REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-916/2015-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jasenka Pavlović, u pravnoj stvari tužitelja J. N., OIB…, S., zastupanog po opunomoćenici P. D.,

odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1. G. S., OIB…, S., zastupanog po opunomoćenici I.D., dipl. iur., zaposlenici tuženika

pod 1., te tuženika pod 2. C. d.o.o., OIB…, zastupanog po

opunomoćenici M. B., dipl.iur., zaposlenici tuženika pod 2., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika pod 2. C.o. d.d., OIB…, Zagreb,

zastupana po

opunomoćenici R. G., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2021. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika pod 1., opunomoćenice tuženika pod 2. i opunomoćenice umješača na strani tuženika pod 2., objavljene 15. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku pod 1. G. S.,, Split i tuženiku

pod 2. C. d.o.o., S., da tužitelju J. N.

, OIB… solidarno na ime naknade neimovinske štete isplate

iznos od 40.000,00 kuna, a na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplate iznos od 1.050,00 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2015., do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu od 1. ožujka 2015. zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženicima pod 1.G.S. S. i pod

2.C., da tužitelju J.N.,

OIB… solidarno s osnove naknade imovinske štete zbog

oštećenja vozila isplate iznos od 6.032,90 kuna, a zbog oštećenja zaštitne kacige da isplate iznos od 3.599,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2015., do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu od 1. ožujka 2015. zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima pod 1. G. S.S. pod 2.

C. d.o.o., S., da tužitelju J. N.,

OIB… solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 21.885,00 kuna, dok se više traženi iznos od 500,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 23. travnja 2015. tužitelj je ustao protiv tuženika radi naknade štete, radi prometne nezgode od 26. studenog 2014. kada je tužitelj upravljao motociklom reg. oznake i broja ST-7966-A te se kretao kolnikom Kranjčevićeve ulice u smjeru istok-zapad. U neposrednoj blizini križanja kolnika Kranjčevičeve ulice s kolnikom Osječke ulice da je naišao na masnu mrlju ulja na kolniku uslijed čega da je proklizao i izgubio kontrolu nad vozilom i pao na kolnik, te da je zadobio tjelesne ozljede koje su dovele do narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, pa potražuje neimovinsku štetu, te da mu je nastala imovinska šteta radi oštećenja motocikla i uništene kacige, pa potražuje i imovinsku štetu. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 27. siječnja 2021 na način da od tuženika solidarno potražuje neimovinsku štetu u visini od 40.000,00 kuna, imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći u visini od 1.050,00 kuna, te imovinske štete s osnove oštećenja vozila u iznosu od 6.032,90 kuna te oštećenja kacige iznos od 3.599,00 kuna.

Tuženik pod 1. G.S. u svom odgovoru na tužbu protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu i to kako osnovi tako i visini istoga. Istaknuo je prigovor pasivne legitimacije jer da je ugovorom broj 453/13 G. S. s tuženikom pod 2. ugovorio obavljanje poslova održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u gradu S. na temelju kojeg je tuženik pod 2. preuzeo obvezu obavljanja pregleda i općeg održavanja cesta putem svoje ophodarske službe pa da je upravo tuženik pod 2. odgovorna osoba. Također, da je tužitelj upravljao vozilom kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, pa da je tužitelj isključivo svojim ponašanjem prouzročio nastanak štetnog događaja.

Tuženik pod 2. C. d.o.o. u svom odgovoru na tužbu protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Istaknuo je prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Navodi kako je na temelju ugovora broj 32/13 od 2013. do 2017. preuzeo poslove održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u gradu S. pa da bi eventualno bila moguća ugovorna odgovornost zbog neurednog ispunjenih ugovornih obveza. Još navodi kako nije na temelju zakona dužan održavati ceste. Ugovor koji ima zaključen s tuženikom pod 1. da djeluje samo između ugovornih stranaka i da nema učinka prema trećim osobama. Još je naveo kako je formirana ophodarska služba koja redovito obilazi prometnice za koje je zadužena, te kako prilikom redovne ophodnje nije uočena bilo kakva zapreka za sigurno odvijanje prometa. Na osnovi dojave da je dežurni ophodar sanirao kolnik. Predložio je da se C. o. o

parnici jer da je s C. o. ima sklopljenu policu osiguranja od 2. siječnja 2014.

do 2. siječnja 2015. s kojom policom je osigurana javna odgovornost prema trećim osobama, te je pokrivena odgovornost tuženika za štete nastale uslijed zapreka na kolnikom traku bez obzira kako su dospjele tamo.

Umješač na strani tuženika pod 2. u svom odgovoru na tužbu osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te se pridružio svim navodima tuženika pod 2.

