REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1141/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz K., Š. 75a, OIB …, zastupanog po punomoćnici L. H. odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-807/2019-3 od 20. studenog 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1687/18-42 od 17. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje nije bitno za odluku u sporu.
Naime, pravnim se pitanjem zapravo implicira da je, kao jedini kriterij za određenje neimovinske štete zbog neprikladnih uvjeta pri izdržavanju kazne zatvora, sud u pobijanoj odluci uzeo u obzir samo manjak prostora (površine zatvorske sobe) ispod granica određenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/19) kao i odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 46/13 – dalje: ZIKZ) i uvjete sanitarnog čvora. Međutim, sud u pobijanoj odluci svoje pravno shvaćanje temelji na širim činjeničnim utvrđenjima, a ne na samo ta dva činjenična elementa, pa se pravnim pitanjem, kakvo je koncipirano, ne može dovesti u pitanje pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci.
Nadalje (iako se, s obzirom na već prethodno ukazuje irelevantnim), valja nadodati da se pravnim pitanjem propituje jesu li se uvjeti površine zatvorskih soba i sanitarnog čvora mogli nadomjestiti pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., 74. i 76. ZIKZ-a, kao i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika („Narodne novine“ br. 92/02). Međutim, ti propisi određuju izuzetno širok spektar uvjeta koji se imaju osigurati zatvorenicima, a nisu svi ti uvjeti bili predmetom utvrđivanja u nižestupanjskim odlukama te stoga, na osnovu pitanja kakvo je koncipirano (u okviru toga pitanja, a ovaj se sud, pri davanju odgovora na postavljeno pravno pitanje može kretati samo u tom okviru postavljenog pitanja) nije jasno koji bi se to konkretni, utvrđeni ili neutvrđeni uvjeti imali uzeti u obzir u navedenom smislu.
Slijedom svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
