Poslovni broj: 33 Us I-5185/2023-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog sudskog
savjetnika Karla Kožine, uz sudjelovanje zapisničarke Slobodanke Gorsensky, u
upravnom sporu tužitelja N. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. L.,

odvjetnik u Odvjetničkom društvu J., V. i V. j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva

prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., OIB: …, uz sudjelovanje

zainteresirane osobe Grada Z., OIB: …, radi utvrđivanja komunalnog doprinosa,

27. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva
prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-04/294,
URBROJ: 531-03-4-23-3 od 5. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i
državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-04/294, URBROJ: 531-03-4-23-3 od 5.
rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z.,
Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne
poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/17-008/4797, URBROJ: 251-10-32-2/009-23-
3-MD od 28. travnja 2023., a potonjim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza plaćanja
komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu
pomoćne namjene, u Z., južno od G., na k.č.br. 1481 k.o. G.
razlike obujma 65,61 m3, u iznosu od 705,31 eura.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika te navodi da je komunalni
doprinos određen zbog ozakonjenja jednostavne zgrade pomoćne namjene, a koja
zgrada je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 9. veljače 2016. S obzirom na

- 2 - Poslovni broj: 33 Us I-5185/2023-7

to da je rješenje o komunalnom doprinosu doneseno 28. travnja 2023., tužitelj ističe
prigovor zastare prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

2.1. Predlaže poništiti osporeno rješenje te potražuje troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i ostaje u cijelosti kod
navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je prvostupanjsko rješenje
zakonito te se u pogledu prigovora zastara poziva na praksu Visokog upravnog suda
Republike Hrvatske, navodeći da zakonom nije propisan rok zastare za utvrđenje
komunalnog doprinosa. Slijedom iznesenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao
neosnovan.

5. Sud je tuženiku i zainteresiranoj osobi dostavio tužbu na odgovor, dok je
tužiteljici dostavio odgovore na tužbu, a potom je 20. siječnja 2024. održao raspravu u
odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika. Navedenim radnjama suda, strankama
je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, odnosno o
činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom
članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10.,
143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je pregledao spis tuženika
dostavljenog uz odgovor na tužbu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice
utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i dokaze provedene u ovom
upravnom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Uspoređujući tužiteljeve navode sa sadržajem osporenog rješenja i navodima
tuženika te zainteresirane osobe, za utvrditi je da u tijeku postupka nije bilo sporno da
je tužitelj obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, niti je bio sporan izračun i visina
komunalnog doprinosa.

8.1. U postupku je, u suštini, jedino bilo sporno je li nastupila zastara prava na
utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, s obzirom na to da je rješenje o izvedenom
stanju za predmetnu nekretninu doneseno 9. veljače 2016., dok je prvostupanjsko
rješenje doneseno 28. travnja 2023.

9. Pregledom spisa tuženika, sud je prije svega utvrdio da je nadležni gradski ured
9. veljače 2016. donio rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/2015-
007/146, URBROJ: 251-13-22-2/011-2016-8, kojim je ozakonjena nezakonito
izgrađena jednostavna zgrada na k.č.br. 1481 k.o. G. U točki V. izreke tog
rješenja navedeno je da je tužitelj dužan po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni
doprinos u skladu s posebnim propisima.

9.1. Dalje, iz stanja spisa tuženika vidljivo je da je Odsjek za komunalne poslove i
zelenilo zaprimio dopis Odjela za graditeljstvo 4. travnja 2017. (datum na prijamnom
štambilju prvostupanjskog tijela) kojim dopisom je zatražen obračun komunalnog
doprinosa slijedom ozakonjenja predmetne zgrade.

- 3 - Poslovni broj: 33 Us I-5185/2023-7

10. Odredbom članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne
novine“, broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da kada se postupak pokreće po službenoj
dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu
poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.

11. Nastavljajući se na to, treba reći da je odredbom članka 22. stavka 4. Zakona o
postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj: 86/12.,
143/13., 65/17. i 14/19.) propisano je da je nadležno upravno tijelo dužno tijelima
nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za
obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o
izvedenom stanju.

12. Odredbom članka 22. stavkom 1. zakona propisano je da su podnositelj
zahtjeva (za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju), odnosno vlasnici zgrade za koju
je doneseno rješenje o izvedenom stanju, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti
komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima.

13. Odredbom članka 126 stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu
(„Narodne novine“ broj 68/18., 110/18. i 32/20.; dalje: ZKG/18) propisano je da će se
postupci donošenja upravnih akata započeti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu
(„Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. -
pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11.,
144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.; dalje: ZKG/95) do dana stupanja na snagu
ZKG/18 dovršit prema odredbama ZKG/95 i propisa donesenih na temelju tog zakona.

14. Dalje, odredbom članka 32. stavka 7. ZKG/95 propisano je da izvršno rješenje
o komunalnom doprinosu izvršava upravno tijelo u postupku i na način određen
propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.

