Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-20/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. R., zbog kaznenog djela iz članka 90. stavka u vezi sa člankom 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Ik I-2/2021. od 10. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. R. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, broj Ik I-2/2021. od 10. veljače 2021., na temelju članka 159.a točke 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11.- Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. R. podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a po upravitelju zatvora. Zatvorenik se nalazi u zatvoru na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, koju izdržava po presudi Županijskog suda u Puli – Poli broj K-10/2013-268, Kv I-1/2019-4. od 28. studenoga 2019. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 90. u vezi članka 33. KZ/97. Predviđeni istek te kazne je 31. srpnja 2021. Napominje se da je prvostupanjski sud u rješenju pogrešno naveo da zatvorenik izdržava kaznu zatvora po presudi Županijskog suda u Puli – Poli broj K- 10/2013. od 14. ožujka 2014. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-212/2018- 4. od 9. svibnja 2018.
P
rotiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik putem branitelja, odvjetnika V. D., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, uz prijedlog da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu u cijelosti, preinači pobijano rješenje te zatvoreniku odobri uvjetni otpust. Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja prvostupanjskog suda nepotkrijepljeno i nelogično čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud dao jasno, dostatno i pravno utemeljeno obrazloženje zbog čega smatra da nije udovoljeno razlozima za uvjetni otpust zatvorenika M. R. iz članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno navodi da iz izvješća zatvora proizlazi da je zatvorenik započeo s izdržavanjem zatvorske kazne 23. siječnja 2018. da mu je predviđeni istek kazne 31. srpnja 2021., da mu je odobren prekid kazne od 30. ožujka 2018. do 30. srpnja 2018. da se potom do 19. listopada 2019., u trajanju od jedne godine dva mjeseca i devetnaest dana nalazio u bijegu, da je zatvorenikovo sudjelovanje u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora ocijenjeno ocjenom "uspješan", da kazneno djelo djelomično priznaje, da se s kaznom teško miri, da nije radno angažiran, da su mu ordinirani psihofarmaci, da je u stalnom kontaktu s obitelji te da ima osiguran postpenalni prihvat te da bi rizik od ponovnog činjenja kaznenog djela bio smanjen ukoliko se zatvorenik uključi u psihosocijalni i psihijatrijski tretman koji prihvaća i ukoliko nastavi prihvaćati savjete primarne obitelji. Naime, zatvorenik je od devetnaeste godine života u psihijatrijskom tretmanu zbog teške duševne zaostalosti, depresije s psihotičnim simptomima i shizofrenije.
Iz izvješća također proizlazi da upravitelj zatvora predlaže da se prijedlog za uvjetni otpust prihvati zbog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, urednog tijeka izdržavanja kazne, činjenice da zatvorenik nema kaznenih postupaka u tijeku i nije kriminaliziran, zbog postojećih psihičkih poteškoća i činjenice da će obitelj preuzeti brigu i skrb za njega i da prihvaća psihosocijalne i psihijatrijske tretmane koje je na slobodi imao, a u penalnim uvjetima ih nije moguće provesti.
Zatvorenik se u svojoj žalbi poziva na navedene pozitivne okolnosti koje proizlaze iz izvješća zatvora dok osporava da bi se nalazio u bijegu tvrdeći da je to vrijeme provodio u bolnicama. Ističe i da kazneno djelo u cijelosti priznaje, da je iskazao kajanje i da se s kaznom pomirio pa da sve navedene pozitivne činjenice u svojoj ukupnosti, suprotno pobijanom rješenju prvostupanjskog suda, opravdavaju zaključak o ispunjenju pretpostavki za uvjetni otpust, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
Protivno žalbenim navodima zatvorenika, okolnost da se zatvorenik u kolovozu, listopadu i prosincu 2018. te ožujku 2019. povremeno psihijatrijski liječio ne mijenja podatak da se od 30. srpnja 2018. do 19. listopada 2019. nalazio u bijegu, a navedeno liječenje provodio je bez odobrenja i nadzora suca izvršenja i eventualnog traženja daljnjeg prekida izdržavanja kazne zatvora. Također, zatvoreniku je odobren prekid izdržavanja kazne od 30. ožujka do 30. srpnja 2018., međutim nakon isteka tog vremena on se nije svojevoljno vratio u zatvor nego tek po uhićenju, prilikom prelaska državne granice, i privođenjem 19. listopada 2021. Pri tome je i na sam početak izdržavanja kazne zatvora priveden.
Dakle, budući da se zatvorenik nalazio u bijegu, da je dva puta priveden na izdržavanje kazne, da zbog njegovog psihičkog stanja postoji rizik od ponovnog počinjenja kaznenog djela te da je rizik od ozbiljne štete po njega, druge i djecu visoko povezan uz informacije o suicidalnim mislima, agresivnom, nasilničkom i neprilagođenom ponašanju (što proizlazi iz izvješća zatvora), zatim da obitelj nije bila u mogućnosti kontrolirati njegovo kretanje i osigurati nadzor u vidu redovitog liječenja radi umanjenja rizika od počinjenja kaznenih djela, da kaznu izdržava zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju te da je ranije osuđen zbog kaznenog djela prijetnje, prvostupanjski sud je ispravno zaključio, da dosadašnjim izdržavanjem kazne zatvora, kod zatvorenika M. R. nije u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja.
Na pravilnost odluke prvostupanjskog suda ne utječe navod zatvorenika da je na sjednici, na kojoj se odlučivalo o predmetnom prijedlogu za uvjetni otpust, priznao kazneno djelo i sankciju te izrazio kajanje jer ta okolnost nije dostatna za ocjenu da je do sada izdržana kazna zatvora postigla svoju svrhu, tim više što iz izvješća zatvora od 30. prosinca 2020., na kojem se predmetni prijedlog temelji, proizlazi da zatvorenik kazneno djelo samo djelomično priznaje te da se s kaznom teško miri.
Dakle, unatoč takvoj promjeni stava zatvorenika, osiguranom postpenalnom prihvatu te pozitivnom prijedlogu zatvorske ustanove, uzevši u obzir ranije navedene negativne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne
, zbog čega nisu
ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11. niti bi se svrha kažnjavanja mogla postići uvjetnim otpuštanjem uz određivanje jedne ili više posebnih obveza iz članka 62. i članka 63. ZKP/08.
Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članka. 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