U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaze pregledom zapisnika o očevidu (list 6-9), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 1162981 (list 10 spisa), fotografija (list 11-13 spisa), prijave i zahtjeva za naknadu materijalne štete od 4. prosinca 2014. (list 14 spisa), izvida štete (list 15 spisa), računa broj 6/2015 servisa M. d.o.o. od 3. ožujka 2015. (list 16 spisa), specijalističkog nalaza od 26. studenog 2014. (list 14 spisa), nalaza od 4. prosinca 2014. (list 18-19 spisa), specijalističkog nazala od 28. studenog 2014. (list 20 spisa), fizioterapeutskog kartona (list 21-22 spisa), specijalističkog nalaza od 17. prosinca 2014. (list 23 spisa), bolesničkog terapeutskog kartona (list 24-25 spisa), specijalistički nalaz od 25. veljače 2015. (list 26-27 spisa), potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 28 spisa),odštetnih zahtjev upućenih tuženiku pod 1. i tuženiku pod 2. (list 29-32 spisa), police osiguranja broj 099291002127 od 20. prosinca 2013. (list 48-49 spisa), EMNG snimanje poliklinike K. (list 56-57 spisa), ponude broj 37/2018 od 2. svibnja 2017. Y. S. na kacigu (list 66 spisa), izvatka iz knjige služe obi0laska od 26. studenog 2014. (list 79 spisa), izvješće PPP S. od 15. travnja 2019 (list 119 spisa), pregledom spisa Prekršajnog suda u S., poslovni broj PP1 P-31/15 saslušanje vještaka Ž. M., ortopeda, M.J., neurokirurga i Č. L., psihijatra,

dopunskim saslušanjem vještaka Ž. M. i M. J., prometno-tehničko

vještačenje stalnog sudskog vještaka N. K. od 14. siječnja 2019., te dopunskim saslušanjem vještaka N. K., saslušanjem svjedoka A. L., M. D.,

D. T., saslušanjem tužitelja.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

U svom iskazu saslušani tužitelj je naveo kako je dugogodišnji vozač motora te da ima popriličan broj godina vozačkog iskustva posebice na našim cestama. Što se tiče same nezgode kako smatra bitnim navesti da je toga dana kolnik bio vlažan, da je padala kišica pa da se ta mrlja zapravo stopila s tamnom bojom asfalta od kiše zbog čega da nije bila uočljiva. Toga dana da je išao kući s posla i da je ispred njega u tom dijelu Kranjčevićeve ulice bio automobil koji je usporavao vožnju, pa da je i on, ne uočavajući mrlju pustio gas, da nije kočio, međutim, zbog izrazito skliske ceste da je došlo do proklizavanje motora i da je pao s motora. Osobno da je nazvao centar 112 kako bi ih obavijestio prvenstveno o stanju na tom dijelu ceste s ciljem da oni o tome obavijeste daljnje nadležne službe. Dodaje kako je bio ozlijeđen, ali da je sam došao do hitne pomoći, gurajući motor, ta kako je tamo dao izjavu policijskim službenicima. Još je dodao kako je na putu do hitne vidio teretno vozilo-kombi koje da se zarotiralo na cesti upravo zbog mrlje. Što se tiče same mrlje ona da je najintenzivnija bila upravo na dijelu gdje je pao i proklizao a protezala se od Kranjčevićeve preko Osječke.

U svom iskazu svjedok A. L. je naveo kako je obavljao očevid ove prometne nezgode i kako se posebno sjeća da se radilo o velikoj naftnoj mrlji koja se protezala po dužini otprilike 200-300 metara na kolniku Kranjčevićeve, Osječke, Ulice Matice Hrvatske i Ulice slobode, te kako se nije radilo o maloj masnoj mrlji. Njihovo dežurstvo da je obavijestilo ophodarsku službu, te kako su on i kolega uočili dežurnog ophodara na drugoj strani kolnika na mjestu gdje mrlja završava, budući da su vozilom prošli cijeli kolnik na kojem je bila mrlja. Naveo je kako se ophodar nalazio na mjestu gdje je mrlja završavala iako da je bilo za očekivati da će čišćenje odnosno posipanje započeti na mjestu gdje mrlja počinje. Svjedok M. D. u svom iskazu je naveo kako se sjeća prometne nezgode koja se dogodila u Kranjćevićevoj ulici, prije križanja s Osječkom, a u kojoj je došlo do proklizavanja motora. Po njegovoj procjeni da se radilo o naftnoj mrlji koja se protezala skoro 800 metara ulicama Kranjčevićeva, Osječka, Ulica Matice Hrvatske sve do Ulice slobode. U odnosu na ophodarsku službu C. naveo je kako je uočio djelatnika C. u trenutku dok su on i kolega obilazili dionicu gdje je bila mrlja. Dodao je kako se ne može sjetiti jesu li bili postavljeni bilo kakvi znakovi prometne signalizacije radi sigurnosti ostalih sudionika u prometu.

Svjedok D. T. u svom iskazu je naveo kako je zaposlen kao ophodar C.

d.o.o., te kako je toga dana kao i svih prijašnjih dana obavljao ophodnju cesta na području G. S. i okolice. Što se tiče samog mjesta na kojem je došlo do prometne nezgode, da ga je toga dana već ranije obišao i tada da nije bilo nikakvih tragova ulja na cesti. Po njegovoj procjeni da je mrlja bila otprilike oko 100 m dužine. Nikakva prometna signalizacija na tom dijelu kolnika da nije bila postavljena jer po njegovoj procjeni za to nije bilo potrebe.

