REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž Us 94/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog I. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-55/19. od 31. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. S.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-55/19. od 31. kolovoza 2020. odlučeno je da se odbija prijedlog branitelja okrivljenog I. S. za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza onih koji su navedeni pod točkama 1. do 62. optužnice.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni I. S. putem branitelja, odvjetnika T. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

I Kž Us-94/2020-4

Naime, prijedlogom za izdvajanje nezakonitih dokaza i žalbom okrivljenog I. S. na pobijano rješenje problematizira se zakonitost dokaza prikupljenih na temelju naloga suca istrage za provođenjem posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1., 4. i 6. ZKP/08. od 15. prosinca 2016. broj Kir-t-Us-358/16., s argumentom da je isti izdan na temelju nezakonite radnje djelatnika policije, čime su teško povrijeđena ustavna prava, zbog čega su onda svi dokazi, kao i sva saznanja dobivena na temelju tog naloga, kao i kasnijih naloga, nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točaka 2., 3. i 4 ZKP/08. Pri tome se nezakonitost rada policije obrazlaže izostankom naloga suca istrage za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta, sukladno članku 339.a ZKP/08., odnosno pisanog odobrenja za provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije izdanog od strane ovlaštenih osoba iz članka 68. stavka 3. u vezi stavka 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), a na čijim rezultatima se temelje osnove sumnje za izdavanje spornog naloga broj Kir-t-Us-358/16.

U odnosu na iznesene žalbene razloge prvenstveno treba istaknuti da su događaji i kaznena djela opisani u optužnici "pokriveni" nalogom suca istrage za provođenjem posebnih dokaznih radnji od 15. prosinca 2016. broj Kir-t-Us-358/16. i nalozima koji su potom uslijedili u ovom istom kaznenom predmetu.

Treba napomenuti kako je žalitelj u pravu kada ističe da se sporni nalog za provođenje posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08. od 15. prosinca 2016. broj Kir-t-Us-358/16. temelji i na analizi provjere istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa za mobilne telefone kojima se koriste osobe u odnosu na koje se odnosi taj isti nalog, budući da je to i navedeno u samom nalogu suca istrage. Međutim, tu je važno istaknuti da je policija za osnove sumnje da bi se počinila kaznena djela utaje poreza i carine iz članka 256. KZ/11., primanja mita iz članka 293. KZ/11., davanja mita iz članka 294. KZ/11., zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11. saznala iz rezultata posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08. protiv S. K. i drugih, a koje su se provodile na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-t-222/16. od 22. travnja 2016. Prema tome, saznanja o osnovama sumnje imaju svoj zakoniti temelj u nalogu suca istrage broj Kir- t-222/16. od 22. travnja 2016.

Okolnost što je nakon tog saznanja policija u okviru svog operativnog rada vršila provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa za vremensko razdoblje od 29. studenog 2015. do 2. prosinca 2016. (dakle, prije razdoblja inkriminiranog u optužnici), kako se to navodi u izvješću od 7. prosinca 2016. broj 511-19- 10-12/2-OGR-373/16, na koje izvješće se poziva i žalba, nije dokaz, niti je isti priložen spisu kao dokaz, nego se radi o saznanju o postojanju dokaza koje tek treba zakonitim putem (nalogom suca istrage) prikupiti.

Dakle, policija je nakon zakonitog saznanja za osnove sumnje o počinjenju određenih kaznenih djela, u okviru svojih ovlasti, poduzela operativni rad tijekom kojeg je prikupila dodatne podatke i informacije, nakon čega je predložila Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta da zatraži od suca istrage izdavanje naloga za poduzimanje posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08., na temelju kojeg su potom i prikupljeni dokazi na kojima se temelji optužnica.

I Kž Us-94/2020-4

Propusti u smislu članka 68. stavka 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima u odnosu na pisano odobrenje ovlaštenih osoba, a koje žalba ističe kao argument za nezakonitost dokaza, ne utječu na pitanje zakonitosti dokaza u ovom predmetu u smislu članka 10. stavka 2. točke 2., 3. i 4. ZKP/08. jer nema sumnje da je policija u okviru svog operativnog rada – izvida ovlaštena na prikupljanje podataka, a pravni standard kojeg žalitelj postavlja za zakonitost dokaza se ne odnosi na prikupljanje pojedinih podataka i informacija tijekom operativnog rada policije u konkretnoj situaciji.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.