REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 223/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Kristine Hetzel iz Pule, Marsovo polje 23, OIB: 39505192357, koju zastupa punomoćnik Neven Bastijančić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Mirjane Matošović, vlasnice Obiteljskog doma "Luna", Pula, Palissina 44, OIB: 49087872082, koju zastupa punomoćnik Mijo Čulić, odvjetnik u Puli, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1467/2019-2 od 1. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-1/2018 od 28. lipnja 2019., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 27. studenoga 2017. te da nije prestao radni odnos tužiteljice na radnom mjestu njegovateljice temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. listopada 2017. kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na posao i naknadu plaće od 3.276,00 kn bruto od 1. prosinca 2017. do vraćanja na posao, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, a preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud nižestupanjske presude preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te vraćanje tužiteljice na posao, uz isplatu pripadajuće naknade plaće.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženice, vlasnice Obiteljskog dom „Luna“ za starije i nemoćne, na određeno vrijeme na radnom mjestu njegovateljice,

- da je tuženica 27. studenoga 2017. donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora radu zbog gubitka povjerenja u tužiteljicu,

- da se Obiteljski dom „Luna“ nalazi u istoj kući gdje i stan tuženice u kojem tuženica živi sa suprugom i dvoje djece,

- da je tuženica svakodnevno obavljala poslove ravnatelja u domu, dok je njezin suprug pomagao kao vanjski suradnik u raznim tehničkim poslovima,

- da je tužiteljica u poslu bila usmjerena gotovo isključivo na supruga tuženice kojem se obraćala vezano uz njegu korisnika doma unatoč upozorenju supruga tuženice da se obraća tuženici kao glavnoj i odgovornoj za funkcioniranje poslova u domu,

- da se tužiteljica uplitala u privatni život tuženice na način da je od kćerke tuženice tražila informacije o tuženici i njenom suprugu, pa i informacije intimne prirode, što je dovodilo do svađa u obitelji tuženice, a da je sve kulminiralo slanjem SMS poruke suprugu tuženice sadržaja koji nije bio povezan s poslom i radnim obvezama.

Polazeći od navedenih utvrđenja, a imajući u vidu da se radi o maloj radnoj sredini gdje su u rad i funkcioniranje doma uključeni i članovi obitelji tuženice, nižestupanjski sudovi su zaključili da su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer u konkretnom slučaju postoji druga osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. istog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Tužiteljica revizijom osporava pravilnost primjene odredbe čl. 116. ZR-a. Navodi da nisu postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer da ni na koji način nije dokazano da ona nije izvršavala svoje obveze iz ugovora o radu.

Takvim revizijskim navodima tužiteljica ne može s uspjehom osporavati pobijanu odluku koja se temelji na zaključku o postojanju druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

I prema ocjeni ovog suda, opisano ponašanje tužiteljice koje je dovelo do iznimnog nepovjerenja poslodavca u tužiteljicu, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Pravilno su, stoga, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZR-a) kada su zaključili da su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu. Isto tako pravilno je ocijenjeno da je odluka o otkazu donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a, a s obzirom na trenutak saznanja tuženice za ponašanje tužiteljice koje je dovelo do odluke o otkazu.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 16. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v. r.

ZA TOČNOST OTPRAVKA

Ovlašteni službenik:

Voditelj Pisarnice za prijem i otpremu

Mirko Paša