REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1821/2015-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. B. T. iz S., 2. S. T. iz P., i 3. L. T. iz M., S., koje zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. d.d., Z., Korporativni sektor za pravne poslove, Odjel za pravne poslove, R., kojeg zastupa punomoćnica N. B. O., dipl.iur., zaposlenica tuženika, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-1307/2013 od 12. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-115/2006-48 od 30. studenog 2012., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-1307/2013 od 12. ožujka 2015. u dijelu u kojem je odbijena tuženikova žalba i presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-115/2006-48 od 30. studenog 2012. u toč. I. i II. njene izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno da je tuženik dužan prvotužiteljici B. T. isplatiti iznos od 499.598,325 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate te iznos od 6.446,43 kn mjesečno od 5. studenog 2012. pa nadalje, sve do uklanjanja predmetnog repetitora sa kčbr. 1642 k.o. S., drugotužitelju S. T. isplatiti iznos od 166.532,775 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate te iznos od 2.148,81 kn mjesečno od 5. studenog 2012. pa nadalje, sve do uklanjanja predmetnog repetitora sa kčbr. 1642 k.o. S., trećetužitelju L. T. isplatiti iznos od 333.065,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate te iznos od 4.297,62 kn mjesečno od 5. studenog 2012. pa nadalje, sve do uklanjanja predmetnog repetitora sa kčbr. 1642 k.o. S. te je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 121.408,87 kn, dok je u preostalom dijelu (točka III izreke prvostupanjske presude) tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. učinjene pred drugostupanjskim sudom, bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP te je predložio da ovaj revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji su u odgovoru na reviziju predložili reviziju tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu te da se tužiteljima naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Neosnovano tuženik u reviziji ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je počinjenja pred drugostupanjskim sudom, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja je počinjena pred istom sudom, ukazujući na to „da presuda drugostupanjskog suda ime nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, te proturječni obzirom na sadržaje isprava i zapisnika u postupku“. Također, tuženik u reviziji ističe da je u postupku pred prvostupanjskim sudom prekoračen tužbeni zahtjev te je na taj način počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP pred prvostupanjskim sudom.

Suprotno navedenom, ovaj sud smatra da drugostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te da samim time nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok tuženik nije ni obrazložio u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjena pred drugostupanjskim sudom. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP počinjene pred prvostupanjskim sudom, ovaj revizijski sud navodi da navedeni prigovor tuženik nije isticao u žalbi kojom je pobijao prvostupanjsku presudu, pa samim time navedeni prigovor u skladu s čl. 385. st. 2. ZPP ne može isticati ni u reviziji.

Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine označene kao kat. čest. br. 1642 k.o. S. da im tuženik plati zakupninu za cijelo vrijeme korištenja predmetne nekretnine jer je na istoj sagradio repetitor.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je na dijelu kat. čest. br. 1642 k.o. S. tuženik izgradio osnovnu postaju C.-G. M. telekomunikacija, tj. da je na predmetnoj nekretnini postavio repetitor,

- da je kat. čest. br. 1642 k.o. S. upisana u 11 posjedovnih listova sa ukupnom površinom od 2.395,075 m2 ili 415r i 528 čhv,

- da na katastarskom planu nisu evidentirane granice između tih posjedovnih listova,

- da su tužitelji upisani na dijelu kat. čest. br. 1642 k.o. S. u površini od 19.177 m2 i to B. T. u 9/66 idealnog suvlasničkog dijela, S. T. u 3/66 idealnog suvlasničkog dijela i L. T. u 6/66 idealnog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine,

- da dio kat. čest. br. 1642 k.o. S. površine 1.915,20 m2 po svom karakteru predstavlja minimalno uređeno građevinsko zemljište, dok je preostali dio čestice šumsko brdovito zemljište,

- da je po nalazu vještaka T. J. dio kat. čest. br. 1642 k.o. S. u površini od 290,70 m2 građevinsko zemljište, a preostali dio površine 18.886,30 m2 je šuma i šumsko zemljište.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da je na temelju čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer iz utvrđenih suvlasničkih omjera za predmetnu nekretninu koja se nalazi na kat. čest. br. 1642 k.o. S., kao i iz činjenice da tuženik bez ikakve osnove koristi cijelu kat. čest. br. 1642 k.o. S., proizlazi pravo tužitelja na naknadu za korištenje suvlasničkih dijelova njihove stvari.

Tuženik u reviziji u bitnom navodi kako je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da je isti izgradnjom repetitora ostvario korist i oštetio tužitelje na cijeloj površini kat. čest. br. 1642, k.o. S., odnosno da je osim dijela zemljišta na kojem je izgradio repetitor koristio i uzurpirao ne samo taj konkretni dio čestice, već cijelu česticu ukupne površine 2.395,075 m2, te da tužiteljima prema tom utvrđenju pripada naknada za površinu koja odgovara njihovom vlasničku udjelu od 0,8 %, odnosno za svih 19.177 m2. Smatra da tužitelji nisu dokazali da bi tuženik ostvario bilo kakvu korist na zemljištu izvan obuhvata izgrađenog repetitora, a niti da tužitelji radi toga trpe štetu.

Ovaj je revizijski razlog osnovan.

Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, ovaj revizijski sud smatra da je osnovan prigovor tuženika kako se korist koju isti ima izgradnjom repetitora na nekretnini koja je u suvlasništvu tužitelja odnosi samo na površinu nekretnine koja je potrebna za rad predmetnog repetitora. Naime, u predmetnom slučaju radi se obveznopravnom zahtjevu kojim tužitelji traže naknadu koristi u vidu zakupnine za korištenje nekretnine u njihovom suvlasništvu. Korist koju je tuženik ostvario izgradnjom repetitora ostvaruje se samo na površini predmetne nekretnine koja je nužna da bi se repetitor koristio.

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u vezi s pitanjem u kojem opsegu tuženik ostvaruje korist izgradnjom repetitora na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu tužitelja, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 1120. ZOO.

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tuženika te su nižestupanjske presude ukinute u pobijanom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu visine tužbenog zahtjeva, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, te o tužbenom zahtjevu odlučiti novom presudom.

Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić