Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 5 Gž-284/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari T. P., vl. obrta T. G., V., zastupan po punomoćniku M. H., odvjetnik iz V., protiv tuženika: 1. Ž. K. i 2. Lj. K., oboje iz Z., i zastupani po punomoćnici Lj. P., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. listopada 2020. poslovni broj P-13193/2010, u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja T. P., vl. obrta T. G. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. listopada 2020. poslovni broj P-13193/2010, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Uvodno označenom presudom pod točkom I. odbijen je kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženicima Ž. K. i Lj. K., oboje iz Z.,
da solidarno isplate tužitelju T. P., vlasniku obrta T.
G., V., iznos od 134.556,00 kuna zajedno sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po stopi od 15 % godišnje od 10.09.2005. godine pa do 31.12.2007. godine, a nadlaj do ispate po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Točkom II. naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 37.812,50 kuna u roku od 15 dana.
Protiv gornje presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se odluka ukine.
U odgovoru na žalbu u bitnom su osporeni žalbeni prigovora i predloženo odbijanje žalbe.
Žalba nije osnovana.
Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:
- da je izvršio uvid u Ugovor od 21. lipnja 2005. te utvrdio da su navedeni ugovor sklopili T. P. kao vlasnik obrta „T. g.“ kao izvođač te Ž. i Lj.
K. kao investitori radova i to na objektu investitora u Z., da je
Ugovorom određeno da dogovoreni radovi proizlaze iz Ponude br. 25/5 od 8. lipnja 2005. te da radovi počinju 27.-28. lipnja 2005. Zatim je ugovoreno da po potpisu ugovora investitor prilaže kaparu u iznosu od cca 70 % od ponuđene cijene radova koja iznosi 15.800,00 EUR te da je primljena kapara od 60.000,00 kuna u koju nisu uračunati porezi, na kraju je ugovoreno da svi eventualni dodatni radovi koji ne obuhvaćaju Ponudu 25/05 od 8. lipnja 2005., a na zahtjev investitora dogovorit će se na gradilištu kao i njihova cijena, da je izvršio uvid u Ponudu 25/05 od 8. lipnja 2005. te je utvrdio da je ista napravljena od strane ovdje tužitelja vezano uz izvođenje građevinskih radova na stambenom objektu K. iz Z., u toj ponudi su navedeni slijedeći radovi koji su istom obuhvaćeni i to: rušenje postojećeg stubišta sa stepenicama, rušenje ulaznih stepenica na kat (vanjske stepenice), skidanje postojećeg krovišta, betoniranje temeljem sa AB pločom prema projektu, dogradnja objekta prema projektu (dopisano rukom da nema projekta), izrada oplate i betoniranje unutarnjih stepenica, doprema građe te izrada krovišta na cijelom objektu (konstrukcija krova od jelove građe, obijanje krova sa daskama ili vodonepropusnim pločama te zaštitom sa ljepenkom, letvanje krova letvama 3x5 i pokrivanje krova crijepom Tondach ili slično). Eventualni radovi koji nisu obuhvaćenih ponudom dogovorit će se na licu mjesta kao i cijena istih, a ugovoreno je i da je u cijenu uključen sav potreban materijal, oplata, skela kao i rad. Zatim je zadnjom točkom ponude navedeno da cijena radova sa materijalom iznosi 15.800,00 EUR te da avans za radove iznosi 70% dogovorene cijene, a ostatak po završetku radova. Sud je izvršio uvid u Aneks ponude te je utvrdio da je napravljen od strane „T. g.“, ali da isti nije niti potpisan niti ovjeren štambiljem tog obrta (za razliku od Ugovora i Ponude). Nadalje, sud je utvrdio da se na istom nalazi opis raznih radova i to: poduporni zid iza postojećeg objekta, poduporni zid oko novog objekta, zid u garaži od betonskog bloka, dva stubišna stropa od fert gredica, potkrovni zid na novom dijelu objekta u visini do 1,6 m, potkrovni zid na novom dijelu objekta u visini od 1 m, pločnik oko novog objekta, dogradnja zida na starom objektu betoniranjem serklažnog vijenca u visini od 20-25 cm, šalovanje i betoniranje kao i armiranje zidnog vijenca na postojećem objektu sa prve strane u visini od 20 do 30 cm sa nadogradnjom vijaka za zidne grede, zidanje zabitnog zida, betoniranje AB zidanog vijenca nad zidanih zidova novog objekta kao i na zabatom zidu, izrada krovnih kućica, rušenje dotrajalog zida od betonskih blokova na postojećem objektu (deponij otpada a na gradilištu), izrada izolacije ispred navedenog zida, zidanje novog zida blok opekom 29-19-19, žbukanje zida sa unutarnje strane ulaza, izrada oplate i betoniranje stupova za učvršćivanje susjednog betonskog zida. Uz sve te radove je sa desne strane napisano velikim štampanim slovima: "IZVEDENO",
