Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-77/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog I. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Iz-7/21 (Kov-12/21) od 26. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog I. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Iz-7/21 (Kov-12/21) od 26. veljače 2021., u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. P., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke u istražni zatvor je okrivljenom I. P. uračunato vrijeme oduzimanja slobode, od 1. listopada 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni I. P. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor ili ga zamijeni blažim mjerama osiguranja prisutnosti i to mjerom opreza zabrane približavanja oštećeniku i mjere javljanja u nadležnu policijsku postaju.
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
Žalba nije osnovana.
U žalbi je okrivljenik osporio postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirana kaznena djela kao i postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za to iznio jasne i valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koje dokaze je pobliže i naveo u pobijanom rješenju pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.
Postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima okrivljenog I. P. da je ispalio jedan metak u nevitalni dio tijela te da je imao vremena i prilike dovršiti djelo no da to nije učinio već je oštećeniku donio zavoje i pomogao mu previti rane pa da bi navedeno djelo trebalo kvalificirati kao tešku ozljedu, a ne pokušaj ubojstva. Naime, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena dokaza i pravne kvalifikacije kaznenog djela, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru ne provode analizu dokaza iz optužnice, već je to u nadležnosti optužnog vijeća prilikom ispitivanja optužnice te, u daljnjem stadiju postupka, raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju okrivljeniku terećenih kaznenih djela, koji ovdje svakako postoji i temelji se na dokazima koje prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri iznosi u razlozima pobijanog rješenja.
Nasuprot žalbenim navodima okrivljenog I. P., prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora s pravom temelji u činjenici da iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje proizlazi da okrivljenik boluje od ovisnosti o alkoholu s posljedično početnom organskom cerebralnom disfunkcijom uz sklonost štetnoj uporabi kanabinoida te da je unatoč liječenju okrivljeni I. P. bio sklon recidivima konzumacije alkohola u stresnim situacijama, da je i tijekom liječenja u dnevnoj bolnici povremeno konzumirao kanabis pa postoji opasnost od ponovne konzumacije alkohola i pod utjecajem alkohola ponavljanja kaznenih djela. U tom smislu su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da se sam javljao na liječenje i da je motiviran da se izliječi od ovisnosti.
Nadalje, osnovano se sumnja, da je okrivljenik počinio dva kaznena djela i to na način da je neovlašteno držao automatsku pušku i čak 199 komada streljiva te iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je okrivljenik bez posebnog razloga određeno vrijeme agresivno verbalno napadao pri čemu je uz sebe držao predmetnu pušku, da bi potom iz neposredne blizine ispalio jedan hitac u oštećenika, nakon čega na traženje oštećenika nije želio pozvati pomoć već mu je nastavio prijetiti, a koje okolnosti upućuju na okrivljenikovu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje.
Slijedom svega izloženog, ovisnost o alkoholu te sklonost recidivizmu konzumacije alkohola uz iskazani visok stupanj upornosti i kriminalne volje u načinu počinjenja predmetnih djela, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani okrivljenog I. P. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela u odnosu na oštećenika ili dovršetka pokušanog kaznenog djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.
U tom smislu bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi da okrivljenik do sada nije osuđivan, da je otac jednog malodobnog djeteta, da se radi o očiglednom ekscesu u ponašanju okrivljenika te da je oštećenik odselio u drugu županiju.
Ispravnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima okrivljenika da nema potrebe za njegovim daljnjim zadržavanjem u istražnom zatvoru te da je petomjesečni boravak u istražnom zatvoru dovoljan da shvati pogubnost konzumiranja alkohola, čime upire na povredu načela razmjernosti. Međutim, takav je prigovor neosnovan jer ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu u konkretnom slučaju ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela, za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.