U svom nalazu i mišljenju sudski vještak za cestovni promet dipl. ing. N. K. je naveo kako se mjesto prometne nezgode nalazi se u S. na kolniku Kranjčevićeve ulice , kod kućnog broja 1. Neposredno prije destabilizacije i pada na kolničku površinu, motocikl Piaggio Beverly 200 reg. oznake i broja ST …, kreće se južnom prometnom a sjevernom kolničkom trakom Kranjčevićeve ulice iz pravca istoka u pravdu zapada, brzinom koju nije moguće egzaktno izračunati, jer na kolničkoj površini nije zabilježen konačni položaj motocikla nakon pada. Na kolničkoj površini duž čitave južne prometne trake Kranjčevićeve ulice, a s kojom se kretao motocikl Piaggio Beverly 200 zabilježen je trag tekućine nalik na naftu u ukupnoj dužini preko 100 metara. Nailaskom na naftnu mrlju koju nije bilo moguće primijetiti jer je kolnik u trenutku nezgode bio mokar, motocikl zbog različitog koeficijenta trenja između kotača i podloge se destabilizira i pada na kolničku površinu na udaljenosti od oko 12 metara od završetka istočnog kolničkog traka Kranječeviće ulice u pravcu istoka. Isključivi uzrok predmet prometne nezgode je destabilizacija predmetnog motocikla zbog nailaska na naftnu mrlju na južnom prometnom traku sjevernog kolničkog traka Kranjčevićeve ulice s kojom se gibao motocikl iz pravca istoka u pravcu zapada. Na predmetnom motociklu da je nastala potpuna ili totalna šteta u ukupno iznosu od 6.032,90 kuna.

Na tako dani nalaz i mišljenje vještaka tuženik je prigovorio navodeći kako vještak nije uzeo u obzir, a da to nije niti mogao, brzinu kojom se kretao tužitelj. Stoga da vještak ne može kategorički isključiti faktor brzine i doprinos tužitelja nastanku nezgode. Stoga je sud pozvao sudskog vještaka N. K.da odgovori na prigovore tuženika.

U svom dodatnom nalazu i mišljenju sudski vještak N. K. je naveo kako brzinu kretanja predmetnog motocikla nije bilo moguće izračunati jer nije poznat konačan položaj, ali kako nailazak svakog motocikla na naftnu mrlju zbog bitne promjene koeficijenta trenja kotača i podloge uzrokuje destabilizaciju motocikla i u najvećem broju slučajeva pad motocikla na kolničku površinu. Vještak je naveo da bi mogao izračunati koliko je brzina motocikla mogla utjecati na uočavanje predmetne mrlje, da bi trebao izračunati kinetiku kretanja motocikla, a što da nije moguće obzirom da ne raspolaže s brzinom kretanja neposredno prije kritičnog događaja. Ponovio je kako je i pri brzinama od 10 km/h nailaskom na naftnu mrlju tehnički gledano vrlo velika vjerojatnost da će doći do destabilizacije motocikla zbog različitog koeficijenta trenja između kotača i podloge.

Nakon tako danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. tuženik nije imao daljnjih prigovora.

Vještak ortoped, Ž. M. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je J.

N. sudjelovao u prometnoj nezgodi vozeći motocikl. Naišao je na masnu mrlju na cesti i pao. Tako se opisuje događaj na pregledu koji je napravljen odmah na HKP KBC S. Iz opisa da proizlazi da je imao na glavi kacigu. Navodi se da je pri tome došlo do nagnječenja desnog dijela zdjelice i desnog ramena. I kao dominirajuća ozljeda istegnuće mišića vratne kralježnice. Napomenuo da prvi put u 50 godina bavljenja medicinom vidi da nakon prometne nesreće liječnik u prijemu navodi da nema indikacije za RTG snimanjem. Dalje se predlaže po pravilima struke imobilizacija vrata tzv. schanzov ovratnik, sredstva protiv bolova, hladni oblozi (valjda na zdjelicu i rame) i mirovanje. Kontrola kirurga po potrebi. Dalje nalazi su po fizijatru i to pisani rukom što da smatra apsurdnim jer je riječ o 2014. godini. Dana 28. studenog 2014. neurolog pisano rukom predlaže dalje mirovanje, lijekove protiv bolova, sedative i kao naknadno fizikalnu terapiju, pečat i potpis nečitki. Dana 17. prosinca 2014. izdan je nalaz u dijagnozama pa se tada jasno vidi da je glavna ozljeda trzaj vratom i nategnuće mišića, ali se sada spominju dvije ozljede, 8. mjesec i 11. mjesec 2014. Iz kartona provedene fizikalne terapije proizlazi da je ista provedena u odnosu na trzajnu ozljedu vrata s ciljem smanjenja boli i poboljšanja pokretljivosti. Iz liječničkog kartona proizlazi da je tužitelj tri puta pregledan i to u KBC S., Ortopedska klinika na Š. u Z., Ortopedskoj bolnici u B. proizlazi da su promjene koljena degenerativne, a ne mehaničke (dr. J,