- da je svjedok S. P. iskazao da je tužitelj njegov sin te da je na njega i prenio navedeni obrt, ali je i od njega bio ovlašten za sve poslove oko ugovaranja i provođenja radova. Svjedok se bavio operativnim građ. poslovima, a njegov sin se više bavio administracijom. Jedan njegov prijatelj mu je rekao da ima prijatelje koji imaju namjeru izvoditi građ. radove na kući te je tako i došao u kontakt sa tuženicima. U proljeće 2005. je došao na njihovu adresu stanovanja te je snimio stanje te napravio ponudu o tome što bi se trebalo raditi na navedenoj kući, a prema željama tuženih. Kad mu se predočava ponuda sa lista 22. predmeta P-5019/08 navodi da se radi o toj ponudi. Sve razgovore uz ovaj posao je obavljao isključivo sa Lj. K.. Dogovoren je posao sa tuženicima te je sklopljen ugovor s lista 21. naprijed navedenog predmeta te su početi radovi. Navedeni poslovi su bili: skidanje postojećeg krovišta, rušenje zabatnih zidova, rušenje nadtavanskih zidova te pregradnih zidova na tavanu te ravnanje do druge deke. Zatim su rađeni novi zidovi i novo krovište na način da je napravljen potkrovni stan. Napravljeni su samo zabatni zidovi te drvena konstrukcija sa crijepom Tondach plus. Osim tih radova bilo je dogovoreno da se sruši postojeće vanjsko kružno stepenište koje je bilo neadekvatno izvedeno te da se napravi novo stepenište što su oni i napravili. Osim dogovorenih radova oni su tijekom posla dogovorili i neke dodatne radove koji su navedeni u aneksu ponude te je sa gđom. dogovorio vrijednosti tih radova usmeno na gradilištu te su te radove izveli tek nakon tog dogovora. Nadalje, su se dogovorili i o visini vrijednosti tih radova i upravo je temeljem tih dogovora napravljen i račun koji su ispostavili. Na pitanje suca da li može dati jedinične iznose vrste, količine i cijene materijala te radova koji su izvedeni isti odgovara da su radovi dogovarani sa 2. tuženicom usmeno na licu mjesta. Kao primjer navodi situaciju sa novo izgrađenim stepeništem gdje je trebalo napraviti potporni zid uz objekt te je na zahtjev 2. tuženice slijedeći dan istoj rekao koliko bi to iznosilo a nakon što je ona pristala na tu cijenu ti radovi su izvedeni bez nekog pisanog traga. Nadalje, može reći da taj potporni zid je mogao, ali se i nije morao raditi ali je isti napravljeni uz dogovor sa II tuženom. Taj i sl. poslovi su dogovoreni tijekom izvođenja radova. Isto tako može reći da su u roku izvršili sve radove, njegovi radnici su počistili gradilište a zatim su ih tuženi pozvali u restoran te im platili ručak i piće. U tom trenutku a niti kasnije tuženi nisu imali nikakvih prigovora na izvođenje radova a niti su kasnije istaknuli neke prigovore. Tuženici nisu imali prigovora niti kada su primili račun no kada je trebalo platiti razliku do punog iznosa tada su govorili da imaju novaca, ali da je oročen i sl. Niti tada nije sumnjao da će radovi biti plaćeni jer je posao dogovoren po prijateljskoj liniji. Nadalje mora istaknuti da nisu uzeli odmah sav svoj materijal i uređaje te im je tamo ostala montažna skela, 12 m aluminijske ljestve, električna bušilica i pila, te 10 fosni od 4 m. Nakon nekog vremena je s radnicima i vozilom došao po te stvari no II tužena ga nije pustila niti u dvorište te mu je rekla da više tu nema što tražiti i zaprijetila mu je policijom. Sjeća se da je tamo bila prisutna i majka K. Ž. koja je rekla II tuženoj da kako ju nije sram jer da niti je platila radove a niti želi vratiti im njihove stvari. Onda je otišao sa lica mjesta jer nije htio raditi probleme. Zatim navodi da su te nove stepenice rađene sve do najgornje etaže tj. stana. Nisu radili strop u tavanskom prostoru iako je o tome bilo razgovora ali do takvog dogovora nije došlo. Razgovarano je o knauf stropu. Nakon naprijed opisanog incidenta više nije dolazio u kontakt sa tuženima. Što se tiče pitanja građ. dnevnika pitali su tuženika da li će oni imenovati nekog nadzornog inženjera na što su im oni rekli da neće a zbog te činjenice oni nisu niti vodili takav dnevnik jer ga niti i nače ne vode kad nema nadzora. Nakon navedenog događaja više nije nikada dolazio. Na pitanje pun. tužitelja da li bi prilikom očevida sa građ. vještakom mogao pokazati koji su radovi i koji je materijal ugrađen isti odg. da bi mogao. Na pitanje pun. tuženika koliko je vremena prošlo od kada su završili sa radovima do dana kad su došli po naprijed navedeni materijal i uređaje