Stoga, sve da kod tuženika eventualno i nije postojala potreba za radom tužitelja na bilo kojem radnom mjestu, samo po sebi ne znači da je radni odnos između parničnih stranaka zbog te okolnosti prestao, kako to pogrešno u žalbi sugerira tuženik. Tuženik je eventualno zbog te okolnosti mogao, naravno uz postojanje i drugih zakonskih pretpostavki, donijeti odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, no kako predmetnim izvanrednim otkazom radni odnos stranaka nije prestao (jer je pravomoćnom presudom utvrđen nedopuštenim), to je tuženik u obvezi postupiti sukladno odredbi članka 93. stavak. 3 ZR-a, tj. naknaditi plaću tužitelju za razdoblje u kojem ovaj nije radio kod tuženika i to od nedopuštenog izvanrednog otkaza do dana prestanka radnog odnosa ex lege , zbog navršenih 65 godina života i 20 godina osiguranja. U svezi s žalbenim navodima tužitelja usmjerenim na navodno pogrešan izračun naknade plaće koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju za sporno razdoblje za reći je slijedeće.

Prvostupanjski je sud na okolnost utvrđenja visine naknade plaće koju je u predmetnom razdoblju tuženik trebao isplatiti tužitelju izveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po V. K., dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno – financijske poslove koji je na temelju relevantne dokumentacije sačinio stručni nalaz i mišljenje 7. studenog 2017., a potom njegove dopune 22. svibnja 2018., 13. rujna 2018. i 21. studenog 2018., u kojima je dao dodatna razjašnjenja i odgovore na pitanja i prigovore parničnih stranaka. U bitnome je za reći kako je vještačenje sačinjeno opširno, iscrpno uz logično i dostatno obrazloženje. Posebno je za napomenuti kako je nakon posljednje dopune nalaza i mišljenja od 21. studenog 2018. u kojoj je vještak K. naveo iznose koje je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju s različitih osnova, koji su i dosuđeni tužitelju, tuženik u podnesku od 7. siječnja 2019. nije nikakvim konkretnim razlogom osporavao sam matematički izračun vještaka. Žalitelj naime i u ovom podnesku u bitnome ustrajava u tvrdnji kako tužitelj nema pravo na nikakvu naknadu plaću jer da u predmetnom razdoblju nije bilo objektivne potrebe za radnim mjestom na kojem je radio do otkaza ugovora o radu, odnosno uopće radnim mjestom VSS, strojarskog smjera, a koje kvalifikacije ima tužitelj. U odnosu na žalbeni navod kako je vještak pogriješio kada je visinu plaće tužitelja, koju bi ostvario kod tuženika u predmetnom razdoblju, izračunao na temelju plaća radnika tuženika A. F. i R. V., jer da su ovi radnici zaposleni kod tuženika na „neusporedivim radnim mjestima“ te da njihova plaća ne može predstavljati omjer za utvrđivanje plaće koje pripada tužitelju, za reći je kako tuženik taj prigovor nije isticao tijekom postupka koji je prethodio sada pobijanoj presudi. No, neovisno o tome za reći je kako iz podataka o plaći i drugim primanjima za navedene radnike tuženika A. F. i R. V., koje je podatke dostavio sam tuženik pri tome ne ističući nikakve prigovore, proizlazi kako je koeficijent složenosti poslova za njihov obračun plaće 3,00 %. Upravo ovaj koeficijent od 3,00% utvrđen je, kao odlučujući parametar za obračun plaće, i kod tužitelja i to baš u odredbi članka 8. predmetnog ugovora o radu br. 3487/2008 od 25. kolovoza 2008., a koji se nalazi u prilozima spisa.

3. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi dosudio tužitelju i zahtijevane iznose s osnova regresa za godišnji odmor, božićnice, jubilarne nagrade i otpremnine, a što je već navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske presude. Tuženik u žalbi u odnosu na ovaj dio presude tek ponavlja kako tužitelj neovisno o predmetnom otkazu o radu ne bi u predmetnom razdoblju radio kod tuženika (zbog, po navodima žalitelja, prestanka potrebe za poslovima na kojima je do tada radio). Iz kojih je razloga ovaj žalbeni navod neosnovan već je obrazloženo u ovoj drugostupanjskoj odluci. Pored toga je za istaknuti kako je visinu ovih potraživanja prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju već navedenog nalaza i mišljenja vještaka V. K., dipl. oec., pozivajući se pri tome i na Pravilnik o radu i plaćama zaposlenika L. u. S. D. Ž. kao i odgovarajuće odluke tuženika, a koji interni propisi obvezuju poslodavca - tuženika na isplatu utuženih potraživanja s osnova radnog odnosa o kojima je odlučeno pod točkama I. 3., 4., 5. i 6. izreke pobijane presude. Zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj se u ovom dijelu upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako je tužitelj zahtijevao naknadu plaće od 11. ožujka 2009. do umirovljenja (29. rujna 2016.), što da je očigledna pogreška u pisanju jer da tužitelj zapravo zahtjeva naknadu plaće od 13. kolovoza 2009. (dan donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, koja je pravomoćnom sudskom presudom utvrđena nedopuštenom). Tuženik u žalbi u bitnome sugerira kako sud nije ovlašten tumačiti je li riječ o pogreški tužitelja. S tim u svezi je za reći kako sve da je tužitelj i zahtijevao naknadu plaće od 11. ožujka 2009. do umirovljenja, umjesto pravilno od 13. kolovoza 2009. do umirovljenja, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude budući je prvostupanjski sud utvrdio, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka V. K., dipl. oec., kako tužitelju za razdoblje od izvanrednog otkaza ugovora o radu do umirovljenja pripada upravo naknada plaće od 1.361.750,49 kuna. To što bi tužitelj eventualno zahtijevao naknadu plaće i za razdoblje prije 13. kolovoza 2009. u predmetnom slučaju ne utječe na pravilnost i zakonitost presude jer je tužitelju dosuđena naknada plaće tek za razdoblje nakon 13. kolovoza 2009.

Konačno je za reći kako je odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude pravilno i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članaka 154. stavak 3. i 155. ZPP-a.

Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženik, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je trebalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 18. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.