KBC Š.). U odnosu na provedenu fizikalne terapiju, a na postavljenu dijagnozu trzajne ozljede vrata tužitelja kao dominante ozljede, ista je provedena od 25. veljače 2015., iako se spominje i nešto raniji datum kao datum dolaska na fizikalnu terapiju i to siječanj 2014., a očito je riječ o omašci s obzirom da se nezgoda dogodila u studenome 2014. pa drži da je jedini točan datum 25. veljače 2015.,a ukoliko je riječ o omašci za godinu 2014. koja je navedena na kartonu, onda od siječnja 2015. do kraja veljače 2015. kada je dr. T. na neki način zaključila terapiju nalazom od 25. veljače 2015. Nagnječenje zdjelice odnosno kuka da nema nikakve veze s ozljedom koljena, jer da je u nalazima navedeno da je ozljeda koljena posljedica degenerativnih promjena, a ne mehaničkih. Dakle, da ostaje kao dominanta jedina dokaziva ozljeda "trzajna ozljeda vrata" koja je dalje tretirana. Kod ovakvih ozljeda može se javiti bol više jakosti jedan dan, srednje jakosti tri tjedna (u čemu je uključen događaj nošenje imobilizacijskog ovratnika i fizikalna terapija) i laki bolovi do tri mjeseca. Ono što bi temeljeno na ovu dokumentaciju zaostalo kao trajna posljedica, kako se u više puta u spisu spominje kao mehanička bi bile određene smetnje kod tzv. većih zahtjeva na taj dio tijela, primjerice kod dužeg čitanja, pisanja, gledanja TV i sl. Postotkom izraženo 2%. Što se tiče tuđe njege i pomoći prvih mjesec dana od jednog sata dnevno, za obavljanje osobnih potreba, više od toga ne. S obzirom na poprilično zbrkanu dokumentaciju i čudnu odluku da se nakon zaprimanja tužitelja na HKP KBC ne obavi RTG, da može samo na temelju svog 40- godišnjeg iskustva reći da se navedena ozljeda i provedena terapija odnosi isključivo na nezgodu iz studenog 2014., ali da je to njegov iskustveni zaključak, a ne dokumentirani iz nalaza.

Vještak neurokirurg M. J. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je tužitelj ozljede zadobio u prometnoj nesreći kada je sa svojim motorkotačem naišao na masnu mrlju, kako se to navodi u spisu. Istog dana 26. studenog 2014. javio se na HKP KBC zabilježene su dijagnoze zadobivenog udara u području desnog kuka i desnog ramena te također dijagnoza istegnuća vratnih struktura. Imao je bolove u mišićima vrata i napete mišiće. Tužitelju je postavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mirovanje, da uzima tablete protiv bolova po potrebi, a lokalno da stavlja obloge. Slijedeći medicinski nalaz je za fizikalnu medicinu od 4. prosinca koja na temelju dijagnoze istegnuća vratnih struktura određuje fizikalnu terapiju kroz dva tjedna. Istu tužitelj provodi tijekom 12-og mjeseca, kasnije u prvom mjesecu još 2 tjedna odlazio je na fizikalno liječenje. Spisu prileži nalaz neurologa od 30. svibnja 2017. u kojem nalazu nakon učinjene pretrage EMNG (elktromioneurografije) konstatira oštećenje 2 vratna živčana korijena s desne strane i to šestog i sedmog bilježi također da se radi otprilike od 30% destrukcije neurona. Doživio je tužitelj povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje koja povreda prava osobnosti je blaga, izražava se u trpljenju bolova, imao je neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, privremeno su mu bile reducirane životne aktivnosti u punom obimu, potom djelomično u blagom stupnju i s neurokirurške strane preostale je trajno oštećenje tjelesnog zdravlja. Imao je imovinsku štete radi pomoći i njege od strane treće osobe.

Cijeni, na račun zadobivenih udaraca i istegnuća vratnih struktura bolove u jakom stupnju 1 dan, a potom bolove u srednjem stupnju 6 dana i u blagom intenzitetu 4 tjedna. Neugodnosti za tužitelja bile su ponajprije sam odlazak na HKP što je za njega predstavljalo umjereni stresni događaj, potom nosio je okovratnik zasigurno od 10-14 dana, nakon toga odlazio je na kontrole kod specijalista, na fizikalno liječenje, fizikalne procedure su umjereno nelagodne, svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen na način kako sam ga na početku spomenuo. Procjenjuje da su mu povremeno u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti 15 dana, a poslije toga kroz 3 tjedna u polovičnom obimu. Na račun oštećenja 2 vratna živčana korijena cijeni trajno oštećenje za 3%. Vještak ortoped da je na račun smanjenje pokretljivosti vratnom kralježnicom cijenio za 2% u blagom stupnju. Sugerira se postotak 2 i 3 pribrojiti jer se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja 2 različita organska sustava. S neurokirurškog gledišta pri svim poslovima gdje se iziskuje uporaba desne šake imat će blaže poteškoće u slučaju uporabe kroz duže vrijeme, ali će uz ulaganje napora u malenom stupnju biti radno efikasan. Mišljenja je da je kod kuće trebao pomoć i njegu prvi tjedan 2 sata i još jedan tjedan 1 sat u danu, njemu samom za osobne potrebe dok je nosio okovratnik i ujedno u vidu pripomoći pri održavanju osobnu higijene. Nalaz i mišljenje da je iskazao temeljem priložene medicinske dokumentacije i uvida u preslike elektroničkih ispisa zdravstvenog kartona gdje nije bilo vidljivo da je ranije imao ozljede vratnog segmenta kao niti bolesti vratnog područja i vratnih živčanih korjenova. Dodao je kako nerijetko imamo nalaze specijalista, neurologa s učinjenom pretragom EMNG od strane privatnika, a da je to donekle razumljivo s obzirom da se na pretragu EMNG u bolnici čeka otprilike od 3-6 mjeseci.

