REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3257/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M., S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., protiv tuženika ... zavoda ... S., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-153/19-2 od 4. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-897/17 od 25. siječnja 2019., na sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

Tužiteljica je 16. srpnja 2020. ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-153/19-2 od 4. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-897/17 od 25. siječnja 2019., radi slijedećih pravnih pitanja:

„- Je li radnica dužna zahtijevati ostvarenje prava iz radnog odnosa od poslodavca prije zahtijevanja zaštite povrijeđenog prava pred sudom, ukoliko se radi o novčanom potraživanju iz radnog odnosa?

- Je li poslodavac ovlašten mijenjati iznos (postotak) dodatka na uvjete rada kada tužiteljica nije mijenjala radno mjesto, niti su se mijenjali propisi temeljem kojih se tužiteljici obračunavala plaća i dodaci na plaću?

- Ima li sud ovlast utvrđivati je li tužiteljica radila 2/3 radnog vremena u otežanim uvjetima rada s infektima kada ovlaštena osoba za provođenje mjera za zaštitu na radu i procjenu rizika i opasnosti kod tuženika navodi da zaštita na radu ne određuje je li radno mjesto tužiteljice radno mjesto s otežanim uvjetima?

- Je li sud ovlašten utvrđivati da li na pojedinim radnim mjestima i poslovima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja postoje posebni uvjeti rada te pripada li radniku pravo na određeni dodatak na plaću na posebne uvjete rada?“

U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga revizijskog suda broj Revr 537/14-2 od 4. listopada 2016., Revr-537/08-2 od 19. studenog 2008., Revr 1067/10-2 od 24. listopada 2012., Rev 2150/19-2 od 13. studenoga 2019., Revx 276/18-2 od 12. veljače 2020., Rev 1021/17-2 od 21. travnja 2020., Rev 2838/18-4 od 11. veljače 2020., kao i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1783/2006 od 20. svibnja 2008. te U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice nije dopušten.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada je pobijana odluka donesena u skladu s ustaljenim shvaćanjem ovoga revizijskog suda izraženoga u brojnim odlukama (primjerice Revr 668/18-2 od 23. srpnja 2019., Revr 1177/16-2 od 12. rujna 2019., Revr 56/15-4 od 14. veljače 2018. i dr.) odgovor na pitanje je li sud pogriješio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, među ostalim i radi toga što tužiteljica nakon odbijanja zahtjeva za zaštitu prava (samo u odnosu na odluku tuženika o utvrđenom dodatku na plaću po osnovi u otežanih uvjeta rada) nije zahtijevala sudsku zaštitu, sam za sebe ne bi doveo do povoljnije odluke u odnosu na revidenticu. To osobito kada se ima na umu da su navodi tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom postupka, kako po osnovi utvrđenog koeficijenta složenosti poslova, tako i po osnovi utvrđenih dodataka na plaću zbog otežanih uvjeta rada, raspravljeni u postupku, a odluka drugostupanjskog suda nije donesena samo na temelju čl. 129. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 148/09), odnosno čl. 133. st. 3. Zakona u radu („Narodne novine“, broj 93/14).

Isto tako, niti preostala tri pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagateljica u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog slučaja (osobito uz činjenicu radi li se u konkretnom slučaju o izmjeni koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću osobi zaposlenoj u javnoj službi te predstavlja li, posljedično, takva odluka o plaći upravni akt donesen od strane javne ustanove), a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.