Broj: Ppž-1693/2021

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.D. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. D.D. podnesenom protiv presude Općinskog suda u Zadru od 30. studenog 2020., broj Pp 5 J-262/20, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.D. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna, u roku od 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 30. studenog 2020., broj Pp 5 J-262/20 proglašen je krivim okr. D.D. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 16 dana, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 6. travnja 2020. u 03,20 sati do 21. travnja 2020. u 15,00 sati kao 16 dana zatvora, tako da je kazna zatvora izvršena.

Na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona i čl. 18. Zakona zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obaveznog liječenja ovisnosti o alkoholu, do prestanka razloga zbog kojih je određena, ne manjem od jednog mjeseca niti dužem od jedne godine.

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi stvarni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 1.920,00 kuna i paušalni trošak u iznosu od 100,00 kuna.

Istom presudom na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okr. J.V. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštito od nasilja u obitelji.

Protiv te presude okr. D.D. osobno je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom, da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Podnositelj žalbe se kaje zbog prekršaja koji je počinio u pijanom stanju, navodi da je alkohol odbacio i više ga ne upotrebljava, sva ta situacija ga je „dotukla“, zbog bolesti kičme često završi na HP, nema dopunsko osiguranje, pa sve mora platiti. Na osnovu takve situacije moli da mu se smanji novčana kazna (budući je okrivljeniku izrečena kazna zatvora, očito misli na novčane iznose troškova prekršajnog postupka), te daje obećanje da to više nikad neće napraviti.

Dakle, okr. D.D. ne spori svoju obvezu naknade troškova, već isključivo svoju mogućnost da istu plati.

Okrivljenik uz žalbu nije podnio nikakve dokaze o činjenicama na kojima temelji žalbu, kojima bi dokazao svoje loše imovinsko stanje.

Kako je okr. D.D. proglašen krivim, pravilno ga je sud obvezao na naknadu troškova postupka (čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona).

Prvenstveno, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu u iznosu od 100,00 kuna, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinsko stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u donjoj granici okvira paušalne svote propisane Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna. S obzirom da, prema podacima u spisu, okrivljenik ostvaruje mirovinu od 4.000,00 kuna, a da ničim nije potkrijepio navode žalbe o lošem materijalno stanju, a u spisu nema podataka da je okrivljenik u obvezi uzdržavati neku osobu, ovaj sud smatra da plaćanjem paušalnog troška prekršajnog postupka od 100,00, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Nadalje, u postupku je obavljeno psihijatrijsko vještačenje, a kako troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju sve troškove suda koje je unaprijed isplatio iz svojih proračunskih sredstava, u ovom slučaju troškove vještaka (čl. 138. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona), a okrivljenik je proglašen krivim, pravilno ga je prvostupanjski sud obvezao na plaćanje troškova psihijatrijskog vještačenja od 1.920,00 kuna, prema računu sudskog vještaka.

Po ocijeni ovog suda, bez obzira na iznijete žalbene navode okrivljenika o lošoj materijalnoj situaciji, zbog čega ne bi mogao platiti dosuđene troškove postupka, cijeneći da uz žalbu nije dostavio dokaze o materijalnom stanju ili obiteljskim prilikama, kao ni drugim okolnostima koje bi bile razlogom oslobođenja od troškova u smislu čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, odnosno da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika, žalbu je trebalo odbiti kao neosnovanu.

Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog suda o paušalnim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, podnositelja žalbe i tužitelja.