Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-79/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. B. i optuženog G. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog H. B. i optuženog G. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-1/2021 od 3. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 17.ožujka 2021.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog H. B. i optuženog G. B. kao neosnovane.

Obrazloženje

Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, a po izricanju nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, broj Kov-1/21 od 3. ožujka 2021. kojom su optuženi H. B. i optuženi G. B. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci svaki, protiv optuženog H. B. i optuženog G. B. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te im je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 6. studenog 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli optuženi H. B., osobno i po branitelju, odvjetniku D. O. koje se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba te optuženi G. B., po branitelju, odvjetniku D. P..

Optuženi H. B. i optuženi G. B. u žalbama bez navođenja posebne žalbene osnove predlažu da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženicima ukine istražni zatvor. Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog H. B. i optuženog G. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

Žalbama optuženici osporavaju opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Žalbene tvrdnje optuženog H. B. i optuženog G. B. kako u konkretnom slučaju ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi optuženici do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, boravkom na slobodi, mogli počiniti novo kazneno djelo, budući da su obojica priznali kazneno djelo koje im se stavlja na teret, nisu osnovane.

Naime, okolnost da su optuženici priznali kazneno djelo koje im se stavlja na teret i da je izrečena presuda na temelju sporazuma stranaka sama za sebe nije odlučujuća niti zakonom propisana okolnost za odluku o ukidanju istražnog zatvora protiv optuženika.

Nadalje, prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog H. B. i optuženog G. B. pravilno temelji i na činjenici kako su obojica optuženika višestruko pravomoćno osuđivane osobe zbog različitih kaznenih djela imovinskog karaktera kao i drugih kaznenih djela.

Kada se izloženome priroda težina kaznenog djela za koje su nepravomoćno osuđeni, nepravomoćno izrečena kazna te prouzročena materijalna šteta u visini od najmanje 1.100.000,00 kuna kao i stupanj iskazane upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis, sve navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani oba opuženika, uslijed čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv imenovanih ukazuje kao nužna i isključiva mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Nadalje, protivno žalbenim navodima da je kod obojice optuženika ostvarena svrha specijalne prevencije pravomoćno izrečenim i izdržanim kaznama, drugostupanjski sud ocjenjuje kako iz načina ponašanja obojice optuženika i njihove višestruke osuđivanosti proizlazi upravo suprotno, odnosno da im je činjenje kaznenih djela zapravo obrazac ponašanja i način života, te kako ih niti uvjetne niti bezuvjetne kazne zatvora nisu odvratile od daljnjih kriminalnih aktivnosti.

Naposljetku, žalbeni navod optuženog H. B. kako se boravkom u istražnom zatvoru bitno ugrožava poslovanje njegove tvrtke te njegova egzistencija paušalan je i potpuno irelevantan prilikom odluke o mjeri istražnog zatvora.

Uslijed svega navedenog, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenih optuženika doista upućuje na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.