isti odg. da se točno ne sjeća. Na pitanje da li se radilo o razlici u danima, tjednima, mjesecima ili godinama isti odg. da se sada ne može o tome očitovati no da godine nisu bile u pitanju. Na pitanje pun. tuženika koliko je vrijedila ta oprema i stvari koje su ostale kod tuženika isti odg. da u ovom trenutku ne može o tome dati točan iznos ali da bi se to kretalo u okvirnom iznosu od 10.000,00 kuna. Na pitanje pun. tuženika da li je za te stvari podnesena kaznena prijava zbog krađe prema tuženima isti odg. da nije jer su oni takvi ljudi te neka im to ostane u znak sjećanja. Na pitanje pun. tuženika da li je tužitelj ikada napravio neki troškovnik za radove sa točno navedenim cijenama i vrstom materijala isti odg. da nije te da su radovi i cijena bili dogovarani usmeno. Na pitanje pun. tuženika da li je ikada tuženima predočio koliko je od primljenog iznosa potrošio na materijala prilikom izvođenja radova i cijenu pojedinih radova isti odg. da nije i da takav način rada ne prakticira te ponavlja naprijed navedeno o dogovaranju radova te dodaje da je sav materijal kao i radovi izvedeni po pravilima struke. Na pitanje pun. tuženika da li su tuženi ikada potpisali aneks ponude isti odg. da je aneks napisan nakon što su izvedeni svi radovi koje su tuženi tražili dakle na njihovom kraju a na pitanje da li su svi ti radovi uistinu izvedeni isti odg. da je izvedeno i više radova nego što piše u tom aneksu. Na pitanje pun. tuženika u kom trenutku je potpisan ugovor, da li prije početka radova u vrijeme kad su isti počeli ili pri kraju istih isti odg. da se više ne sjeća da li je to bilo prije ili na početku radova a na pitanje kada je primio 60.000,00 kuna isti odg. da to piše u ugovoru a da se točnog datuma ne sjeća no ne spori da je taj iznos primio. Na pitanje pun. tuženika da li se sjeća kad je primio 30.000,00 kuna isti odg. da se toga ne sjeća. Na pitanje pun. tuženika koliko su trajali navedeni radovi isti odgovara da su trajali negdje od proljeća, 5-6 mj. pa negdje do kraja 8 mj. ali da se više ne sjeća točno, da je administraciju vodio njegov sin. Na pitanje pun. tuženika po kojem su projektu radovi izvođeni isti odgovara da posebno projekta nije bilo te da se on bavio građevinom 30 godina te da je on nacrtao 2. tuženici kako bi to moglo izgledati te da kad je ona pristala na ponuđeno tada bi se to i radilo,
- da je tužitelj T. P. iskazao da je njegov obrt otvoren od 2004. Poznaje tuženike te može reći da su za njih izvođeni radovi 2005. na objektu u Z.
Njegov otac je zidar te je bio ovlašten za dogovaranje poslova za navedeni obrt a upravo zbog njegove stručne spreme je mogao isti i dogovoriti. Kuća tuženika je prije početka izvođenja radova bila kuća sa jednim katom i krovom. Od radova koje je obrt izvršio bila je demontaža krovišta. Uz kuću je napravljeno proširenje sa stepeništem, potpornim zidom-škarpom, a na deki iznad prvog kata su napravljeni zidići do visine od cca 1 m te je od te visine rađena krovna konstrukcija. Stepenice su rađene do nivoa prvog kata a ne sjeća se da li je postojao otvor između prvog kata i potkrovlja. Stepenice su rađene od betona, potporni zid od betona, dok su zidići na potkrovlju napravljeni od betonskim potpornih greda i cigle. Krov je bio klasične konstrukcije, dvobrodni sa drvenom konstrukcijom, folijom i klasičnim crijepom. Samo gradilište je vodio njegov otac, a on je tamo bio 80 - 90% vremena kad su se izvodili radovi. Svi radovi koji su izvedeni navedeni su u ugovoru i ponudi no kako se radilo bez projekta dogodilo se da je nastala potreba za izvođenjem nekih radova koji nisu bili u startu dogovoreni kao primjer istih može navesti škarpu, potporni zid za stubište te gradnju još jednog zida u garaži. Oni su radili samo grube radove sa ciglom i betonom bez kasnije fine obrade. Oko navedene kuće se nalazi malo dvorište. Sama kuća je uz cestu, a pored nje je i garaža koja ima direktno izlaz na cestu. Oni su sav materijal prvo dizali na garažu, a zatim gore prema kući a kad su se dogovarali ti dodatni radovi bio je prisutan njegov otac. Kad su napravili sve prvotno i naknadno dogovorene radove tuženi su bili zadovoljni sa njihovim radom te su ih odveli na ručak, platili su odojka za njih 6-oricu i sve je bilo u redu. Na kraju su prilikom odlaska sa ručka rekli njegovom ocu "S., čujemo se". Nakon toga je sa tuženima komunicirao njegov otac. Bio je samo još jednom prilikom kod kuće tuženih sa ocem te se sjeća da je želio uzeti preostali alat i ljestve iz tuženikove garaže. Sjeća