REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1048/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika C. d.o.o. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S. i 2. tuženika Grad Solin, S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika U. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. iz S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5570/18-7 od 28. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-920/17 od 18. lipnja 2018. ispravljena rješenjem od 18. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužitelja i 1. tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.
Obrazloženje
Tužitelj i 1. tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5570/18-7 od 28. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-920/17 od 18. lipnja 2018. ispravljena rješenjem od 18. travnja 2019.
Postupajući sukladno odredbi čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da o pitanjima koja su postavljena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u predmetnom sporu pa se ista ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz pravnog shvaćanja ovog suda u vezi kojeg tužitelj u prijedlogu postavlja pitanja jasno proizlazi da će se isto pravno shvaćanje primjenjivati na obvezne odnose nastale nakon prvog siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, s time da je u pobijanoj presudi visina naknade neimovinske štete određena prema utvrđenom činjeničnom stanju i okolnostima konkretnog slučaja, a u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. u vezi s čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO/05) uz obrazloženje da osobitosti konkretnog slučaja opravdaju dosudu naknade u povećanom iznosu, a orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati puku matematičku formu za izračunavanje štete te su nužna odstupanja novčanih iznosa navedenih u kriterijima jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima konkretnog slučaja, a da je upravo takva naknada i dosuđena.
Prema tome, drugostupanjski sud nije zauzeo pravno shvaćanje da se izmijenjeni orijentacijski kriteriji ne primjenjuju u konkretnom slučaju, pa slijedom svega navedenog pitanja koja je postavio tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne opravdavaju intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
U odnosu na pitanje koje je 1. tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih smatra da je pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Stoga, a jer u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
