REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3091/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-21/2020-2 od 14. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1009/2015-84 od 14. listopada 2019., u sjednici održanoj 17. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja A. S., kao nedopušten.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-21/2020-2 od 14. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1009/2015-84 od 14. listopada 2019.
U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja nekoliko pitanja za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP.
Naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer u odnosu na naznačena pitanja koja se odnose na primjenu odredaba Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), odredaba čl. 14. i čl. 97. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04) i čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/07), te Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13 i 38/13) i čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike postoji ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda RH (primjerice u odlukama poslovni broj Revr-1311/14 od 13. srpnja 2016, Revr-906/16 od 7. veljače2018., Revr-881/2015 od 23. listopada 2018., Revr-134/2018 od 19. prosinca 2018., Revr-1317/14 od 22. studenog 2016., Revr-413/17 od 24. travnja 2018. i drugima).
Pobijana presuda se temelji na pravnim shvaćanjima koji nisu u protivnosti s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenim odlukama.
Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP/19, i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP/19, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