se da se tužena upravo vratila sa posla te im je rekla da više tu nemaju što tražiti nakon čega je otišao. Koliko zna, tuženi nakon tog ručka nisu zvali u smislu da bi prijavili da je nešto pogrešno ili nekvalitetno napravljeno. Osim AU ljestvi ostala je bušilica, pila, nešto sitno zidarskog alata te fosne od skele. Nakon navedenog više nije dolazio do kuće tuženih, a niti je imao više ikakvog kontakta sa tuženima. Dok su se izvodili radovi tuženica je bila gotovo svakodnevno prisutna dok je njen suprug bio rijetko prisutan jer je on vozač kamiona te je bio na putu. Nije čuo da bi tijekom radova tužena prigovorila istima. Na pitanje pun. tužitelja da li je od tuženih primio neku pisanu primjedbu na radove isti odgovara da nije, na pitanje zašto nije vođen građevni dnevnik isti odgovara da se on vodi kad postoji neki organ koji će ga potpisati, verificirati, a kako tuženi nisu imali nadzorni organ nije imalo smisla voditi ga. Dodaje da su vodili smo internu šihtericu vezano uz radne sate svojih radnika. Na pitanje pun. tužitelja s kim je njegov otac dogovarao izvan troškovničke radove isti odg. s gospođom. Na pitanje pun. tužitelja da li je moguće i danas vidjeti odnosno pokazati što je tada rađeno isti odg. da je moguće. Na pitanje pun. tužitelja da li su pisano putem dogovarani i potvrđeni izvan troškovnički radovi i sa kime isti odg. da su dogovarani sa gđom. te da su bili dogovarani usmeno. Na pitanje da li su potvrde o plaćanju i ugovori potpisani isti odg. da jesu te da su provedeni kroz knjige. Na pitanje pun. tužitelja da li postoji evidencija utrošenog materijala njegove cijene i rada isti odg. da su oni imali račune, otpremnice i sl. no da to nisu prezentirali tuženima jer da nije bilo razloga za to. Na pitanje pun. tužitelja koliko je od tuženih primio odg. 90.000,00 kuna u dva navrata. Na pitanje pun. tužitelja kako je došao u kontakt sa tuženima navodi da je njegov otac došao u kontakt s tuženima preko zajedničkog poznanika a dodaje da je poznanikov brat T. S. garantirao da će biti plaćen crijep kad su ga preuzimali u dućanu za pokrivanje kuće. Sjeća se da taj crijep nije bio plaćen jer tuženi nisu njima platili pa nisu niti oni mogli dobavljaču a o tome više zna njegov otac,
- da je 2. tuženica Lj. K. iskazala da je s mužem imala namjeru obaviti neke građevinske radove na kući te su skupljali ponude sa više strana. Njih je u kontakt sa tužiteljem i njegovim ocem doveo susjed T. S. koji im je govorio da je i tužiteljev otac, a i njegov djed da su dobri zidari i da će dobro napraviti posao. Zbog toga su se i odlučili za njega. Što se tiče radova oni su željeli proširiti postojeću kuću za dimenzije 3 x 8 m, zatim da se sruši staro i napravi novo stubište s tim da je ono trebalo povezivati prizemlje, prvi kat, potkrovlje gdje se nalazio i jedan stan od 40 m[2] . Zatim je bilo dogovoreno da se sruši stari krov te da se napravi novi krov na način da pod njim bude i stari i dozidani dio kuće. Dogovorena je izvedba samo grubih zidarskih radova sa crijepom i betonom te bez završne obrade. Krov je bio dogovoren u kompletnom stanju sa drvenim gredama i klasičnim crijepom. Tužitelj i njegovi radnici su srušili staro stubište te demontirali stari krov, te je napravljeno novo stubište, novi zidovi vezano uz proširenje kuće te je napravljen novi krov koji je pokrio cijeli taj prostor. Napravljeno je stubište, ali vrlo loše te je bilo nefunkcionalno te smo se morali saginjati dok bi hodali istim. Napravljeni su otvori prema pojedinim etažama, ali ne funkcionalno i na pogrešan način, da su morali kasnije izvesti nove radove da bi popravili pogrešno izvedene radove po tužitelju te su srušili dio stepeništa i ponovno izveli novo da bi si osigurali pristup do tavanskog stana, a morali su i rezati betonsku ploču da bi napravili otvore za prolaz između pojedinih etaža. Naime, postojeće etaže su bile puno niže od starijeg djela kuće i to za nekih 15 - 20 cm, a do toga je došlo jer je tužitelj pogrešno odmjerio visine. Od dodatnih radova dogovorena je izgradnja škarpe oko novo izgrađenog djela kuće s tim da je škarpa već postojala oko starog djela kuće. Napravljen je i jedan zid od cigle u garaži a smatra da su svi ti radovi napravljeni loše jer su temelji za taj novi dio duboki svega 15 cm. Od početka su imali problema sa tužiteljevim ocem jer je prvo kasnio sa početkom izvođenja radova, a zatim je dolazio na gradilište povremeno. Sjeća se da su ona i suprug prvo uzeli godišnji odmor radi tih radova no prvih 10 dana se