Broj: Ppž-2537/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.Z., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), i iz članka 43. stavka 3. u svezi s člankom 293. stavak 1. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika D.Z., podnesenoj putem protiv presude Općinskog suda u Sisku, Kazneni i prekršajni odjel od 8. veljače 2021. godine, broj: 24. Pp P-2584/2020-12, na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021., p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.Z. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D.Z.c oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D.Z. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 43. stavka 3. u svezi s člankom 293. stavak 1. cit. Zakona, s time da je okrivljeniku za djelo pod točkom 1) izreke izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, s time da se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, okrivljeniku primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme od 12 (dvanaest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom, s time da će se temeljem članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem izvješća o uhićenju Postaje prometne policije Sisak od 27. studenog 2020. u 14,18 sati do 28. studenog 2020. u 10,45 sati, kada je pušten na slobodu uračunati u izrečenu kaznu zatvora, tako da se kazna zatvora umanjuje za 2 (dva) dana te mu preostaje za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 28 (dvadesetosam) dana, dok mu je za djelo pod točkom 2) izreke izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pri čemu se u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole kako je to određeno naredbom o određivanju mjere opreza Postaje prometne policije Sisak. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

Protiv pobijane presude, okrivljenik D.Z. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekšajnopravnim sankcijama.

U žalbi okrivljenik navodi da žalbu podnosi ponajprije zbog toga što ima bolesnu kćer koja boluje od febrinalnih konvulzija i u više navrata ju je morao hitno voziti u bolnicu zbog čega mu je potrebna vozačka dozvola, jer kada je dijete kod njega nikada ne zna kada bi mogla doživjeti takav napad kada dijete pada u stanje nesvijesti. Isto tako ima bolesnu majku tešku astmatičarku koju mora redovito voziti na preglede, što je inače radio njegov pokojni otac koji je 2018. godine preminuo od karcinoma. Uz sve to ima i baku staru 84 godine koja je imala moždani udar te je ostala slijepa ne jedno oko, a na drugo vidi napola te je slabo pokretljiva te ju isto mora voditi na redovite preglede, jer si je njezin sin, njegov ujak, 2019. godine oduzeo život. On je već godinu dana nezaposlen, a mora plaćati alimentaciju za maloljetnu kćer i u zaostatku je s plaćanjem zbog čega ga je bivša supruga prijavila i sada se protiv njega vodi sudski spor. Nastoji platiti ratu, dvije, a to mu uvijek pomogne majka, pa mu je stoga dozvola potrebna ako negdje nađe posao. Isto tako napominje da vozačka dozvola koju ima od kada mu je vraćena 29. studenog 2020. godine nije više oduzimana te propisno i odgovorno vozi i nije počinio nijedan prekršaj. Kaznu će platiti jer zna da je kriv, a to će moći platit kada dobije jednokratnu socijalnu pomoć što će biti uskoro. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koja je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica.

Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. cit. Zakona, koji predstavljaju teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, te je prvostupanjski sud za istu dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj, smatrajući izrečene kazne za navedene prekršaje, primjerenima svrsi kažnjavanja.

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, uz rok kušnje od 12 mjeseci, odnosno primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. Prekršajnog zakona, ostavljajući mu vrijeme da svojim budućim ponašanjem opravda izricanje uvjetne osude, jer se u slučaju ponavljanja prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna uvjetna osuda može opozvati, dok mu je za djelo pod točkom 2) izreke izrečena novčana kazna u visini posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud, uz puno uvažavanje žalbenih navoda okrivljenika o obiteljskoj tragediji i teškoj materijalnoj i obiteljskoj situaciji, smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.

Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku, koji se je kritične zgode započeo radnju pretjecanja osobnog automobila reg. oznake SK 650-IS kojim je u istom smjeru upravljao Matej Lončarević te je u tijeku vršenja radnje pretjecanja odustao od namjere radi uočavanja vozila iz suprotnog smjera te je započeo radnju usporavanja kretanja i vraćanja u kolničku traku kojom se prethodno kretao, a da se prije toga nije uvjerio da istu može učiniti bez opasnosti po ostale sudionike u prometu i imovinu uslijed čega je došlo do udara prednjeg desnog dijela osobnog automobila reg. oznake xxx u stražnji lijevi dio osobnog automobila reg. oznake xxx pri čemu je nastala materijalna šteta i to dok je u organizmu imao 1,75 g/kg alkohola, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnih prilika okrivljenika.

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2021.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, Kazneni i Prekršajni odjel u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.