15. Dovodeći utvrđeno činjenično stanje u svezu s citiranim zakonskim odredbama
za utvrditi je da se u povodu ozakonjenja zgrada postupak utvrđivanja komunalnog
doprinosa, u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. i 4. Zakona o postupanju s
nezakonito izgrađenim zgradama, pokreće po službenoj dužnosti. Iz navedenoga dalje
slijedi da je postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju
započeo 4. travnja 2017., odnosno zaprimanjem zahtjeva za obračunom komunalnog
doprinosa, što predstavlja prvu radnju u upravnom postupku u smislu odredbe članka

40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, stoga je u ovoj upravnoj stvari, a
u skladu s odredbom članka 126. stavka 1. ZKG/18, mjerodavan propis ZKG/95.

16. U pogledu tužiteljeva prigovara zastare treba reći da u vrijeme važenja ZKG/95
nije bio propisan zastarni rok, protekom kojeg bi prestalo pravo nadležnog tijela na
utvrđivanje komunalnog doprinosa (u istovjetnoj pravnoj situaciji kao i u ovom
predmetu: Usž-1799/23). Ovaj sud napominje da u postupku utvrđivanja komunalnog
doprinosa, a koji postupak se vodi prema odredbama ZKG/95, nije moguće primijeniti
odredbe o zastari bilo iz Zakona o obveznim odnosima, bilo iz Općeg poreznog
zakona.

16.1. Prije svega je tome tako jer ZKG/95 ne upućuju na podrednu primjenu
navedenih propisa u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa. No, dodatno je za
naglasiti da odredbe o zastari iz Zakona o obveznim odnosima određuju da nastupom
zastare prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Za razliku od toga, u postupku
utvrđivanja komunalnog doprinosa obveza se tek „utvrđuje“. Zahtijevanje ispunjenja

- 4 - Poslovni broj: 33 Us I-5185/2023-7

(ovrha) komunalnog doprinosa druga je vrsta upravnog postupka, koja slijedi tek ako
obveznik dobrovoljno ne ispuni svoju obvezu. Stoga u ovoj upravnoj stvari nije moguće
primijeniti institut zastare na način kako to reguliraju propisi građanskog prava.

16.2. Nastavljajući se na to, treba reći da odredba članka 32. stavka 7. ZKG/95
upućuje na supsidijarnu primjenu Općeg poreznog zakona samo u postupku ovrhe
rješenja o komunalnom doprinosu, a ne u postupku utvrđivanja te obveze. Da je tome
tako, proizlazi iz zakonskog izričaja navedene odredbe, koja glasi: „izvršno rješenje o
komunalnom doprinosu izvršava upravno tijelo“. Dakle, navedena se odredba ne
odnosi na postupak utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa, nego na postupak
njegova izvršenja.

16.3. S tim u vezi, ovaj sud napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo
pravno shvaćanje u pogledu supsidijarne primjene poreznih propisa kod izvršenja
rješenja o komunalnoj naknadi prema ZKG/95 i ZKG/18, a koje se pravno shvaćanje
zbog istovjetnosti relevantnih odredbi može primijeniti u odnosu na pitanja komunalnog
doprinosa. Tako je taj sud zaključio kako odredbama članka 23. stavka 5. ZKG/95 i
članka 100. stavak 3. ZKG/18, primjena poreznih propisa nije ograničena samo na
postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na odredbe o
zastarijevanju te tražbine u postupku ovrhe (npr. rješenje U zpz-3/2023. od 18. srpnja
2023.). Međutim, takvo pravno shvaćanje nije primjenjivo u odnosu na postupak
utvrđivanja komunalnog doprinosa, budući da ZKG/95, a koji se primjenjuje u
konkretnom slučaju, nije upućivao na supsidijarnu primjenu poreznih propisa kako je
to već više puta naglašeno.

16.4. Konačno, u ovoj upravnoj stvari nije moguće primijeniti niti odredbu članka 135.
stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, budući da je navedenom odredbom
također određen rok u kojem se rješenje može izvršiti, a ne obveza utvrditi.

16.5. Zaključno u pogledu zastare ovaj sud naglašava da je u ovom konkretnom
slučaju postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa slijedio postupak ozakonjenja
nezakonito rekonstruiranog dijela zgrade, a što je posebna i neredovita pravna
situacija. Naime, Republika Hrvatska omogućila je vlasnicima da u posebnom
postupku ozakone izvedene građevinske radove koji su ab initio bili u suprotnosti s
propisima o gradnji, što posljedično dovodi do drugačijeg postupka utvrđivanja
komunalnog doprinosa u odnosu na redovite slučajeve kada se građevinski radovi
izvode na temelju valjanih akata o gradnji. Stoga je kod takvog stanja stvari, a
uzimajući u obzir ranije iznesena pravna utvrđenja, prigovor zastare valjalo odbiti kao
neosnovan.

17. Uzimajući u obzir opisana utvrđenja, sud je ocijenio osporavano rješenje na
zakonu osnovanim, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

18. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu to je njegov zahtjev za naknadu
troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim
sporovima odbijen kao neosnovan.

- 5 - Poslovni broj: 33 Us I-5185/2023-7

19. Slijedom svega iznesenog u ovoj presudi, a na temelju odredbe članka 57.
stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. veljače 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke
u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.