S. uopće nije pojavio sa radnicima, a kad je počeo dolaziti dolazio je u nepravilnim razmacima pa su suprug i ona morali otići ponovno na posao. U početku su imali jednog čovjeka koji je bio kao nadzorni organ B. B. no on je vrlo brzo odustao od toga posla jer je rekao da se sa S. ne može ništa dogovoriti. On je sada pokojni. Vidjeli su da ti radovi ne idu kako treba kad je tužitelj počeo sa izvođenjem zidarskih radova. Valja znati da se radi o brdovitom terenu, sa klizištima i dosta vode, a nisu napravljeni nikakvi temelji ispod novog djela, a niti betonski stupovi koji bi povezali stari i novi dio kuće već je cigleni zid samo nalijepljen na postojeću fasadu. Od početka su imali problema u komunikaciji sa tužiteljevim ocem S. Ona i suprug su tražili da se iza svake etape gradnje stane i da se vidi što je napravljeno, kako i koliko to vrijedi no takav je dogovor tužitelj uvijek izbjegavao. Njen suprug je bio na putu, a ona je znala doći i ranije sa posla ne bi li ih uhvatila radi daljnjeg dogovora no njih već u 14,15 više nije bilo. S. se i odbijao javiti na telefon kad ga je zvala. Subotom i nedjeljom oni nisu radili. Što se tiče dogovora oko vrijednosti radova sjeća se da je prema ponudi dogovorena cijena od nekih 15.500,00 EUR-a te da su mu oni u startu isplatili 60.000,00 kuna. Još u tri navrata su mu predavali novce i to iznos od 30.000,00 kuna, 4.000,00 kuna te 3.000,00 kuna. Dok nije isplatila 60.000,00 kuna tužitelj je dolazio sa autom, a nakon isplate je došao sa malim kamiončićem te misli da je on nabavljen za tih 60.000,00 kuna. Oni su cijelo vrijeme usmeno prigovarali tužitelju za kvalitetu i način gradnje, a uz naprijed navedeno mora reći da je cigla loše kvalitete te da su vanjski zidovi napravljeni sa ciglom od 17 cm širine a trebali su 30 cm te da na prvom katu nije bilo niti jednog betonskog potpornog zida. Njima je S. govorio da je sve to u redu i da on garantira da se to neće srušiti, da su oni imali lokacijsku i sve druge dozvole uključujući i projekt te da nije točno da se radilo bez projekta. Njima je polako vrijeme isticalo te su na kraju i dozvolili da on do kraja napravi krov za što je on uzeo 30.000,00 kuna jer nisu željeli čekati zimu bez krova. Nekih 10 dana su bili potpuno bez krova. Što se tiče zida u garaži on je bio dio temelja kuće, a o cijeni napravljene škarpe se nisu dogovorili jer se sa njim nije bilo moguće dogovoriti bilo što. Krov je radio drugi majstor s radnikom kojeg je našao S. te je sam krov dobro napravljen no problem je bio, a zbog toga se ljuti i taj krovopokrivač, tesar što nisu napravljeni betonski stupovi na jednom djelu na koje bi se naslonila krovna konstrukcija. Točno je da su oni otišli na zajednički ručak jer je njen muž obećao ručak kad se pokrije krov. Poslije ručka su došli smo još jedan puta, a nisu završili zid do vrha krova. Kada su tužitelj i njegovi radnici otišli ostali su potporni stupovi koji su držali krov, neke fosne i ljestve ali nikakva bušilica ili alat. Ima dozvole i dokumentaciju o izgledu kuće prije i nakon gradnje te sve može dokumentirati i sa fotografijama. Kad joj se pokazuje ponuda 25/05 potvrđuje da im je ona ponuđena sa opisom radova koji će biti izvedeni. Bila je dogovorena i cijena od 15.800,00 EUR uz mogućnost da bude nešto veće ili manje. Prepoznaje i aneks ponude no u njoj su naznačene mnoge stvari koje su već u ponudi pa to ne može biti aneks. Naime, S. i njegovi radnici su se nakon navedenog ručka pojavili na gradilištu i počeli su uzimati stvari i opremu te su otišli. Samo su se vratili nakon nekog vremena vratili po jedne zaboravljene čizme. Sjeća se da ga je njen suprug pitao S. da li ti to odlaziš na što on nije htio odgovoriti. Točno je da su jednom naknadno došli po te lojtre no tom prilikom je od tužiteljevog oca tražila da se sjednu i naprave obračun što je i kako plaćeno nakon čega se on samo pokupio i nije se vratio. Nije stručna u građ. ali je vidjela kako se rade druge kuće te je vidjela kutove i potporne zidove što na njihovoj kući nije bilo. Nakon ovoga u jednom trenutku došlo im je prvo pismo na prezime K. u sandučić, a poslije i ovrha kao da bi oni poslije tužitelju bili dužni. Ova tužba je druga tužba. Ona ima svu potrebnu dokumentaciju. Oni do dobivanje ovrhe nisu nikada dobili račun za izvršene radove a zapravo se nikada nisu tijekom ili na kraju radova sjeli i dogovorili se o cijeni napravljenog. Oni nisu tužili izvođača za loše napravljene radove, a misli da su oni trostruko preplatili iste. Konzultirala se sa