Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-78/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. veljače 2021. broj K- 33/2021., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. P. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. te na temelju članka 190. stavak 2. u vezi članka 52. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom 1. izreke na temelju članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom 2. izreke u istražni zatvor optuženom D. P. uračunava se vrijeme lišenja slobode od 28. rujna 2020.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po branitelju A. B., odvjetniku, zbog bitne povrede kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da se zamijeni s mjerama opreza.
U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.
Žalba nije osnovana.
Okrivljenik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali argumenti kojima tu povredu obrazlaže u suštini predstavljaju samo razloge za žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru putnih pet mjeseci, što je više nego dovoljno da bi se prevenirala opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
Naime, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud na strani optuženog D. P. pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koju je iznio jasne, valjane i dostatne razloge. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je navedena mjera, nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora u svim njezinim segmentima. Navedeno iz razloga jer je iz dosadašnje osuđivanosti optuženika razvidno da je isti sklon činjenju kaznenih djela protiv imovine, zbog kojih je osuđivan u dva navrata i to samo u tijeku jedne kalendarske godine, u kojim presudama su mu izricane uvjetne osude, iz čega se opravdanim nameće zaključak da upozorenja kaznom nisu kod istog polučile specijalno preventivni učinak. Kad se pored navedenog ima na umu da se protiv optuženika vode dva kaznena postupka i to također zbog kaznenih djela protiv imovine, kao i zbog istog kaznenog djela, odnosno teške krađe iz članka 229. KZ/11., iznude iz članka 234. stavak 3. KZ/11. i zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11., to unatoč tome što su ta kaznena djela za sada na razini osnovane sumnje, zajedno sa spomenutom pravomoćnom osuđivanošću ukazuju da je kod optuženika opasnost da nastavi sa sličnim ponašanjem izvjesna i neposredna i da se jedino istražni zatvor ukazuje kao nužna i osnovana mjera. Stoga, sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti prema ocjeni drugostupanjskog suda ne ukazuje da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru, a kako to tvrdi žalitelj, u trajanju od pet mjeseci dostatno utjecao na optuženika.
Jednako tako, žalbeni navod okrivljenika da se on brine o svojoj izvanbračnoj supruzi i njenom maloljetnom djetetu koje živi s njima, kad se stavi u odnos sa opisanim okolnostima na strani optuženika kao specijalnog povratnika, nisu od utjecaja na ocjenu drugostupanjskog suda o ispravnosti odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od ponavljanja djela.
Promašen je navod žalitelja da je ugroženo načelo razmjernosti jer okrivljenik nije osuđen na kaznu zatvora od pet godina ili više, da se predmnijeva obligatorni istražni zatvor sukladno članku 133. ZKP/08. Naime, što sud nije u zakonskoj obvezi produljiti istražni zatvor po donošenju nepravomoćne presude, kao u situaciji kad izrekne kaznu od 5 godina zatvora ili više, ne lišava ga dužnosti procijeniti postoji li ili ne i nadalje opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika. Prema tome, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio okolnosti na strani optuženika, te donio ispravnu i na zakonu osnovanu odluku o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. P. za koju je dao dostatno i valjano obrazloženje.
Pritom, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede načela razmjernosti, a u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., kojom je propisano da sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne izrečene nepravomoćnom presudom i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženog D. P. u istražnom zatvoru, u trajanju od pet mjeseci načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.