Nakon ovako danih nalaza i mišljenja tuženik pod 1. je prigovorio nalazu mišljenju sudskih vještaka ortopeda i neurokirurga navodeći kako nije jasno na temelju čega je vještak zaključio da je u predmetnoj nesreći tužitelj zadobio navedenu ozljedu obzirom da nalazima ne prileži RTG snimka. Kako je tužitelj imao avionsku nezgodu tri mjeseca ranije da se vještak rukovodio iskustvom a ne dokumentacijom. Tužitelj da je imao trzajnu ozljedu i prilikom avionske nesreće. Vještak neurokirurg da je svoj nalaz temeljio na nalazu iz 2017. a da je liječenje tužitelja završeno u veljači 2015. pa da se naknadni nalazi ne mogu koristiti pri vještačenju ove nezgode, te kako je nalaz temeljio na dokumentaciji i zdravstvenom kartonu gdje nije bilo ranijih ozljeda vratnog segmenta niti bolesti vratnog područja. S obzirom na prigovore tuženika pod 1. sud je pozvao vještake ortopeda i neurokirurga da otklone prigovore tuženika pod 1. davanjem dodatnog usmenog nalaza i mišljenja.

Vještak ortoped Ž. M. u svom dodatnom nalazu i mišljenju je naveo kako je na temelju pregledane dokumentacije po logici provedena terapija kao i broj sati za tuđu njegu i pomoć koju je odredio s obzirom na terapiju, odnosi na prometnu nezgodu. Vještak M. J., neurokirurg u svom dodatnom nalazu i mišljenju je naveo kako mu tuženik pod 1. prigovara da je s više slobode procijenio posljedicu od 3% na račun neurološkog pregleda izvršene pretrage EMNG pri čemu da nije uzeo u obzir mogućnost ozljede u kolovozu mjesecu 2014. godine kada je, između ostalih ozljeda zabilježena i ozljeda vratne trzajne ozljede, ali da je on u veljači 2020. odgovorio da je pregledao zdravstveni karton – elektroničke ispise u razdoblju između 2014. i 2017. i da tu nije zabilježeno da je imao ozljedu niti bolesti područja vrata odnosno vranih živčanih korjenova. Ozljeda istegnuća vratnih struktura u blagom stupnju da je zasigurno bila u kolovozu jer tada tužitelj nije upućen niti neurologu niti je radio pretragu EMNG. Naveo je kako ostaje pri nalazu i mišljenju što ga je dao ovom sudu prošle godine pa da je na račun dva vratna živčana korijena umanjena životna aktivnost za 3%. Podrobnije, kako može kazati da je ozljeda trzajna kako je navedena u mjesecu kolovozu bila tzv. prvog stupnja, to je blagi stupanj pri kojem traumatskom oštećenju ne zaostaju posljedice. Ozljedu iz studenog 2014. da cijeni da je bila drugog stupnja i tada da je bilo moguće da dođe do oštećenja vratnih živčanih korijena koje je objektivizirano tri godine kasnije.

Na ovako dane dodatne nalaze i mišljenja vještaka nije bilo prigovora stranaka. Vještak psihijatar Č. L. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako je tužitelj

26. studenog 2014. stradao u prometnoj nezgodi, a na način kako je to opisano u spisu. Prilikom nezgode bio je na motorkotaču. Zbog posljedica ozljeđivanja isti dan je pregledan na HKP KBC S. gdje se kao dijagnoze navode udarac u predjelu desnog kuka, desnog ramena i istegnuće vratnih struktura. Uslijedilo je liječenje po kirurgu i fizijatru. U spisu se ne nalazi psihijatrijskih nalaza. U trenutku nalaza tužitelj je doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju d 2 do 3 minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, a prvi dan je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća tri tjedna, a strah blagog intenziteta 3 do 4 mjeseca. Zbog ograničenja na somatskom planu, a koja su opisali vještaci somatske medicine, tužitelj će cijeli život trpjeti posljedice predmetnog ozljeđivanja pa da je to dovelo i do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjuje do 5%. Ova procjena da se ne pribraja procjeni drugih vještaka već se uklapa.

Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, sud je na prijedlog stranaka zaključio raspravljanje.

Među strankama nije sporno da je 26. studenog 2014. u S., u Kranjčevićevoj ulici, koja je nerazvrstana cesta, došlo do prometne nesreće u kojoj je tužitelj kao vozač motocikla zadobio tjelesne ozljede.

Kao sporno trebalo je raspraviti odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju u naprijed navedenom štetnom događaju, te postoji li doprinos tužitelja nastanku štete.