nekim građ. vještacima koji su joj rekli da će napraviti nalaz i mišljenje no da to neće biti mjerodavno za sud. Na pitanje pun. tuženika zbog čega je radila fotografije odg. iz razloga što je bila nezadovoljna sa načinom gradnje i kvalitetom, zatim navodi da su otišli sa gradilišta ostavivši nedovršen postao te da su morali angažirati druge ljude i posuđivati novce kako bi popravili zatečeno stanje kako je napravio tužitelj. Dodaje da su napravili dvije rupe na krovu vanjske garaže te da su njoj ostavili svu građ. šutu. ponavlja da je imala sve papire i dokum. koju je i pokazala tužiteljevom ocu S. s kojim su komunicirali te je on za nju znao. Na pitanje pun. tužitelja po čemu zaključuje da navedeni radovi nisu dobro izvedeni ista odgovara da im je isti ing. koji je napravio projekt došao poslije i rekao da su radovi loše napravljeni i da to treba srušiti te da je zbog toga i rekla S. da sruši i napravi ispočetka ili da vrati novce. Na pitanje pun. tužitelja da li je u pisanoj formi iznijela prigovore na izvedene radove odg. da nije, a na pitanje da li je provela osiguranje dokaza ista odgovara da ne zna što to znači. Na pitanje pun. tužitelja da li je zid koji je nalijepljen na staru kuću te razlika u visini podova sanirana ili ne navodi da nije, a na pitanje da li su ti prostori sada u funkciji odgovora da jesu u funkciji, da se sve navedeno može vidjeti na terenu,
- da je 1. tuženik Ž. K. iskazao da je slušao što je njegova supruga iskazivala te je sa istim uglavnom suglasan. Želi na početku reći da je do cijelog ovog posla došlo zato što je tužitelja i njegovog oca preporučio njegov susjed T. S. te je on zbog njegove garancije vjerovao da će posao biti napravljen kako treba. Priča o odojku je bila potpuno suvišna te može samo reći da zbog odnosa sa susjedom nisu podizane tužbe sa njihove strane. Može reći da je on i dan danas jako nezadovoljan sa svim tim radovima te da su isti loše napravljeni te da taj zid u garaži zapravo predstavlja potporanj za gornji dio. Poslije je razgovarao sa ing. koji mu je radio projekt i pitao kako da se sve ovo popravi na što mi je on odg. da jedino bi bilo dobro da se sve to sruši. Sjeća se da nisu htjeli odvesti šuti iz garaže jer da to nije ugovoreno. Isto tako se sjeća da je pitao tužitelja osobno da li on u školi uči da se to ovako radi no on nije htio odgovoriti. O isplaćenim novcima njegova supruga je vodila evidenciju jer je on bio na putu. Veliku većinu razgovora sa S. je vodila njegova supruga jer je on bio na putu. Može reći da je on u par navrata uslijed ljeta znao otići kod tužitelja u N.M., odnosno njegovog oca S., a kad ga ne bi našao njegova supruga bi mu rekla da on radi ali ne zna gdje. Išao je kod njega jer nije dolazio na gradilište,
- da je provedenim vještačenjem utvrdio da svi radovi koji su izvedeni na dograđenom dijelu objekta tuženika, na armirano betonskim elementima, betonskim elementima npr. stubišta kao i zidarski radovi napravljeni su mimo pravila struke, da dograđeni dio objekt tuženika ne zadovoljava temeljene zahtjeve za građevinu u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti i pristupačnosti tijekom upotrebe. Za potporni zid je utvrđeno da se vizualnim pregledom ne može utvrditi kvalitete izvedenih radova u pogledu konstruktivnih elemenata tj. potrebnih armiranja, izgleda zida od zemljom i slično. Vizualnim pregledom su utvrđeni nedostaci i to da na potporno zidu postoje rupe i "džepovi" u ugrađenoj masi betona, nema drenažnih izlaza na zidu koji bi osiguravali smanjene pritiska podzemnih voda ili vlage na konstrukciju zida. Zatim je utvrđeno da otklanjanje utvrđenih nedostataka na objektu tuženika, uključivali bi demontažu krovne konstrukcije i limarskih radova te rušenje dograđenog dijela te ponovne izgradnje u skladu s pravilima struke te na način da se zadovolje svi temeljni zahtjevi za građevinu u skladu s Zakonom o gradnji. Utvrđeno je da s obzirom na navedeno da se tužitelju od ugovorenih radova mogu priznati radovi na rušenju postojećeg starog dijela objekt, rušenje ulaznih stepenica na kat te skidanje postojećeg skrovišta. S obzirom na potrebe pažljive demontaže i ponovne izgradnje krovišta kod ponovne gradnje novog djela objekta, ne priznaje se dobava i doprema materijala za krovište i pokrov koji su ugrađeni. U skladu s navedenim priznaje se paušali trošak od 30 % cijene ugovorenih radova te 50% vrijednosti radova navedenih kao naknadni radovi i to: ugovoreni radovi 39.500,00 kuna, naknadni radovi 35.650,00 kuna, odnosno ukupno 75.150,00 kuna. Tom iznosu valja pribrojiti za PDV 22% 16.533,00 kuna pa vrijednost sveukupno iznosi 91.683,00 kuna. Dakle, predmetnim građevinskim vještačenjem je utvrđeno da ukupna vrijednost izvedenih i priznatih radova po tužitelju, imajući u obzir nedostatke na izvedenim radovima i potrebnu sanaciju iznosi 91.683,00 kuna,
