Broj: Ppž-2598/2021

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. T.B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 1. veljače 2021., broj: 32 Pp J-721/2020-15, u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. T.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. T.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 1. veljače 2021., broj: 32 Pp J-721/2020-15 proglašen je krivim okr. T.B. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 20. kolovoza 2020. u 10,45 sati do 21. kolovoza 2020. u 10,30 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 2.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a ne duže od godinu dana, te je upozoren na sankciju za postupanje protivno izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Protiv te presude okr. T.B. po branitelju odvjetniku V.J. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda stavi van snage i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da je sud poklonio vjeru isključivo svim navodima iznijetim od oštećene, dok nije uvažio niti jedan od navoda okrivljenika, a isto tako nije uvažio ni navode svjedoka R.M., koji je iskazivao kao neposredni svjedok. Navedeni svjedok navodi kako je on čuo da je netko vani na dvorištu, no da to nije bila nikakva galama, te se ističe činjenica da isti svjedok nije ulazio u kuću, iako je oštećenica to izričito navela, pa su, po mišljenju žalitelja, iskazi oštećene i navedenog neposrednog svjedoka u potpunosti kontradiktorni.

Prema obrazloženju pobijane presude, sud je odluku donio na temelju iskaza svjedokinje A.B., iskaza svjedoka R.M., provedenog suočenja između okrivljenika i svjedokinje i materijalnih dokaza izvedenih u postupku, uz otklon obrane okrivljenika. Nasuprot tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog suda, u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju rezultata dokaznog postupka okr. T.B. osnovano proglasio krivima za psihičko i fizičko nasilje prema bivšoj supruzi.

Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje A.B., bivše supruge okrivljenika i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno, uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, a svjedokinja je, sukladno odredbi čl. 173. Prekršajnog zakona, između ostalog, upozorena da je dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje, koji dovedeni u vezu s materijalnim dokazom – Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PU varaždinske od 20. kolovoza 2020. i iskazom svjedoka R.M., čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. T.B. za terećeni prekršaj.

Svoje uvjerenje o vjerodostojnosti iskaza svjedokinje sud je učvrstio i nakon provedenog suočenja okrivljenika i svjedokinje, u kojem je svjedokinja dosljedno teretila okrivljenika prema optuženju, dok je okrivljenik paušalno poricao prekršaj navodeći pri tome „da se ne sjeća da li je trgao majicu koju je bivša supruga imala na sebi“.

Svjedok Romano Modrić, izlazeći iz radionice koja se nalazi u dvorištu kuće okrivljenika, razgovarajući na mobitel, čuo je neke glasove i vidio da je A.B. uplakana, a koliko se sjeća, majica koju je imala na sebi bila je potrgana. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da iz iskaza svjedoka proizlazi da je on čuo kako je između okrivljenika i njegove bivše svađe došlo do svađe, ali isto tako se pogrešno zaključuje žalbom da svjedok navodi da to nije bila nikakva galama. Naime, o intenzitetu jačine glasova koje je čuo svjedok nije iskazivao, niti su mu tijekom postupka postavljana detaljna pitanja u vezi toga. Međutim, okrivljeniku se izrekom pobijane presude niti ne stavlja na teret da je u dvorištu nastavio sa psihičkim nasiljem prema bivšoj supruzi, pa okolnost koja se ističe žalbom nije od značaja, a činjenica je da je svjedok vidio bivšu suprugu okrivljenika uplakanu i koliko se sjeća, sa potrganom majicom, čime je svjedočio o svojim neposrednim zapažanjima i time potvrdio i iskaz svjedokinje o stanju u kojem se nalazila. Također, okolnost koja se ističe žalbom, da li je svjedok ulazio u kuću na poziv svjedokinje ili ne, nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje i krivnju okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nadalje, žalbom se ističe da je tijekom postupka okrivljenik predao liječničku dokumentaciju iz koje neposredno proizlazi da je upravo on osoba koja je zadobila tjelesne ozljede te podljeve od natučenja, a što je sud mogao i neposredno vidjeti na rukama okrivljenika u tijeku postupka.

Iz zapisnika u žurnom postupku od 21. kolovoza 2020. razvidno je da je okrivljenik pokazao sudu na desnoj podlaktici te laktu desne ruke hematome koji su nastali od udarca o rukohvat u trenutku kad ga je supruga gurnula po stepenicama. Međutim, ukoliko se istaknuti žalbenim navodi svode na tvrdnju da je žalitelj postupao u nužnoj obrani, ističe se da u ovom prekršajnom predmetu izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju da je okrivljenik nasrnuo na svjedokinju u trenutku kada nije bio izložen nikakvom napadu na svoj tjelesni integritet. Svakako treba napomenuti da je okrivljenik počinio prekršaj pod utjecajem alkohola od 3,02 g/kg, a svjedokinja je iskazala da je okrivljenik često pijan, često puta tada padne i zadobi različite ozljede.

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik smatra da zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud nije mogao niti donijeti takovu odluku o kazni.

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, cijeneći činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđenim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 3.000,00 kuna, dakle, vrlo blizu propisanog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Visina novčane kazne izrečene po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj u propisanim kaznenopravnim okvirima (novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna

- do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 3 dana - do općeg maksimuma od 90 dana) više je nego primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Nadalje, ovaj sud je u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao i odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, te nalazi da je zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na zakonu osnovana

, sud je za primjenu zaštitne mjere dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Okrivljenik je nasilje u obitelji počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji, a prema stanju spisa predmeta i dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, okrivljenik je i sam svjestan svoje ovisnosti i njenih posljedica. Duljina trajanja zaštitne mjere u skladu je sa odredbom čl. 18. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Svrha je zaštitne mjere spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izrečena je radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč.

3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik je zaposlen, sa stalnim prihodima, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.