U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je 26. studenog 2014. tužitelj upravljao motociklom reg. oznake i broja ST- … te se kretao kolnikom Kranjčevićeve ulice u smjeru istok-zapad, a u neposrednoj blizini križanja kolnika Kranjčevičeve ulice s kolnikom Osječke ulice naišao je na masnu mrlju ulja na kolniku uslijed čega je proklizao i izgubio kontrolu nad vozilom te pao na kolnik, te zadobio tjelesne ozljede,

- kako je u zapisniku o očevidu PU S.D. PPP S., od 8. prosinca 2014. navedeno kako se nesreća dogodila u S., u naselju, na kolniku Kranjčevićeve ulice kod kbr.1., te da je brzina kretanja na tom dijelu ceste ograničena na 50 km/h pravilom prometa, a kolnik da je bio mokar, klizav od razlivene tekućine nalik na naftu,

- kako je Kranjčevića ulica u S. nerazvrstana cesta,

- kako je tuženik pod 1. zaključio ugovor broj 32/13 s tuženikom pod 2. kojim je tuženik pod 2. preuzeo poslove održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u Gradu Splitu za period od 2013. do 2017.

Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među parničnim strankama.

Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Prema odredbi članka 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Prema odredbi članka 4. Zakona o javnim cestama (Narodne Novine br. 180/04, 82/06.138/06, 146/08, 152/08, 38/09 i 124/09 ) javne ceste u smislu ovog Zakona jesu ceste koje se ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značaju razvrstavaju u jedne od četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne Novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 193/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) kao važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je da je komunalna djelatnost u smislu ovoga Zakona, između ostalog i odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odlaganje komunalnog otpada, održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta. Pod odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda razumijeva se odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, odvodnja atmosferskih voda te crpljenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama (st.3.). Pod održavanjem čistoće razumijeva se čišćenje javnih površina te sakupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđenima prema posebnim propisima (st. 5.), dok se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

Odredbom članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalne djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona mogu obavljati pravne i fizičke osobe na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama nerazvrstanu cestu definira kao površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika poput seoskih, poljskih i šumskih putova, putova na nasipima za obranu od poplava, pristupnih cesta i prostora parkirališta, benzinskih crpki i slično. Zakonom o javnim cestama, ukinuta odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu istu je definirala kao površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a koja nije razvrstana cesta u smislu posebnih propisa (odredba čl. 3/8 ZKG-a derogirana odredbom čl. 141. ZOC-a). Prema Zakonu o cestama (NN 84/11) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozila i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim Zakonom i drugim propisom, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o cestama (Zakona o javnim cestama). Nerazvrstanu cestu odlukom određuje Ministar, a ista se objavljuje u Narodnim Novinama (članak 98. stavak 3. i članak 139. stavak1. ZOC-a). Nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa, te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste ili pružanja usluga vozačima i putnicima, zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, prometna signalizacija i oprema za upravljanje i nadzor prometa, te javna rasvjeta i oprema ceste (članak100. ZOC-a).

Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedince lokalne samouprave na čijem se području nalazi (članak 101. stavak 1. ZOC-a). Upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo ako zakonom nije propisano drukčije (naprijed citirana odredba čl. 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu). Među strankama nije sporno da je do štetnog događaja došlo u Kranjčevićoj ulici, u S. Navedena ulica predstavlja nerazvrstanu cestu, što nitko od stranaka nije sporio tijekom postupka, s njom upravlja jedinica lokalne samouprave, odnosno tuženik pod 1., odnosno tvrtka kojoj je ono povjerilo održavanje cesta na svom području, dakle tuženik pod 2.

Iako tuženik pod 1. osporava pasivnu legitimaciju, navodeći kako je tuženikom pod 2. potpisao ugovor o obavljanju poslova održavanja kolnika nerazvrstanih cesta u G. S. pa da je na temelju tog ugovora tuženik pod 2. odgovorna osoba, dok tuženik pod 2. drži kako on ima ugovornu obvezu prema tuženiku pod 1. na temelju zaključenog ugovora broj 32/13 od 2013. do 2017., te da nije odgovoran prema trećim osobama, tome nije tako. Name, odgovornost tuženika pod 1. kao jedinice lokalne samouprave i tuženika pod 2. kao pravne osobe kojoj je tuženik povjerio obavljanje poslova održavanja javnih cesta kroz naseljeno mjesto temelji se na odredbi članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji propisuje kako su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti. Tuženik pod 2. kao pravna osoba kojoj je povjereno obavljanje poslova iz nadležnosti tuženika pod 1. odgovoran zajedno s tuženikom pod 1. prema trećim osobama, a zaključeni ugovor između tuženika može biti temelj za eventualni regresni zahtjev između tuženika. Stoga se prigovor tuženika o nedostatku pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

Dalje je u postupku trebalo raspraviti je li tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku ove prometne nezgode činjenicom da je upravljao vozilom one kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, a koju činjenicu tuženik nije sporio, te u kojem omjeru je doprinio ovoj prometnoj nezgodi.

Odredba članka 223. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne Novine" broj 67/08,48/10,74/11,80/13,158/13,92/14,64/15108/17,70/19,42/20) propisuje da vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u vozačkoj dozvoli.