- da je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dok tuženi nisu imali prigovora na isto. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 13. listopada 2020. stalni sudski vještak dipl. ing. M. O.je iskazao da vezano uz podnesak tužitelja od 13. ožujka 2020. može iskazati nakon dodatne provjere svog nalaza da je u potpunosti odgovorio na zadatak suda. Naime tužitelj navodi da je zadatak vještačenja bio da li je tužitelj izveo sve radove iz ponude i aneksa dok je zadatak suda bio da se utvrdi da li su izvedeni radovi provedeni sukladno pravilima struke i kolika je njihova vrijednost. Očevidom na licu mjesta te pregledom predmetnog objekta tužitelja utvrdio je da niz radova nije izvedeno prema pravilima struke te je iskazao vrijednost radova za koje smatra da se mogu prihvatiti i ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Na pitanje suca da pojasni navode iz mišljenja (list 126 spisa) isti odgovara da je uzeo u obzir sve radove koje je napravio tužitelj na objektu tuženika no njihovu vrijednost je umanjio za određeni postotak iz razloga što su radovi nepravilno izvedeni, odnosno protivno pravilima struke pa je potrebno dio objekta demontirati i srušiti pogrešno izvedeno radove i izvesti ih ponovno a neke je potrebno popraviti. Pun. tužitelja ponavlja navode iz svog podneska kojim je prigovorio nalazu i mišljenju u smislu ne postoji troškovnik radova iz kojeg bi se vidjelo koji su radovi izvedeni po tužitelju, u kojim količinama i po kojim cijenama ih je vještak priznao te iz kojeg bi se vidjelo koje je od tih izvedenih radova vještak priznao kao uredno izvedene a koje kao radove izvedene sa nedostatkom. Mišljenje vještaka sadrži ukupnu cijenu iz koje nije moguće razabrati pojedine stavke te stoga tužitelj predlaže ili da se provede novo vještačenje po drugom vještaku ili da sud naloži vještaku da dopunio svoj nalaz u smislu da speci. sve te radove kako je navedeno. Vezano za navode tužitelja o načinu obračuna u nalazu vještak je odgovorio da je pregledom dostupne dokumentacije u sudskom spisu utvrdio da na gradilištu nije bilo uobičajene dokumentacije kao što je građevinski dnevnik ili knjiga, da u računima koji su priloženi nije bilo specifikacije radova ni dokaznice mjera te da u iskazu tužitelja postoji niz nedosljednosti, a i razilaženja s tuženikom o tome što, koji su radovi izvođeni. Pa tako npr. u podnesku tužitelja od 13. ožujka 2020. se navodi da dogradnje objekta tužitelj nije izvodio dok se u ponudi broj 25/05 navode radovi nadogradnje objekta kao i izrade oplate i betoniranja unutrašnjih stepenica te ispod temelja za te stepenice, a što se nalazi u dogradnji predmetnog objekta. Taj dograđeni dio se pregledavao na očevidu te nije bilo u tom trenutku sporno tko je to izvodio. Isto tako u ponudama 25/05 nisu iskazane cijene pojedinih radova nego je dana ukupna cijena za koju nije jasno da li s PDV ili bez. Zbog svega navedenog vještački nalaz je rađen na bazi poznatih parametara te ukoliko bi se prema navodu tužitelja trebao iskazivati svaki pojedini rad smatram da tužitelj treba dostaviti troškovnik sa dokaznicom mjera za svaki pojedini rad koji je izvodio da se ti radovi moraju učiniti nespornim od strane tuženika te se nakon toga eventualno može izaći na objekt te provjeriti navode tužitelja. Na pitanje suca da li je postojao građevinski nadzor radova pun. tužitelja odgovora da nije, a na pitanje da li postoji još kakva dokumentacija o navedenim radovima isti odgovara da je svu dostavio u spis,
- da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. O.,
