REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1167/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., iz O., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3143/2017-2 od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-724/2016-21 od 5. travnja 2017., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3143/2017-2 od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-724/2016-21 od 5. travnja 2017. u točkama I., II. i V. izreke.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno sedam određenih pravnih pitanja te su naznačeni razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1.
U prvom i drugom postupovnopravnom pitanju revident preispituje o vezanosti sudova za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa te polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski sudovi beziznimno vezani za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Međutim sudovi u ovom sporu utvrđivali su sporne činjenice i na temelju istih zaključili da se predmet deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva u ovoj individualnoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (ugovora o kreditu s ugovorenome valutnom klauzulom vezanom uz CHF) o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača stoga se pravilno u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva sud pozvao na pravno shvaćanje zauzeto u presudi ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Slijedom iznesenog o odgovoru na pitanje u kojem se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u ovom sporu.
U odnosu na treće procesnopravno pitanje predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da se radilo o situaciji koju uređuje odredba čl. 295. st. 2. ZPP. Prvostupanjski je sud pravilno odbio prijedlog tuženika da se donese odluka iz čl. 295. st. 2. ZPP jer je utvrđeno da se ne radi o situaciji iz te odredbe ZPP. Stoga o odgovoru na treće procesnopravno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
Prvo naznačeno materijalno pitanje također polazi od pogrešne pretpostavke da su sudovi u ovom sporu tumačili ugovor suprotno volji ugovornih stranaka stoga o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u sporu.
O drugom naznačenom materijalnopravnom pitanju drugostupanjska odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je zauzeo Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
U odnosu na treće materijalnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije revident nije izložio niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP što je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP.
U odnosu na četvrto materijalnopravno pitanje predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je tuženik bio pošten stjecatelj međutim iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik bio nepošten stjecatelj stoga o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u sporu.
Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 16. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