Radi utvrđenja okolnosti vezanih uz nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno uzroka nastanka štete i uloge tužitelja u istom štetnom događaju, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke N. K. Vještak u svom nalazu opisuje izgled lica mjesta prometne nesreće, oštećenja na vozilu tužitelja, dok brzinu kretanja vozila nije odredio jer na kolničkoj površini nije zabilježen konačni položaj motocikla nakon pada. Vještak zaključuje kako je isključivi uzrok predmetne prometne nezgode destabilizacija predmetnog motocikla zbog nailaska na naftnu mrlju na južnom prometnom traku sjevernog kolničkog traka Kranjčevićeve ulice s kojom se gibao motocikl iz pravca istoka u pravcu zapada.

Dakle, ovaj sud u cijelosti prihvaća mišljenje vještaka prometne struke da do prometne nezgode ne bi došlo da tužitelj nije naišao na naftnu mrlju na prometnom traku kolnika Kranjčevićeve ulice, pa i da se kretao brzinom od 10 km/h da bi došlo do pada, odnosno destabilizacije motocikla zbog različitog koeficijenta trenja između kotača i podloge, kako je to naveo vještak u svom dodanom nalazu i mišljenju. Činjenica da je tužitelj upravljao vozilom za kojeg nema upisanu kategoriju u vozačkoj dozvoli ovaj sud drži da je tužitelj time počinio prometni prekršaj, ali takvo kršenje prometne discipline nije u konkretnom slučaju doprinijelo štetnom događaju, već je ovaj sud utvrdio kako je do štete došlo isključivo zbog stanja ceste, odnosno kolnika, radi čega je odlučio da za nastalu štetu tužitelju odgovaraju u cijelosti tuženici pod 1. i pod 2.

Dakle, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. K.,

a na koji nalaz, nakon dodatnih razjašnjenja, ni stranke nisu imale primjedbi, pa ovaj sud zaključuje kako nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i kako je upravo radi naftne mrlje na kolniku nastao ovaj štetni događaj.

Dalje je trebalo odlučiti o visini nematerijalne štete.

Na okolnost visine nematerijalne štete nastale tužitelju prilikom predmetnog štetnog događaja izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije te vještačenjem po vještacima medicinske struke, dok je u odnosu na utvrđenje postojanja i visine štete na vozilu izveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku N. K..

Iz priležeće medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. M., ortopeda proizlazi kako je dominirajuća ozljeda istegnuće mišića vratne kralježnice, odnosno "trzajna ozljeda vrata" koja je dalje tretirana. Kod ovakvih ozljeda može se javiti kao prvo bol više jakosti jedan dan, srednje jakosti tri tjedna (u čemu je uključen događaj nošenje imobilizacijskog ovratnika i fizikalna terapija) i laki bolovi do tri mjeseca. Ono što bi temeljeno na ovu dokumentaciju zaostalo kao trajna posljedica, kako se u više puta u spisu spominje kao mehanička bi bile određene smetnje kod tzv. većih zahtjeva na taj dio tijela, primjerice kod dužeg čitanja, pisanja, gledanja TV i sl. Postotkom izraženo 2%. Što se tiče tuđe njege i pomoći prvih mjesec dana od jednog sata dnevno, za obavljanje osobnih potreba, više od toga ne.

Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. M. J., neurokirurga proizlazi kako je tužitelj doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje koja povreda prava osobnosti je blaga, izražava se u trpljenju bolova, neugodnosti radi tog ozljeđivanja, privremeno su mu bile reducirane životne aktivnosti u punom obimu, potom djelomično u blagom stupnju i s neurokirurške strane preostale je trajno oštećenje tjelesnog zdravlja. Imao je imovinsku štete radi pomoći i njege od strane treće osobe. Na račun zadobivenih udaraca i istegnuća vratnih struktura cijeni bolove u jakom stupnju jedan dan, a potom bolove u srednjem stupnju šest dana i u blagom intenzitetu četiri tjedna. Neugodnosti za tužitelja bile su ponajprije sam odlazak na HKP što je za njega predstavljalo umjereni stresni događaj, potom nosio je okovratnik zasigurno od deset do četrnaest dana, nakon toga da je odlazio na kontrole kod specijalista, na fizikalno liječenje, a fizikalne procedure da su umjereno nelagodne, svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen. Procjenjuje da su mu povremeno u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti petnaest dana, a poslije toga kroz tri tjedna u polovičnom obimu. Na račun oštećenja dva vratna živčana korijena cijeni trajno oštećenje za 3%. Vještak ortoped je na račun smanjenje pokretljivosti vratnom kralježnicom cijenio za 2% u blagom stupnju. Sugerira se postotak 2 i 3 pribrojiti jer se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja 2 različita organska sustava. S neurokirurškog gledišta pri svim poslovima gdje se iziskuje uporaba desne šake imat će blaže poteškoće u slučaju uporabe kroz duže vrijeme, ali će uz ulaganje napora u malenom stupnju biti radno efikasan. Mišljenja je da je kod kuće trebao pomoć i njegu prvi tjedan dva sata i još jedan tjedan jedan sat u danu, njemu samom za osobne potrebe dok je nosio okovratnik i ujedno u vidu pripomoći pri održavanju osobnu higijene. Nalaz i mišljenje da je iskazao temeljem priložene medicinske dokumentacije i uvida u preslike elektroničkih ispisa zdravstvenog kartona gdje nije bilo vidljivo da je ranije imao ozljede vratnog segmenta kao niti bolesti vratnog područja i vratnih živčanih korjenova. Dodao je kako nerijetko imamo nalaze specijalista, neurologa s učinjenom pretragom EMNG od strane privatnika, a da je to donekle razumljivo s obzirom da se na pretragu EMNG u bolnici čeka otprilike od 3-6 mjeseci.

Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Č. L.tužitelj je nakon štetnog

događaja doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju od dvije do tri minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, a prvi dan je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća tri tjedna, a strah blagog intenziteta tri do četiri mjeseca. Zbog ograničenja na somatskom planu, a koja su opisali vještaci somatske medicine, tužitelj će cijeli život trpjeti posljedice predmetnog ozljeđivanja pa da je to dovelo i do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što procjenjuje do 5%. Ova procjena da se ne pribraja procjeni drugih vještaka već se uklapa.

Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Tužitelju je radi predmetne nezgode nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta) te i imovinska šteta.

Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskih vještaka ortopeda, neurokirurga i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručne, objektivne, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljevu dob (rođen 1971. godine), uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima, neugodnostima, potrebom odlaska na preglede, mirovanjem i pretrpljenim strahom, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP-a, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi iznos od 40.000,00 kuna.

Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane nakade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Tužitelju je sukladno naprijed citiranoj odredbi na dosuđeni iznos neimovinske štete obistinjena zatezna kamata od podnošenja tužbe do isplate.

Prema nalazu vještaka ortopeda i neurokirurga kirurga tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć ukupno dva tjedan i to prvi tjedan u trajanju od dva sata dnevno, a drugi tjedan sat dnevno. Dakle, tužitelju je tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 21 sat. Tužitelj potražuje cijenu naknade sata u iznosu od 35,00 kuna, pa bi iznos za tuđu njegu i pomoć tužitelju iznosio 1.470,00 kuna. Međutim kako je tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom zatražio po ovoj osnovi iznos od 1.050,00 kuna, sud mu je taj iznos i priznao. Na dosuđeni iznos naknade štete s osnova tuđe njege i pomoći tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade utvrđena, budući je riječ o naknadi nenovčane imovinske štete, kako je odlučeno u izreci pod I.

Tužitelj tužbom potražuje i naknadu imovinske štete na motociklu kojim je upravljao prilikom štetnog događaja, te iznos oštećene kacige u iznosu od 3.599,00 kuna. Prema procjeni vještaka prometne struke dipl. ing. N. K. na motociklu je nastala potpuna ili totalna šteta u ukupnom iznosu od 6.032,00 kune. Stoga sud prihvaća mišljenje vještaka prometne struke , te nalazi da je materijalna šteta na vozilu upravo 6.032,00 kune.

Nadalje, materijalna šteta se odnosi i na štetu nastalu na uništenim stvarima za koju tužitelj ističe da je šteta uništene zaštitne kacige.

Nije sporno da je tuženik za vrijeme prometne nezgode nosio zaštitnu kacigu. Na fotografijama koje priležu spisu (list 13 spisa) vidljivo je oštećenje kacige. Spisu prileže pregledana ponuda broj 37/2018 P.-B. d.o.o., prodavaonica Y. od 2. svibnja 2017. za kacigu za motocikl u iznosu od 3.599,00 kuna.

Tužitelju pripadaju troškovi uništenih stvari na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a predstavljaju zaštitnu kacigu koju je tužitelj imao prilikom predmetne nezgode. Primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, a ovaj sud nalazi da je uništena stvar uistinu u vrijednosti od 3.599,00 kuna, a imajući u vidu dostavljenu ponudu koja prileže spisu.

Na dosuđeni iznos naknade štete s osnova štete na vozilu i štete oštećene stvari tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade utvrđena, kako je odlučeno u izreci pod II. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku.2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odštetnih zahtjeva upućenih tuženiku pod 1. i pod 2., sastav tužbe, sastav četiri obrazložena podneska, te zastupanja na ročištima od 28. ožujka 2018., 10. svibnja 2018., 3. srpnja 2018., 10. listopada 2018., 4. travnja 2019., 3. svibnja 2019., 27. veljače 2020., 7. listopada 2020., te 28. siječnja 2020., od po 1.000,00 kuna, sveukupno 16.000,00 kuna, uvećano za troškove vještačenja i to prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te medicinskog vještačenja ukupno 2.500,00 kuna, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu 528,00 kuna, te sudsku pristojbu na presudu 857,00 kuna, sveukupno 21.885,00 kuna, dok se više traženi iznos od 500,00 kuna odbija kao neosnovan, jer nije riječ o trošku koji je neophodan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

U Splitu, 15. ožujka 2021.

Sutkinja

Jasenka Pavlović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja

- tuženicima pod 1. i 2.

- umješaču na strani tuženika pod 2.