dipl. ing. obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te u situaciju na terenu prilikom provedenog očevida, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima građevinske znanosti i struke. Naime, sud je iz uvida u dokumentaciju u spisu, a poglavito iz dostavljenih fotografija te prilikom očevida, a konačno i temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je osnovan navod tuženika o nestručnoj, odnosno lošoj izgradnji dograđenog dijela objekta koji je napravljen po tužitelju. Sud je prihvatio kao točne sve navod sudskog vještaka koji je na fotografijama koje čine sastavni dio nalaz i mišljenja jasno pokazao cijeli niz radova koji su napravljeni mimo pravila struke te koji čine nadograđeni dio građevine konstrukcijski neprihvatljivim i nesigurnim za upotrebu. Posebno je vještak istaknuo sigurnosni problem nedostatka u armirano betonskoj konstrukciji, izvedbi stepeništa, nedostatku potpornih armirano betonskih stupova i greda i slično. Vezano uz sam zadatak vještaku sud smatra da nije bilo dovoljno samo dati zadatak vještaku da se očituje da li su i koji radovi izvedeni već da je bilo potrebno uključiti i davanje ocjene da li su ti radovi izvedeni po pravilima struke. Naime, prema ocjeni ovog suda kvaliteta radova utječe na pitanje vrijednosti odnosno cijene tih radova, a što je sporno pitanje između stranaka u ovoj pravnoj stvari. Nije isto da li su radovi napravljeni po pravilima struke i kvalitetno ili da nisu napravljeni po pravilima struke te su nekvalitetni pa se posljedično neki izvedeni radovi moraju srušiti i ponovo napraviti što dovodi do novih troškova. Stoga sud smatra da je pravilno postavljen zadatak vještaku koji je na isti odgovorio u cijelosti. Što se tiče prijedloga za provođenjem novog vještačenja u kojem bi se vještak očitovao o izvršenim radovima pojedinim radovima i utrošenom materijalu i radnim satima sud isti nije odredio jer tužitelj nije dostavio nikakav dokaza u smislu uredno vođene građevinske knjige ili specifikacije pojedinih radova pa se na taj način vještačenje niti nije moglo izvršiti,
- da je odredbom čl. 641. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) propisano da se za odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Odredbom čl. 621. ZOO-a određeno je da se naknada snižava u zamjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijem sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad s nedostatkom. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati samo stvarnu vrijednost izvršenih radova imajući u vidu njihovu kvalitetu i posljedice istih te da stoga tuženici imaju pravo na sniženje ugovorene cijene za sve radove sukladno nalazu i mišljenju vještaka tako da tužitelj ima osnovano potraživanje prema tuženima samo za iznos od 91.683,00 kuna, obzirom da je među strankama nesporno da su tuženi za predmetne radove tužitelju već isplatili iznos od 97.000,00 kuna, dakle, i više od vrijednosti istih, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud smatra kako nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena ni povreda na koju se ukazuje u žalbi iz točke 11. istog članka jer presuda nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni u pogledu ocjene dokazne građe pa i nalaza i mišljenja vještaka koji je nalaz dao po pravilima struke uzimajući, odgovarajući na primjedbe tužitelja, u obzir sve građevinske radove koje je izvršio tako da nalaz nema proturječnosti ili pak nedostataka u smislu čl. 261. ZPP-a.
Isto tako, presuda nije rezultat ni pogrešne primjene materijalnog prava jer iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da se radi o velikim nedostacima u izvršenom radu tužitelja za koje je on odgovoran kao izvođač koja odgovornost je regulirana odredbama čl. 614. do 621. ZOO-a i da su u čl. 614., 615. i 616. ZOO-a određeni rokovi koji ograničavaju odgovornost izvođača, ali je u čl. 607. ZOO-a određeno da se izvođač ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju, kao što je to ovdje slučaj jer tužitelju kao iskusnom građevincu nije moglo biti nepoznato da je građevina u bitnom izgrađena mimo pravila struke, da dograđeni dio objekt tuženika ne zadovoljava temeljene zahtjeve za građevinu u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti i pristupačnosti tijekom upotrebe.
Stoga u konkretnom slučaju tuženici nisu izgubili ni pravo na sniženje naknade jer se nedostaci odnose na takove činjenice - loša kvaliteta rada i ugrađenog materijala, tj. da je izveo zanatske građevinske radove na kući tuženika koji nisu u skladu s pravilima struke što je tužitelju moralo biti poznatu u trenutku kada je izvodio radove, ali o toj činjenici nije obavijestio tuženika, kao to pravilno zaključuje sud prvog stupnja (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 808/200 i II Rev 82/1992).
Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu zajedno s odlukom o trošku, koja se ničim određenim ne dovodi u pitanje, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena u smislu čl. 166. st.1. ZPP-a.
U Zadru, 16. ožujka 2021.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Katija Hrabrov, v. r.